Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U raskošnom oktobarskom jutru, sunce je obasjalo Cetinje svojim nježnim zracima, ozarivši ulice i prozračnu atmosferu istorijskog grada. Kao putnik koji kroči u priču vremena, krenuo sam prema malenom selu Dujevo u srcu Skadarskog Basena, đe me sa nestrpljenjem očekuje moj divni domaćin, Drago Stijepović. Putovanje prema Dujevu s Cetinja otkriva se kao putovanje kroz slikovite pejzaže Riječke nahije. Preplavljeni plavetnilom Skadarskog jezera, ova sela dočekuju putnika poput dragocjenih bisera raspoređenih duž horizonta. Bistre vode Rijeke Crnojevića odzvanjaju u tišini, kao da prepričavaju priče koje su ostale urezane u njihovoj površini od davnina. Selima Riječke nahije prožima miris prohujalih vremena, đe tradicionalna crnogorska arhitektura oživljena kroz kamene kuće sa crvenim krovovima, koji se stapaju sa prirodnim okolišem. Plodna zemlja ove regije ogleda se u zeleno-zlatnim poljima pod vinovom lozom koja se nježno njiše pod blagim povjetarcem oktobarskog jutra. Dok se spuštam prema Dujevi, čujem šapt prirode koji me uvodi u čarobni svijet Skadarskog Basena. Ovaj pejzaž postaje prozor u prošlost, đe se svaki list na drveću i svaka kap bistre vode čini kao da pamti vlastite priče i tajne koje su prolazile kroz generacije. U susret Dujevi, očekuje me Drago Stijepović, čuvar tradicije i ljepote ovog mjesta. Ovaj putopis obećava ne samo putovanje kroz geografske ljepote, već i duboko uranjanje u duh i priču malenog sela koje čini srce Skadarskog Basena.
Prelazeći starim kamenim mostom na rijeci Crnojevića, koračam u korak sa vjekovima prošlosti, đe su brojni trgovci, mještani i vojske ostavljali svoje tragove. Ovaj most nije samo fizički povezivao sela Riječke nahije, već je postao simbol vremena koje je teško uhvatiti, ali čije prisustvo osjećam pod nogama. Njegovi kameni lukovi, oblikovani vještim rukama majstora, svjedoče o vječnosti i postojanju, a svaki kamen nosi priču sopstvenog puta. Njegova površina, stopljenja sa vijekovima, pamti korake trgovaca koji su prenosili blago Skadarskog Basena, mještana koji su svakodnevno prelazili kako bi obavljali svoje poslove i vojski koje su prolazile u slavnoj prošlosti Crne Gore. Most na rijeci Crnojevića nije samo arhitektonsko čudo; to je vremeplov koji me vodi kroz istoriju. Osjećam prisustvo generacija koje su hodale istim putem, nevjerojatno usklađenih sa prirodom i duhom mjesta. Ukoliko bi ovaj most mogao pričati, ispričao bi nebrojeno mnogo priča o životu, trgovini, ljubavi i hrabrosti. Dok prelazim preko ovog mosta, osjećam se poput veznika između prošlosti i sadašnjosti, đe svaki korak postaje dijalog sa onima koji su prije mene koračali istim stazama. Most na rijeci Crnojevića postaje ne samo fizički put, već i duhovna veza sa bogatom istorijom ovog područja, čineći svaki trenutak prelaska mosta nezaboravnim putovanjem kroz vjekove.
U knjizi Andrije Jovićevića „Riječka nahija u Crnoj Gori“ (1911) piše: ,,Naselja u istočnom i jugoistočnoj nižem dijelu današnje plemenske oblasti postojala su i prije 18. vijeka, ali nisu pripadala Ceklinjanima. Umnožavanjem, pleme je postalo brojno i vojno jako, te je postepeno od Turaka otiman dio po dio oblasti na jugu (Jankovići, Meterizi, Češljari, Vranjina, Dujeva, Riječani, Dodoši), zaključno sa Riječkim gradom (Rijeka Crnojevića). Pouzdano u 14. vijeku u ovoj oblasti postoje naselja. Kroz središnji dio plemenskog područja prolazio je stari (još iz rimskog vremena) put Kotor – Ribnica (Podgorica), prolazeći preko Cetinja, Ceklina, Ulića, Meteriza, Rvaša, Karuča, Bobije i Žabljaka, tako da se može pretpostaviti da su neka naselja u župnijim djelovima uz ovaj put postojala još u rimsko doba. “ Bratsva u selu Dujeva su: Stijepovići, Đuraškovići, Ražnatovići, Jovićevići i doseljenici: Kneževići.
