Prkos – najskuplja crnogorska riječ

Piše: Boban Batrićević

Iako je izborni dan u Crnoj Gori protekao u demokratskim uslovima, iako je predćednik Crne Gore Milo Đukanović priznao izborne rezultate i rekao kako je u demokratskim društvima smjena vlasti na izborima potpuno normalan čin, pobjednička većina nije iz svoje propagadne artiljerije uklonila municiju metafore da je „srušen Lukašenko“. Prepuna su im usta diktatora i diktature, a gledajući kako se odnose prema ljudima koji kritički promišljaju o njihovim izjavama čini se da bi i oni primijenili nešto od te prakse.

U danima prije izbora sajber bojovnici nove većine tvrdili su da Đukanović neće puštiti vlast bez nereda i sukoba i da će proći kao Čaušesku. Mada se Đukanović i Čaušesku ni po čemu ne mogu porediti, mirna smjena Đukanovićeve partije ima jednu simboličnu sličnost s krvavim odlaskom rumunskoga diktatora, koliko gođ to izgledalo nelogično.

Kad je unezvijerena masa krenula da ruši njegov spomenik u Bukureštu, na mjesto uklonjene statue popeo se pravoslavni pop u mantiji. I mada se kasnije ispostavilo da je sve unaprijed režirano i da je mantiju nosio glumac, poruka je bila jasna – crkva će ispuniti novostvoreni ideološki vakuum. I ispunila ga je.

Odlazak na rukoljublje Amfilohiju Radoviću odmah po proglašenju izbornih rezultata od strane Zdravka Krivokapića, lidera koalicije koja u novoj većini ima ubjedljivo najveću podršku građana, potvrdilo je ko je zapravo novi gazda u Crnoj Gori. Zabrinjavajuće je što se u budućnosti Amfilohije Radović neće ispostaviti kao glumac, već kao najopasniji protivnik savremene Crne Gore.

Nije puno trebalo čekati a Radović je već najavio svoju bager litiju ka Lovćenu kako bi dovršio svoj nedosanjani san – gradnju crkve na Lovćenu. Tim činom njegova misija raspolućenja građanske, višeetničke i viševjerske Crne Gore bila bi u potpunosti završena. Budući da njegova lista „Za budućnost Crne Gore“ ima više mandata nego ostale dvije članice nove većine zajedno, nije bez logike mitropolitova računica da će imati povoljne uslove za realizaciju svoga nacrta.

Sve ono što je bilo ljepota Crne Gore, kao što su antifašizam, građansko društvo te drevna sakralna crnogorska arhitektura, Amfilohije Radović je ukaljao, da ne kažem njegovim rječnikom – „obagrio“, kako okarakterisa crnogorske ustanike iz 1919. i crnogorske partizane iz Drugoga svjetskog rata. On i čelnici njegove pobjedničke izborne liste ne kriju da su im od te „bagre“ miliji bjelaški izdajnici i mrki četnički koljači, kojima šire portrete i proglašavaju ih svečevima.

Ali i novoj većini i Amfilohiju Radoviću mora biti jasno da je masovno okupljanje od neđelje veče u Glavnome gradu Crne Gore najveća demonstracija najveće crnogorske ljepote – antifašizma, kako to odlično zapazi Senad Pećanin. Njima mora biti jasno da postoje nepokolebljivi crnogorski građani koji se neće pomiriti s tim da im četnička ideologija okalja slavnu antifašističku borbu i revidira crnogorske temelje ujačene u „Brozovu Jajcu“.

Nije i nikada neće biti poražena partizanska Crna Gora kako se to ovih dana najavljuje. Antologijski govor politikologa Nemanje Batrićevića najbolje je artikulisao misli prepunog Trga nezavisnosti! Nemanja je pored toga što je, po riječima Aleksandra Radomana, postao najponosnije crnogorsko ime, postao i simbol nove i emancipovane Crne Gore koja je rekla – Ne damo Crnu Goru u ravnogorske ruke! Svjesni značaja riječi koje je izgovorio ovaj mladi i afirmisani crnogorski intelektualac, glasnogovornici nove većine puštili su svoje društvenomrežne kerbere da ujedaju i grizu čovjeka koji brani budućnost svoje zemlje. Uz to mu je jedan „novooslobođeni“ medij falsifikovao govor i dodao veoma opasan umetak koji je potpuno izmijenio kontekst izgovorenog zbog čega je postao meta agresivne crne propagande nove većine.

Prepuni podgorički skup neka bude nauk svim mrziteljima Crne Gore da će i pored njihove žutoštampne i klevetničke propagande i podgrijavanja atmosfere mržnje prema svemu što ima prefiks crnogorski, na svaki njihov nasrtaj na simbole Crne Gore i njenog antifašizma crnogorski građani lojalni idejama multietničkoga i multikonfesionalnoga sklada, pokazati ljepotu koja je ovu zemlju krasila kroz istoriju – prkos!