Preminuo Veljko Bulajić

Jedan od najznačajnijih režisera bivše Jugoslavije Veljko Bulajić preminuo je u 96. godini. Vijest o smrti crnogorskog režisera potvrdili su članovi porodice za Večernji list, prenosi Srna.

Bulajić je najpoznatiji po partizanskim epopejama Kozara iz 1962., Bitka na Neretvi iz 1969., kao i Veliki transport iz 1983. godine.

Njegova “Bitka na Neretvi” bila je nominovana za Oskara, a plakat mu je radio Pikaso.

Bulajić je rođen u Vilusima na pola puta od Trebinja do Nikšića, 22. marta 1928. godine. Sa roditeljima, ocem Miljkom i majkom Ljubicom te braćom Đorđem i Stevanom je do izbijanja Drugog svjetskog rata boravio u Sarajevu, a onda su se vratili u rodne Viluse i već 13. maja 1941. godine pridružili “ustanicima” koji su se borili protiv “okupatora i narodnih izdajnika”.

Najstariji brat Đorđe je poginuo u ratu, dok su Stevan i Veljko preživjeli, iako su i oni bili ranjavani.

Srednju školu Bulajić je završio u Sarajevu. Nakon rata našao je mjesto u Domu JNA u Zagrebu, gdje se “motao” s mlađim poratnim intelektualcima. Tada se počeo zanimati za kinematografiju, upisao je filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959., asistirao velikim rediteljima kao što su Federiko Felini i Vitorio De Sika pa se vratio u bivšu Jugoslaviju.

Rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima: Kamen i more i Brod lutalica (1953.). Prvi dugometražni igrani film “Vlak bez voznog reda” (o poslijeratnim migracijama stanovništva) realizovao je 1959. godine. Djelo je nagrađeno s dvije Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli, te Nagradom grada Zagreba. Slijedi film Rat (1960.), vizija ratne katastrofe, nagrađen Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli. Veliki uspjeh Bulajić postiže filmom Uzavreli grad (1961.), o životu u novom industrijskom centru, nagrađenom takođe Zlatnom arenom u Puli.

Bulajić je autor čiji su filmovi postigli najveći uspjeh kod domaćih i stranih gledalaca. Kozara, Vlak bez voznog reda, Atentat u Sarajevu zajedno s Bitkom na Neretvi na vrhu su liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji.  Navedena četiri filma prikazivani su u mnogim državama, što su jugoslovenske vlasti poticale iz političkih i ideoloških razloga. Ali, njegovi filmovi su donosilii  velike zarade.

Skopje 63, dugometražni dokumentarni film, bio je prikazivan na svim televizijama svijeta i svom je autoru donio prestižnu UNESCO-vu nagradu Kalinga za “vrhunsko ostvarenje na području umjetnosti i nauke”.

Veljko Bulajić dobitnik je nagrada Zlatni Lav u Veneciji, Zlatna Nimfa u Monte Carlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu I Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Valjadolidu, nekoliko nagrada publike te još neke druge. Nagrađen je s nekoliko Zlatnih Arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umjetnost i nuku nominovala je njegov film “Bitka na Neretvi” za Oskara.

Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu Bulajiću je 2013. dodijeljena Nagrada za životno djelo, nakon što je u rimskoj Filmskoj palati prikazan njegov film “Libertas” o životu i djelu velikog hrvatskog pisca Marina Držića.