ULAZAK U ZASELAK VAROŠ
Dok stupam u zaseok Varoš domaćina Draga (Perova) Stijepovića, dočekuju me slika izuzetne vitalnosti. Drago, čiji koraci odišu hitrošću, ujedno zrači životnom energijom koja se ogleda u svakom kutku njegovog posjeda. Okućnica je pravo malo čudo prirode, sažeta u skladan mozaik boja i mirisa. Uljanici-košnice i cvijeće koje raskošno cvjeta, poput mirisne simfonije, privlače pčele koje oživljavaju vazduh. Očigledno je da je Drago posvećen brizi o ovim marljivim neimarima koji doprinose živopisnom balansu prirode. Svaki pčelinji let postaje melodija koja prožima atmosferu oko nas. Šipkovi, kako divlji tako i pitomi, preplavljuju prostor svojim crvenim bojama, stvarajući prizor poput ognjene rapsodije. Plodovi šipka, sa nepravilnim oblicima, nose u sebi esenciju jeseni – tople i bogate tonove crvene, smeđe i narančaste boje. Svaki plod priča svoju priču o sazrijevanju pod pažljivim okom vlasnika, a njihova raznolikost dodatno obogaćuje ambijent. Stabla japanske jabuke, sa neobičnim oblicima plodova, pridružuju se ovom buketu boja, pružajući dodatni vizuelni spektakl. Uživajući u raznolikosti voćnjaka, dočekuju me i mnogi drugi plodovi, svaki sa svojim jedinstvenim ukusom i aromom. Dok obilazim ovu čarobnu okućnicu, osjećam kako jesen grli svaki kutak sa toplinom i ljubavlju. Drago (Perov) Stijepović nije samo domaćin, već i čuvar ovog malog raja, đe vitalnost prirode i radost života stapaju svoje snage u jedinstvenom putovanju kroz boje, mirise i ukuse jeseni. Dok mi se poneki neubrani grozd grožđa sa okućnice osmjehuje.
Drago (Perov) Sijepović rođen je 1954. godine na obali Rijeke Crnojevića, spletom slučajnih okolnosti, jer je kamion sa kojim je njegova majka putovala ka bolnici na Ceinju je doživio kvar baš na tom mjestu i on se tu rodio. Njegov otac Pero, rođen je 1925. godine, potiče iz Šinđona, dok je majka Jovanka (rođena Ražnatović) potiče iz poznate porodice. U porodici Sijepović rođeno je troje đece: Drago, Cvjetko i Milivojka.
