Piše: Božidar Proročić, književnik i publicsta
Izgradnja prve radio-telegrafske stanice na Volujici kod Bara 1904. godine predstavlja početak radio-difuzije u Crnoj Gori. Taj projekat realizovan je na bazi dogovora Vlade knjaza Nikole i pronalazača bežične radio-telegrafije Đulijema Markonija. Prvi put u Crnoj Gori je televizijska slika ugledana na Jezerskom vrhu (Lovćenu) sada već daleke 1956. godine. Grupa entuzijasta, radioamatera je te godine na Jezerski vrh iznijela opremu i gledala italijanski televizijski program. Nije bilo lako uskom kamenom stazom iznijeti na vrh Lovćena glomaznu i tešku opremu tog vremena. Ali, snagu im je dala radoznalost i želja da vide nešto što je tada u ovom dijelu svijeta bilo novo čudo. Trebalo je na rukama iznijeti glomazni crno bijeli televizor, teški agregat, antene i stubove za njih, instrumente za podešavanje eksperimentalno napravljenog televizora. Pored toga ponijeli su UKT radio stanice koje su sami napravili da bi ih isprobali i ordžali vezu s italijanckim radio amaterima. Tada je kupovina radio uređaja građanima bila nezamisliva, pa su ih radioamateri sami pravili. Isto tako je bila nezamisliva kupovina skupocjenog televizora za pokušaj gledanja televizijske slike, i to na lokaciji gdje se nije znalo da li je to moguće.
Junak tog dana je bio Martin Čaveliš, (Hrvat) pionir TV tehnike u Crno Gori. On je u veoma skromnim tehničkim uslovima napravio crno bijeli televizor. Napravio, znači sastavio ga je od osnovnih elektronskih komponenti, baš kako se to u fabrikama radi. I pravo je čudo kako je to uspio, a prije toga nije vidio televizor. Nije imao ni formalno tehničko obrazovanje koje bi mu omogućilo konstruisanje tako složenog uređaja, kao ni specijalne instrumente za podešavanje. Zbog toga je napola podešen uređaj trebalo postaviti na mjesto gdje se može primiti TV signal i direkno ga podesiti na signalu. Martin je sa samo 14 godina otišao s partizanima na Vis i naučio Morzeovu telegrafiju. Iako je bio dijete, zbog talenta za prijem telegrafije je raspoređen za telegrafistu u Vrhovnom štabu. I nije čudo da su ga uzeli u Vrhovni štab jer je nakon rata 1959. godine bio vicešampion na Svjetskom prvenstvu u brzini prijema Morzeovih znakova. Nakon rata je prekomandovan na Cetinje. Tu se oženio i ostao da živi do prelaska u Titogtad. Bio je zaljubljenik u radio uređaje, pa se nije zadovoljio samo njihovom upotrebom, već ih je popravljao i pravio nove. Tako je sticao znanja iz elektronike koja su mu omogućila izradu televizora. Može se samo zamisliti koliko je trebalo pročitati stručnih knjiga da bi se mogao napraviti tako složen uređaj kao što je televizor. Kasnije je u elektrotehničkoj školi u Titogradu ta znanja prenosio prvim radio TV mehaničarima u Crnoj Gori.
Elektronika na Cetinju nije bila nepoznata u to doba. Ipak je prva radiotelegrafska stanica na Balkanu postavljena 1904. godine u kraljevini Crnoj Gori. Radio Cetinje je počelo sa radom 1944. godine. Početkom pedesetih na Cetinju je počela raditi Elektronska industrija ”OBOD ”, u kojoj su se prije frižidera proizvodili i radio aparati. Naziv ”Elektronska industrija ”OBOD ” se zadržao i kasnije iako ta fabrika nije proizvodila elektronske uređaje. Prvi konstruktor Obodovog radio aparata bio je opet jedan drugi Hrvat – Anton Ugrin. Na Cetinju je nekoliko zaljubljenika u radio tehniku 1946. godine osnovalo prvi radio klub u Crnoj Gori. Većina njih je prešla u Titograd kad je tamo prešlo sjedište Vlade. Ekspediciju na Jezeski vrh su uradili zajedno radio-amateri iz Titograda i Cetinja. Ekpedicija je uspjela i TV slika je prvi put gledana u Crnoj Gori. O kvalitetu slike ne znamo mnogo, ali je sigurno zadovoljila gledaoce koji su prvi put vidjeli TV program, što se vidi po izrazu njihovih lica na fotografiji. Na osnovu tog njihovog ekperimenta je utvrđeno da je moguće primiti italijanski TV program, u što mnogi nijesu vjerovali. Nekoliko godina kasnije na Lovćenu je postavljen mali repetitor koji je prenosio italijanski TV program za rijetke vlasnike TV prijemnika. Bilo je to prije nego što je uspostavljena mreža Jugoslovenske radio televizije kada je televizija u mnogo razvijenijim centrima Jugoslavije bila na eksperimentalnom početku. Dakle, mnogo prije postavljanja repetitorskog postrojenja na Štirovniku, na Jezerskom vrhu je gledana TV slika. Radio-amateri i entuzijasti koji su to uradili ne sluteći da će se taj dan smatrati dolaskom televizije u Crnu Goru ušli su ovim činom u istoriju jednog vremana, želje i borbe za napredak tadašnjeg društva koje je krupnim koracima ulazilo u svijet tehnike. Primjera radi, Emisioni centar Lovćen je pušten 1963. godine