Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik i Ana Uskoković, biolog
Svaki naš izlazak na teren nastojali smo da imamo dobru komunikaciju sa lokalnim mještanima sa područja Lovćena i šire koji su svojim poslovima ili zanimanjem bili vezanani za ovo područje. Jedna od priča koja je u nama pobudila pažnju prije par godina bila je i priča kada je u drugoj polovini XX vijeka izgrađen makadamski put prema Štirovniku sa dva kraka, jedan krak koji vodi ka vojnom objektu, a drugi prema sadašnjem Radio-difuznom centru koji je počeo sa radom 1963. godine. Jedan od mještana zaseoka Lubenice, sada nažalost, pokojni Drago (Vidakov) Lipovina, nam je u junu mjesecu 2017. godine ispričao da, kada je probijan put prema Štirovniku, da su sa lijeve i desne strane puta bila brojna staništa žute lincure (Lat. Gentiana lutea). Takođe nam je ispričao da o njenoj ljekovitosti oni su tada veoma malo znali, no kako su pored njih bili angažovani i radnici iz drugih krajeva Crne Gore priča je brzo dobila drugi tok. Kako je put probijan tako je žuta lincura, što mehanizacijom, a što i ljudskim faktorom ,dobrim dijelom pobrata. I ono što je bilo ostalo od preostalih primjeraka ove biljne zajednice je u narednim godinama uništeno neodgovorrnim odnosom, a najviše ljudskim faktorom. Nije se vodilo računa o njenoj brojnosti a ni očuvanju što je dovelo do toga da je ona iščezla. Ova priča, tada osamdestgodišnjeg Draga Lipovine, probudila je u nama pažnju i istraživačku znatiželju, ali i nadu da ćemo pronaći još neki primjerak žute lincure na padinama Štirovnika.
POTRAGA ZA LINCUROM
Kako nas dvoje, kao ozbiljni istraživači, nijesmo željeli da ništa prepustimo slučaju, a da ne
konsultujemo stručnu literaturu, pažljivo smo pregledali radove Koviljke Tomić-Stanković ,,Flora Lovćena I i II” objavljenim 1970. i 1971. godine ,,Vegetacija Lovćena u Crnoj Gori” 1970. Floristička istraživanja Lovćena Koviljka-Tomić Stanković vršila je uporedo sa ispitivanjem vegetacije u vremenu od 1960. do 1964. godine. Obilno sakupljen floristički materijal obradila je na Institutu za botaniku Sveučilišta u Zagrebu. Koviljka Tomić-Stanković, heroina Lovćenskih visina i prva žena doktor botanike u Crnoj Gori, u svojim radovima navodi da je nađeno 1158. biljnih vrsta koje su ukljucene u 476 rodova i 95 familija, od kojih su 122 taksona nova za ovo područje, a neki od njih su novi i za floru Crne Gore. U svojim radovima Koviljka Tomić-Stanković ne navodi žutu lincuru (Lat. Gentiana lutea), navodi neke druge iz porodice Gentiana, no to nas nije obezhrabrilo,
znali smo da je Štirovnik masivna planina koja krije mnoge florističke tajne, a bili smo i dobro svjesni da se ne može ovaj masivan teren Štirovnika, kao ni drugih planinskih vrhova i terena, lako istražiti. Dogovorili smo se da krajem jula i početkom avgusta započnemo našu potragu za žutom lincurom i da, ako uspijemo da pronađemo lincuru, započnemo proces njenog obnavljanja i revitalizacije. Drugom polovinom jula započeli smo tešku i veoma složenu potragu po Štirovniku. Imali smo sreće da već prvog dana pronađemo određene primjerke žute lincure. Našoj sreći nije bilo kraja kada smo uspjeli da je snimimo. Tokom same potrage peli smo se bez ikakve opreme uz strme litice i često izlagali svoj život opasnostima od pada stijena ili lomova koji su mogli biti kobni za nas.
Dogovorili smo se da pomenute lokacije čuvamo u strogoj tajnosti i da redovno obilazimo teren đe se ona nalazi. Nakon povrtaka obratili smo se mejlom Institutu za proučavanje ljekovitog bilja ,,Josif Pančić” sa pitanjima vezanim za proizvodnju lincure. Znali smo, ako mi svojim radom ne sačuvamo zakonom zaštićenu žutu lincuru na ovom području, da će ona iščeznuti. Sjutradan nam je poslat povratni mejl gdje nam je rečeno da sakupimo u vrijeme cvjetanja (zrenja) sjeme lincure i da ga tokom jeseni zasijemo na određenoj površini i da pratimo njegov razvoj s tim što nam je skrenuta pažnja da je sjeme dormentibilno (pospano) i da nas to ne obeshrabri. Lincura (Gentiana spp.) ili vladislavka, sirištara, gencijan(a), encijan, goreč, gorki korijen, raven i dr. je biljni rod koji obuhvata 400 do 500 (po nekima 500 do 1000) vrsta biljaka iz porodice sirištara (Gentianaceae). U
novije vrijeme ovaj rod (u širem smislu) raščlanjuje se na dva, do nekoliko podrodova: Gentiana (300 do 400 vrsta), Gentianella (125 do 250 vrsta), Gentianopsis (16 do 24 vrsta), Comastoma (oko 15 vrsta). Latinsko ime rod je dobio po ilirskom vladaru Genciju koji je za liječenje kuge preporučivao žutu lincuru (G. lutea).