O svojim roditeljima Drago priča: ,,Moji roditelji su bili vrijedni radnici i u selu se govorilo da bi, kad bi ih svezali za Žutu gredu (stijenu iznad Skadarskog jezera), oni bi i tamo stvorili sve što je potrebno. Moj otac je bio učesnik Drugog svjetskog rata, a nakon rata je dobio posao u ,,Ribarstvu Rijeka Crnojevića“, đe je radio na parnim kotlovima. Bavio se ribolovom i imali smo stado ovaca i krava. Takođe smo kupili naše posjede na lokalitetu Rudine, koji je moj đed Luka stekao svojim mukotrpnim radom u Americi. Nažalost, preminuo je sa 45 godina zbog posljedica mnogih bolesti koje su vezane za rudarstvo. Držali smo do 3 krave, do 30 ovaca, nekoliko svinja i sitnu živinu, kao i većina domaćinstava. Jovanka je bila stub kuće, potpuno posvećena porodici, i dosta je propatila. Njeni poslovi, kada je bila kući, bili su dosta teški, s obzirom na nezavidne uslove života nakon Drugog svjetskog rata. Pored poslova u kući, radila je rame uz rame sa ocem. Imali smo brojne vinograde sa 1500-2000 čokota loze, i grožđe se odatle tovarnim životinjama stizalo na Cetinje radi prodaje. Prodaja grožđa je bila uspješna, s obzirom da je grožđe iz Rudina rano sazrijevalo i imalo je visok procenat šećera koje su činile stare sorte vranca i kratošije. “
KROZ VODE SKADARSKOG JEZERA-ŽIVOTNA PRIČA O RIJECI KOJA NOSI NASLJEĐE
Moj pogled sa Dragovog domaćinstva, kao da je očarao vrijeme i prostor, neprekidno luta prema beskrajnim horizontima Skadarskog jezera. U tih nekoliko trenutaka, osjećam se kao da sam uronjen u sliku mirnog vodopada, đe se površina jezera spaja sa nebeskim plavetnilom. Niz obronke planina i šuma koje okružuju obalu stvara se živopisni svijet koji oživljava svaki kadar mog foto-aparata dok poneki čun plovi jezerom. Boje se stapaju u harmoniju, a miris prirode nosi sa sobom stotine priča koje čekaju da budu ispričane. Dok sunce nježno miluje vodu, a povjetarac igra sa granama drveća, Skadarsko jezero postaje ne samo prirodno čudo već i prozor u dušu Crne Gore. Ovaj trenutak je čarolija koja seže izvan vremena, pružajući neopisiv doživljaj i ostavljajući neizbrisiv pečat u mom putovanju kroz ljepotu Skadarskog jezera dok izvor Studenac žubori u pozadini ovog pejzaža.
Nakon kratkog predaha, Drago nastavlja: “Otac je svu ribu koja je ulovljena prodavao na Cetinjskom i Riječkom Pazaru, a najviše se sjećam bogatih ulova ukljeve. Sjećam se da smo jednim ulovom za domaćinstvo uspjeli da kupimo frižider, što nije svako domaćinstvo moglo sebi priuštiti. Đe nam se sada nalazi stara i nova kuća, sve je izgrađeno rukom mog oca, bez upotrebe mašina, samo uz pomoć malja, ćuskje i dinamita kako bi se surovi kamen odvojio od zemlje i stvorio plac za izgradnju kuće. Interesantno priču vam mogu ispričati o toponimu – (stijeni) Žuta greda, koja se nalazi iznad samog jezera. U prošlosti je Žuta greda služila kao sunčani sat za sve mještane i seljane. Kada bi sunce ogrijalo, stijenu mještani bi pustali svoju stoku, ali bi i odlazili u svoje vinograde i obavljali poljske radove. Ispod Žute grede se nalazi prirodna plaža Klobučnik, koju svi turisti koji dođu u posjetu vole da vide kako bi se okupali i uživali u ljepotama ovog mjesta, ali i samog Skadarskog jezera.”
“Moje djetinjstvo je bilo dosta teško kao i većine seljana i Crnogoraca. Čuvali smo stoku, obrađivali zemlju i odlazili u ribolov. Kako u selu nije bilo vode po nju smo išli na izvor Studenac, koji se i danas koristi za piće. Osnovnu školu sam započeo u Rijeku Crnojevića. Svaki dan sam pješačio 4 km u jednom pravcu, kao i moj brat i sestra kasnije. Moj prvi učitelj je bio Andrija Jovićević, tada stari učitelj iz Rvaša, kojeg se svi njegovi đaci rado sjećaju i pamte, a kasniji dr. Vlado Jovićević. Nakon osnovne škole sam otišao na Cetinje. Tu sam završio za automehaničara, a praksu sam obavljao u društvenoj firmi “Galeb” na Rijeci Crnojevića. Riječki Pazar je bio pun. Kada sam izlazio iz škole koliko je bilo naroda koji je dolazio iz čitave Crne Gore nisam mogao pronaći svoje roditelje koji su tu redovno i prodavali i kupovali. Odavde je vodio put prema Kotoru pa i Dubrovniku i bio je glavno karavansko mjesto. Na pazaru su se iznosile sve robe od sela Krajine do Katunske nahije. Sve se tu prodavalo od ribe, žive stoke, poljoprivrednih proizvoda, namirnica za domaćinstvo i on je bio svake subote. Ljudi su bili u nacionalnim nošnjama svojih naroda. U hotelu na Rijeci, Obod, sklapali su se brojni dogovori, čak i brakovi. Nakon zanata sam završio tehničku školu, tada sam otišao u vojsku. Nakon vojske čekao me posao u “Galebu”, a nakon nekoliko godina sam prešao u kombinat Aluminijuma u tadašnji Titograd. Tu sam upoznao suprugu Dušku (Raičević) i sa njom izrodio djecu: sina Luku, te kćeri Radmilu i Anu. Stalno sam bio vezan za rodni kraj i svaki trenutak bio je vezan za Dujevu, u čemu sam posebno imao podršku supruge. Majka Jovanka mi ima 91 godinu, puno je pretrpjela i svojim rukama teškog života prevalila.”
