Pretpopisni šovinizam Jakova Milatovića

Piše: Adnan Čirgić

“Po nacionalnoj pripadnosti sam Crnogorac, a govorim srpskim jezikom”, izjavio je juče predśednik Crne Gore Jakov Milatović šaljući tako pretpopisnu instrukciju onima čiji je po nesreći predśednik.

Što je sporno u citiranoj izjavi crnogorskoga predśednika?

Sporno je to što crnogorski predśednik crnogorski jezik ne priznaje, pa zato veli da je govornik srpskoga jezika. Uz taj podatak njegova izjava da je nacionalni Crnogorac samo je potvrda njegove neznavenosti, odnosno njegova šovinizma. Činjenica da je riječ o nacionalnome Crnogorcu, tobožnjemu govorniku srpskoga jezika, pokloniku svetosavske religije koju propagira Srpska crkva čijim ciljevima je podredio interese građana čiji je predśednik, mirno iz “gluve sobe” posmatrajući brutalnu policijsku torturu tih građana za račun Crkve čiji je poklonik – samo je dodatna potvrda da je riječ o srpskome šovinisti. Ne zaboravimo – Crkva čije interese crnogorski predśednik zastupa, koja ga je zaglavarila nakon njegova učešća u tzv. litijama kao pokretu čiji je cilj bio slom građanske Crne Gore i njeno uvođenje u orbitu ruske i srpske velikodržavne politike, isto kao i Milatović zastupa stav da crnogorski jezik ne postoji i da su žitelji Crne Gore govornici srpskoga jezika.

Zašto znamo da crnogorski predśednik smatra da crnogorski jezik ne postoji?

Sva naučna literatura o jeziku u Crnoj Gori, a davno je u nauci konstatovano da crnogorski govori spadaju među najbolje proučene govore slovenskih jezika, svjedoči da današnje nacionalne podjele nemaju svoga odraza u jeziku. Nema dakle jezičkih razlika između onih koji se iskazuju kao Crnogorci, Srbi, Muslimani, Bošnjaci ili Hrvati u Crnoj Gori. Da tih razlika nema, to i laici mogu utvrditi ako uzmu u obzir podatak da istim jezikom (i istim dijalektom / govorom) govore rođena braća ili sestre koja se različito nacionalno iskazuju. Isto tako, za one koji se koriste lokalnim idiomom ili standardnojezičkim varijetetom naučenim u Crnoj Gori nema toga ni filologa ni sociologa koji bi mogao na osnovu njegova jezika pretpostaviti je li riječ o Crnogorcu, Hrvatu, Bošnjaku, Muslimanu, Srbinu, odnosno smatra li sebe govornikom srpskoga, hrvatskoga ili bosanskoga jezika. Ali će i najveći laik znati da je riječ o govorniku iz Crne Gore. Treba li objašnjavati da je tako zato što je svaki od njih izvorni govornik crnogorskoga jezika?!

U naglavačke izvrnutome svijetu, kakva je Crna Gora, ovo navođenje naučno provjerljivih činjenica razni propagandisti, nacionalisti i šovinisti predstaviće kao navodni šovinizam autora ovih redaka. Uprkos tome, niko od takvih ne može ponuditi argumente koji bi oborili stav da su stanovnici Crne Gore (osim Albanaca i Roma) govornici crnogorskoga jezika – i oni što se nacionalno iskazuju kao Crnogorci jednako kao i oni što se nacionalno iskazuju kao Srbi, Bošnjaci, Muslimani ili Hrvati. Ta činjenica, naravno, ne može služiti kao sredstvo za osporavanje njihove nacionalne pripadnosti. Takav bi postupak bio goli šovinizam.

Vratimo se sad našemu po nesreći predśedniku. On kao govornik crnogorskoga jezika, rođen i školovan u Crnoj Gori, on čije su – baš zbog toga što je rođen u Crnoj Gori – poznate česte muke po padežima, veli da je govornik srpskoga jezika samo zato što ne prihvata činjenicu da crnogorski jezik postoji! Nije ovoga puta riječ o ustavnoj činjenici jer je bezbroj puta potvrđeno koliko crnogorsku vlast ne obavezuje crnogorski Ustav kad im se nađe na putu ostvarenja ciljeva zacrtanih u Beogradu i Moskvi. Riječ je o ekspertskoj činjenici koja eksperta Milatovića ne obavezuje. Da je predśednik Milatović htio reći istinu, rekao bi da je on nacionalni Srbin koji govori crnogorskim jezikom. Da je Milatović nacionalni Srbin, potvrđuje činjenica što je on politički velikosrbin i pripadnik religijske organizacije koja je svecima proglasila zločince koji su radili na ostvarenju sna o velikoj i homogenoj Srbiji. Da je Milatović govornik crnogorskoga jezika, to potvrđuje činjenica da je rođen i školovan u Crnoj Gori i da govori (uglavnom) onako kako govore (pseudointelektualci) u Crnoj Gori. Da je Milatović govornik jezika u Crnoj Gori, to može potvrditi svako ko ga je čuo kako govori. Da Milatović jezik u Crnoj Gori smatra srpskim a ne crnogorskim, to nam je sâm Milatović potvrdio (bez obzira na to što je, za razliku od jučerašnjega stava u cg medijima, talijanskome predśedniku Matareli kazao da govori “montenegrino”). Uprkos tome što je prije tri godine najavljen kao ekspert, uprkos tome što se šepuri specijalizacijama na prestižnim svjetskim univerzitetima, Milatovićev svjetonazor formiran je na lektiri promovisanoj 90-ih godina minuloga vijeka, na Matiji Bećkoviću, Jovanu Dučiću te na djelima njegovih svetaca poput Nikolaja Velimirovića.