PRIPREMA TERENA ZA ZASIJAVANJE LINCURE
Čitav projekat smo držali u tajnosti iz dva razloga: jer nijesmo znali da li će sve uspjeti, to je prvi razlog, a drugi da ko u međuvremenu ne uništi stanište žute lincure. Tokom avgusta mjeseca smo sakupili sjeme u fazi zrenja i nakon toga sjeme smo u hladu osušili. U oktobru mjesecu smo pripremili omanju leju u selu Ćeklići, zaseok Vuči Do, koja je bila ograđena. Napravili smo manje plitke brazde i gusto zasijali sjeme lincure u humusu na dubini od 1 cm. Prepustili smo sve dalje prirodi da učini svoje. Vrijeme je prolazilo, a mi smo bili nestrpljivi da vidimo kakvi će biti efekti i da li smo uspjeli u našem radu. Krajem februara mjeseca/početkom marta počela je da niče žuta lincura. Bili smo više zadovoljni, no klijavost je bila na nivou od 15 do 30 posto od ukupno zasijanog sjemena. Dalji period smo koristili da pratimo njen dalji razvoj i napredovanje. Redovno smo zalivli omanju leju, plijevili travu kako bi lincura nesmetano rasla. U periodu od 2017-2020 pratili smo njen razvoj i odlučili da primjerke žute lincure vratimo u njeno prirodno stanište na Štirovniku tamo đe joj je i mjesto. Rad i briga koju smo u ovom periodu uložili bili su izuzetno veliki, ali je preovladala želja da neke relikte Lovćena vratimo na pravi način. Primjerke žute lincure smo nakon tri godine gajenja vratili tamo đe joj pripada – na Štirovniku. Željeli smo da obogatimo i proširimo naša znanja o uzgoju lincure kako bismo ih na pravi način koristili u sklopu NP ,,Lovćen”, ali i da podstaknemo lokalnu zajednicu, ako želi da se na svojim posjedima bavi plantažnim uzgojem žute lincure kako bi onu koja je u prirodi strogo zaštićena vrsta sačuvali od izumiranja.
IZUZETNA SARADNJA SA NVO – NATURA I MILANOM-MIKANOM MEDENICOM
Zajedničkim radom smo željeli da proširimo naša saznaja o uzgoju žute lincure. Obratili
smo se mejlom Milanu-Mikanu Medenici, direktoru NVO-Natura. NVO-Natura je formirana 25. juna 2002. godine sa misijom da se bavi rješavanjem ekoloških problema u regionu, kroz konkretne aktivnosti na terenu, proces javnog zastupanja i promociju održivog razvoja. Vizija Udruženja je: Netaknuta priroda u srcu Crne Gore. Misija Udruženja je: NVO-Natura teži da, kroz realizaciju programa podizanja svijesti građana, pomoći drugim nevladinim organizacijama, kao i promocijom održivog razvoja, podstakne aktivnije učešće pojedinaca u procesima odlučivanja o razvoju regiona a posebno u zaštiti i unapređenju životne sredine. Milan-Mikan Medenica pripada onim rijetkim neumornih neimarima i izuzetnim ljudima sa sjevera Crne Gore koji je istinski posvećen očuvanju i zaštiti prirode, ali i edukaciji, obrazovanju i podršci kako đacima, studentima, tako i svima drugima kojima je priroda u srcu i na srcu. Nakon mejla nas je lično pozvao telefonom. Razgovor je bio dug
i sadržajan, pozvao nas je da 26. maja 2021. godine dođemo u Kolašin đe će biti studenti i profesori sa Biotehničkog fakulteta, područno odjeljenje Bijelo Polje, koje predvodi prof. Jasmina Balijagić. Studenti će na oglednom imanju u Kolašinu učestvovati u sadnji ljekovitog bilja, dok ćemo mi kao predstavnici NP ,,Lovćen” biti upoznati sa uzgojem lincure, ali i mogućnošću rasadničke proizvodnje vezano za dendrofloru na području NP ,,Lovćen.” Došli smo u Kolašin u ranim jutarnjim časovima. Uvaženi Milan-Mikan Medenica nas je toplo i srdačno dočekao i ugostio na najljepši način. Nakon toga otišli smo na ogledno imanje đe nam je predstavio način uzgoja žute lincure iz sjemena. Iskustva su nam se u mnogo čemu podudarala i bila su dragocjena. Sa profosoricom Jasminom Balijagić smo se upoznali i razmijenili mišljenja kako o obrazovnom sistemu tako i o studentima koji su tu na ogledom imanju u već pripremljenu leju zasadili ljekovito bilje. Milan-Mikan Medenica nam je pokazao plastenike, ali i način proizvodnje u zasadima u