JOVANKA STIJEPOVIĆ-SINONIM STARE CRNOGORKE
I zaista dok sam posmatrao ovu vitalnu staricu nevjerojatnu ženu, neopisive snage i izdržljivosti, u svojim rukama je tkala priču teškog, ali ispunjenog života. Posvećena majka, hrabra žena koja je svoje najbolje godine posvetila odrastanju svoje đece i vođenju domaćinstva u srcu Dujeve. Njene ruke su nosile teret odgovornosti, ali istovremeno su bile nježne poput priča koje je ispričala svojoj đeci prije spavanja. Svaki dan, kroz sunce i kišu, kroz radosti i izazove, Jovanka je svojim radom i požrtvovnošću oblikovala toplinu doma u kojem se osjeća ljubav i sigurnost Svojim životnim putem, Jovanka je naučila kako prevazilaziti teškoće i nositi se sa izazovima koje život donosi. Njena hrabrost nije bila samo odražena u suočavanju s teškoćama, već i u sposobnosti da sačuva osmijeh i ljubav u srcu, čak i kada je život donosio najteže ispite. Njen doprinos porodici ne može se mjeriti samo rukama koje su radile poljoprivredne poslove, odgajale stoku ili bile posvećene domaćinstvu poslove, već i rukama koje su pružale podršku, utjehu i ljubav. Jovanka je bila i ostala kamen temeljac porodice, jedna živopisna stranica života koja je povezivale sve niti u Dujevi. Njeno naslijeđe je više od stvaranja doma; to je priča o ženi koja je svojim rukama isplela toplinu, hrabrost i bezgraničnu ljubav. U srcima svoje đece i unučadi, Jovanka ostavlja neizbrisiv trag hrabre majke i istinske heroine koja je svoj život posvetila ljubavi prema svojoj porodici.
Drago sa sjetom priča o svom ocu Peru koji je preminuo u 89. godini, 2015. godine. Zdrav život, hrana i klima su doprinijeli njihovoj dugovječnosti. Majka je uvijek govorila da bolje ulagati u hranu nego u ljekove. Zato na našim posjedima uzgajamo: Paradajz, paprike, krastavce, krtolu, mrkvu, petrusin. A od voća imamo šipkove. Divlje, slatke, japanske jabuke, kivi grožđe smokve. Zajednički ja i brat imamo 1500 čokota vinove loze. Proizvodemo 250-300 litara vina toliko i brat i jedno 100- 120 litara rakije ranije smo mnogo više proizvodili jer neki vinogradi koji su nam sada fizički daleko ne obrađujemo zbog nedostatka radne snage. Mi smo velilka porodica sa brojnim prijateljima tako da dobar dio toga se potroši tokom godine ali se uvijek i čuva za prijatelje. Imammo i naš sopstveni med. Za pčelare nije bila dobra ova 2023. godina. Za vinovu lozu isto tako nije bila sjajna ali smo izborili da imamo određen prinos. Imam oko 30 društava brat moj isto toliko, tako prinos je bio oko 6 kilograma po košnici. Stranci su oduševljeni sa medom vole da vide đe je moj pčelinjak i prave lijepe slike među krošnjama voća i vinovom lozom. Čak mi se pridruže u sakupljanju kromipra, luka, paprika itd.
RAZVOJ SEOSKOG TURIZMA
Drago (Perov) Stijepović nastavlja dalje: ,, Odlaskom u penziju 2014. godine, otvorio sam novo poglavlje života na svom porodičnom imanju, odlučivši se posvetiti se turizmu. Prateći trendove u okruženju, prepoznao sam rastuću popularnost seoskog turizma i shvatio da je to polje koje obećava budućnost. Počeli su prvi turisti da stižu, a mi smo vrijedno radili na širenju, uređenju i dograđivanju našeg porodičnog domaćinstva. Godinama smo nastojali poboljšati uslove za naše posjetioce, a danas možemo ponosno istaći da posedujemo 4 apartmana. Naš restoransko-kuhinjski dio odiše toplinom i tradicijom, a posebnu pažnju posvećujemo ponudi tradicionalnog crnogorskog doručka, koristeći isključivo lokalne proizvode. Impresije stranih posjetilaca su zaista ohrabrujuće – mnogi od njih se vraćaju, šalju svoje prijatelje ili čak produžavaju svoj boravak. Ponekad ih čak upućujemo ka drugim seoskim domaćinstvima koja se bave turizmom, stvarajući mrežu međusobne podrške. Dujevo čini posebnim nekoliko ključnih elemenata. Prije svega, bogatstvo izvora, šest u ukupnom, koji neprestano pružaju svježu vodu, dodajući posebnu draž našem okruženju. Nadmorska visina od svega 60 metara pruža nam izuzetnu klimu, čineći Dujevu savršenim utočištem. Ljepota Skadarskog jezera, koja se otkriva vožnjom čunom ili posjetom obližnjoj plaži, postavlja nas usred čarolije prirode. Svaka vožnja pruža pogled na našu svetu planinu Lovćen, dodatno obogaćujući ovo iskustvo. Posebna vrijednost za mene predstavlja činjenica da su moja đeca i unučad duboko vezani za Dujevu. Često su ovđe sa nama, aktivno učestvujući i doprinoseći razvoju našeg malog raja. Dujevo nije samo destinacija, već dom ispunjen ljubavlju, tradicijom i zajedništvom koje svaki gost može osjetiti i doživjeti.”
Dok razgovor nesmetano pleše kroz ovaj rajski ambijent, đe ljepota, mir i skladnost preplavljuju svaki kutak, Dragova supruga Duška prenosi dašak tradicije donoseći na sto bogatstvo ukusa: priganice, mladi sir, pršutu, rakiju i med. U toj raskoši crnogorskih gastronomskih blaga, strani gosti me sa ljubaznošću mole da zabilježim ove trenutke za vječnost. U toj tišini mira i savršene harmonije, koja se rađa u srcu Riječke nahije, a ogleda u blistavoj ljepoti Skadarskog jezera i same Rijeke Crnojevića, teško je ostati ravnodušan. Svaki trenutak ovdje nosi pečat neopisive čarolije, đe priroda i čovjek zajedno stvaraju poeziju savršenstva. Opušteni razgovori i prijateljski osmjesi postaju dijelom ovog nezaboravnog iskustva, đe se spaja prošlost i sadašnjost, tradicija i gostoljubivost, stvarajući neizbrisiv trag u duši putnika koji se usude zakoračiti u ovu oazu ljepote.