kojima je bila smrča (Lat. Picea abies). Bila su nam dragocjena iskustva koja nam je on predočio, trudio se da bude u potpunosti posvećen svojim gostima. Kako je u toku pripreman Program zaštite, očuvanja, i revitalizacije šuma u NP ,,Lovćen” (petogodišnji program) sva ova saznaja su nam bila itekako značajna. Nakon više sati, provedenih u razgovorima, pozdravili smo se sa našim prijateljem koji je sve uradio da nas uvaži i da nas ugosti, čime je pokazao koliko poštuje naš entuzijazam i veliki rad za doprinos NP ,,Lovćen.” Nadam se da će u narednom periodu uprava NP ,,Lovćen” poptisati sporazum sa NVO-Natura kako bismo zajedničkim snagama istrajali na budućim projektima od suštinskog značaja za NP ,,Lovćen“, posebno na obnavljanju prirodnih staništa žute lincure koja su u prošlosti krasila Lovćen.
LJEKOVITOST ŽUTE LINCURE
Krečnjačko zemljište i osunčane planinske livade su idealno mjesto za rast lincure na
Lovćenu. Lincura je bila jedan od kandidata za botanički simbol Crne Gore, ali je ipak prevagu odnio runolist (Lat. Leontopodium nivale). Visoka skoro 1m, sa svojim velikim listovima i krupnim žutim cvjetovima, lincura ne može ostati nezapažena. Raste širom centralne i južne Evrope. Njen rast je spor, prvih godina ostaje samo u nivou prizemne rozete dok tek posle 7-10 godina raste u visinu i počinje da cvjeta. Korjenom prodire duboko u kamenito tlo, korijen može biti zadebljao i težiti i više od jednog kilograma (izuzetna je u sprječavanju erozije tla). Iako zeljasta biljka, lincura može živjeti i do 60 godina. Sakupljanje lincure iz prirode je najstrožije zabranjeno!!! Prema jednoj od legendi, latinsko ime lincure dovodi se u vezu sa kraljem Ilirije Gencijusom, kome je Hermes, glasnik bogova, skrenuo pažnju na njena ljekovita svojstva i preporučio njenu upotrebu
protiv kuge. Već više od 2000 godina koristi se kao lijek protiv ujeda otrovnih životinja, kod
želudačnih tegoba, bolesti jetre, slezine i gihta. Tokom srednjeg vijeka korišćena je kao detoks, za čišćenje krvi, za jačanje organizma, kao sredstvo protiv malarije, jačanje želuca i poboljšanje apetita. U narodnoj medicini rakija od lincure tradicionalno je lijek protiv svih bolesti. Gorke supstance kao što su genciopikrin, genciamarin, gencin, složeni šećeri, iridoidni glukozidi, pektini, fitosteroli, ksantoni, mineralne soli i etarsko ulje su najvažniji aktivni sastojci. Za razliku od većine ostalih gorkih biljnih droga, gorčina lincure ne potiče od tanina. U kombinaciji sa korijenom jagorčevine, (Lat. Primula oficinalis) cvijetom zove (Lat.Sambucus nigra) i herbom verbene (Lat. Verbena oficinalis) koristi se uspješno i za ublažavanje upale sinusa. Stimulativni efekat na varenje počinje dejstvom čula ukusa, gorčinom, čime se stimuliše nervus vagus, koji dalje podstiče lučenje pljuvačke i želudačnog soka. Gorke supstance uravnotežuju simpatički i parasimpatički sistem.