Dragova supruga Duška, osim što je njegov životni saputnik, pokazuje se kao nesebična podrška u turističkim vodama. Njena preciznost, odgovornost i predusretljivost prema svakom gostu čine je ključnim dijelom porodičnog uspjeha. Posebno je važno istaći je njen trud da savlada engleski jezik, čime olakšava komunikaciju sa inostranim posjetiocima. Rad u turizmu zahtijeva stalnu prisutnost, a Duška, sa lakoćom, ulaže neprekidno dvadesetčetiri sata na dan u pružanje vrhunske usluge i to nije uvijek lak zadatak, posebno uz održavanje obimnih posjeda koji su dio njihovog raja. Dragov i Duškin trud u afirmaciji turizma obilježen je prestižnim nagradama i priznanjima, što predstavlja potvrdu visokog kvaliteta njihovog poslovanja. Duška i Drago sa ponosom, rade na tome da njihovi gosti dožive najbolje od crnogorskog gostoprimstva. Što se tiče gastronomske ponude, kako domaći tako i inostrani gosti najviše uživaju u mjesnim specijalitetima, posebno u ribama i ribljim specijalitetima koje sami pažljivo pripremaju. Crnogorski kulinarski biseri, tradicionalna jela ovog područja, postaju nezaobilazni dio iskustva njihovig gostiju oplemenjujući njihov boravak ukusima bogate crnogorske kuhinje.
SARADNJA SA OPŠTINOM CETINJE
Opština Cetinje nam pruža podršku u ovoj ključnoj fazi kada je naš vodovod, star šest decenija, dosegao svoje granice. Obećanje od opštine da će nam pomoći u izgradnji nove kaptaže i unaprjeđenju vodosnabdevanja predstavlja svijetlu perspektivu za našu zajednicu, posebno imajući u vidu obilje izvorskih voda koje čini čak petnaestak izvora i voda. Turistička valorizacija ovog područja zaista je ključna i ulaganje u putnu infrastrukturu je neophodno kako bi se ovo mesto maksimalno iskoristilo. Smatram da bi trebalo uspostaviti snažniju saradnju između lokalne vlasti i nas, stanovnika, kako bismo zajedno radili na razvoju turizma. Osim toga, olakšavanje procesa registracije domaćinstava i obezbeđivanje pristupa zvaničnim papirima i dokumentaciji mještanima bi značajno olakšalo. Sa zadovoljstvom dijelimo pomake koji su evidentni u našoj saradnji sa opštinom Cetinje. Kroz lični doprinos seoskom turizmu, osmislio sam i izgradio guvno i pečenjaru.
Sećam se vremena iz djetinjstva kada sam sa konjem vrhao pšenicu na guvnu ujčevine Ražnatovića – to je bilo nezaboravno iskustvo koje me inspirisalo na dalje korake. Guvno ima duboko ukorenjeno značenje u kulturi Crnogoraca, što je nešto što treba čuvati i promovisati. Naši preci su mudro govorili: “Kuću svako može imati, a guvno ne može imati svako.” Sada, Dujeva broji gotovo deset domaćinstava koja se bave seoskim turizmom, doprinoseći ne samo ekonomiji već i očuvanju naše kulturne baštine. Sa željom za zdravlje mještana i prosperitet opštine Cetinje, nastavljamo razvijati turizam na najbolji mogući način. Radujemo se činjenici da se mladi ljudi vraćaju u Dujevu, čineći je jednim od najposjećenijih, ali i najuređenijih sela. Šaljivim tonom, moji seljani me često nazivaju “Gradonačelnikom” zbog mog aktivizma, što doživljavam sa dozom ponosoa ali i humora. Uz podršku opštine, zajedno gradimo bolju budućnost za naše selo, njegove mještane i sve one koji dolaze u susret našem gostoprimstvu. Ova saradnja donosi promjene koje će dugo trajati i ostaviti nasljedstvo za generacije koje dolaze.