Lincura daje energiju iscrpljenim, a djeluje umirujuće na jako nervozne osobe. Upotreba čaja ili ekstrakta korjena stimuliše apetit, olakšava osjećaj težine u stomaku, ublažava nadimanje, a antipiretički i antiinflamatorni efekat aktivnih sastojaka pomaže i kod glavobolje izazvane hormonalnim poremećajima. Podsticanjem peristaltike organa za varenje, dolazi do bolje prokrvljenosti crijeva, čime se bolje resorbuju hranljive materije. Aktivni sastojci lincure pomažu i regulisanju sastava crijevne flore eliminišući patogene bakterije. Čitavom organizmu daje novu energiju u slučaju dugotrajnog umora, fizičke ili psihičke slabosti posle dugotrajne bolesti. Upotreba lincure se ne preporučuje osobama koje pate od čira na želucu ili dvanestopalačnom crijevu. Novija istraživanja pokazala su da u laboratorijskim uslovima ekstrakt korjena lincure djeluje inhibirajuće na rast Helicobacter pylori – bakterije koja je čest uzročnik upale želudačne sluznice. Takođe, svojim anti-inflamatornim djelovanjem lincura djeluje zaštitino na želudačnu sluznicu. Aktivna jedinjenja prisutna u korjenu lincure takođe su, u laboratorijskim uslovima, pokazala sposobnost da inhibiraju enzim mono-amino-oksidazu. Ovo dejstvo je identično djelovanju ljekova inhibitora mono-amino-oksidaze koji se koriste kao antidepresivi i kao sredstva za ublažavanje tegoba kod Parkinsonove bolesti.
PERSPEKTIVE UZGOJA ŽUTE LINCURE NA LOVĆENU
Kako je žuta lincura veoma tražena u farmakopeji mještani sa područja Lovćena bi mogli da podignu svoje zasade, no treba biti svjestan da se prvi efekti mogu očekivati tek nakon 5 godina od formiranja plantaža kada je lincura spremna za eksploataciju. Lincura najbolje uspijeva na hladnijim staništima i nadmorskoj visini od 800-1500 m, dok zemljište treba da bude dubine bar 40- 50 cm ili dublje. Na prirodnim staništima, gdje lincura uspijeva, zemljišta su lakšeg mehaničkog sastava, skeletoidna sa dobrom vodopropusnošču, srednje ili jako kisjela, stoga za plantažno gajenje treba izabrati područja sa sličnim kvalitetom zemljišta. Prije zasnivanja zasada potrebna je duboka obrada zemljišta, u jesen, a ukoliko je sadnja planirana za proljeće, uzorano zemljište se ostavlja u otvorenim brazdama da prezimi. Kako su planinska zemljišta najčešće siromašna mineralnim materijama, tokom plantažnog gajenja lincure, radi uravnoteženog rasta nadzemnog dijela biljke neophodna je upotreba prirodnih đubriva da se zemljište obogati organskim materijama. Zasnivanje lincure se može obaviti u proljeće i jesen uz rasađivanje na međuredni razmak koji omogućava mehanizovanu međurednu obradu. Gotovo redovno je potrebno navodnjavanje u prvoj godini po rasađivanju, a međuredna kultivacija i okopavanje su redovne mjere njege koje se obavljaju prema potrebi, u zavisnosti od zakorovljenosti. Korjen lincure se vadi najranije u petoj vegetaciji, uz upotrebu jednobraznog pluga bez plužne daske ili mehanizacije za vađenje dugih korjenastih kultura. Prosečan prinos svježeg korjena u petoj godini je oko 500 g po biljci u prvoj godini i kreće se sve do 900 g u sedmoj godini. Prosječan odnos težine svježeg i suvog korijena u eksploatacionim godinama je od 3,5:1 do 4:1. Radi proizvodnje sjemena ostavlja se dio proizvodne parcele. Cvjetonosna stabljika se najranije pojavljuje tek u trećoj godini, a ozbiljnije razvija u kasnijim godinama starosti. Cvjetovi su zlatno žute boje, sakupljeni u grupe štitastog oblika i pršljenasto raspoređeni u pazuhu listova, a plod je čaura u kojoj se nalazi i do 100 sjemenki. Sjeme se na plantažiama sakuplja sukcesivno, čaura po čaura, a ukoliko to nije moguće, odsjeca se cijela stabljika koja se kasnije suši dok se sve čaure ne otvore. Za postizanje propisanog kvaliteta biljne droge, svježe izvađen korijen lincure treba očistiti i oprati od zemlje, a potom ga isjeći na manje komade i sušiti u sušari na 60° C tokom 24 časa. Ono što je itekako značajno znati je da se cijena osušenog korjena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu, dok je za svjež korijen nešto niža, iako i za njim postoji potražnja, doduše manja nego za osušenim. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna jer je je u prirodi ništa ne napada. Smatramo da bi proizvodnja žute lincure na području Lovćena, kao idealnog prostora za
uzgoj ljekovitog bilja, bila jedan od perspektiva lokalnog stanovništva pored, turizma i proizvodnje zdrave hrane.