LEGENDA O IZVORU STUDENAC I PORUKA MLADIMA
Drago Stijepović mi prenosi legendu o izvoru Studenac: U dalekim vremenima, kada je Lovćen čuvao tajne koje su prenosile zvuke šuma i tišine dubokih klanaca, a Skadarsko jezero zračilo neuhvatljivom ljepotom, nastao je izvor čudesne vode po imenu Studenac u prelijepom selu Dujeva. Legenda kaže da je ovo mesto nastalo iz samog srca prirode, kroz harmoniju između duha Lovćena, Skadarskog jezera i magijskih moći koju su donosile vile. U vrijeme kada su planine bile čuvari tajni, a jezera ogledala duše, jedna vila sa Lovćena prelijećala je ove predele. Međutim, jednog dana, dok je razigrano plesala iznad Skadarskog jezera, zalutala grančica sa listom bukve završila je u samom selu. Vila ne želeći da izgubi grančicu bukve, zajedno sa vodenim vilama koje su živjele duboko ispod Skadarskog jezera odluči se da grančicu vrati. Zajedno su svojim vilinskim moćima oslobodiše izvor vode kako bi se oslobodila bukova grančica i list na njoj. Prvi vinogradari i pastiri pohitaše ka izvoru koji se iznenada pojavi uzeše grančicu bukovu sa listom da ih uvijek podsjeća na snagu podlovćenkih izvora i voda koji se slivaju u Skadarsko jezero.
Drago Stijepović ima brojno potomstvo a mladima njegova poruka odjekuje kao snažan vjetar koji nosi sa sobom iskustvo dugog i bogatog života. Mladima bi Drago poručio da je porodična veza temelj njihovog identiteta i snage. Poštovanje tradicija i očuvanje ognjišta nisu samo obaveza, već putokazi ka ličnom uspjehu. Sa svojim brojnim potomcima, Drago dijeli ovo iskustvo ljubavi prema porodičnim vezama i tradiciji. Njegova poruka mladima odzvanja kao zavjet očuvanja porodičnog nasleđa i podrške jedni drugima. Neka ljubav i poštovanje budu temelji njihovih odnosa, a ognjište neka bude mjesto gde se ujedinjuju u ljubavi i slozi. Mladima bi Drago poručio da je porodica poput drveta čije su grane potomci koji nose plodove. Svaka generacija je važna, a snaga porodice leži u zajedništvu i uzajamnoj podršci.
TOPONIMI DUJEVE
Lipovačka ploča; Kamenjar-počivalo; Vučja glavica; Brijeg; Njive; Na vrh prosjeka; Pliješac; Dujevska glavica; Rudine; Lisin; Klobučnik; Kotari; Gagoška greda; Požarska greda; Kruška; Na troir; Sveti Stefan crkva; Stara crkva (napravljena pre 640 godina); Žuta greda; Mokre njive; Kućice; Preslo; Đineška strana; Crna Stijena; Pod murve; Na vrh Ploče; Vojova ponta; Prosijek; Viline grede; Požari; Oraška glavica; Dumova glavica; Gagoška greda; Pandurica; Topliš; Kramolin; Biški rep; Dujevska glavica; Ploča; Radomir; Skala na Radomir; Carev Do; Pliješac; Krstac; Cijepac; Naprca; Bazdove doline; Mogila; Ober; Dabrovina; Ljeskovac; Klobučnik; Vučji potok; Trnovi Do; Briješno; Pod grede; Gornja rudina; Donja rudina; Pčelica; Miloševica; Rudinska glavica; Prevozačka glavica; Prevozac; Bobovička strana; Na pontu pčele; Ponta Lisinja; Dujevska ostrva na jezeru: Kamenik, Liponjak, Velika Gorica, Mala Gorica. Zaseoci Dujeve: Đineze; Kućišta; Varoš; Za Lisinj; Brijeg; Prželjavi ober; Čobovine; Oraše; Njive; Jagnjilo; Mačkin krš; Trnovi Do; Gagoše; Mihailovići. Vode sela Dujeve: Studenac; Vrelo; Radova voda; Perova voda; Zmijinac; Mađeza; Burge; Bučalica; Racko plandište; Gutački potok; Bresanska voda; Đuranovica; Metiljavi potok; Ljeskovac; Ozovina.
Umirujući šapat vjetra nosi priče Dujeve kroz vrijeme, đe svaki dan istkan je nitima tradicije i gostoprimstva. Kako vrijeme neumitno prolazi, Dujeva odiše duhom prošlosti, a suton donosi novo poglavlje u ovoj idiličnoj crnogorskoj priči. Drago Stijepović, pripovjedač tih priča, dočekuje svoje goste sa istim žarom koji prati svaki dan njegovog života. Njegova energija je poput svjetionika, pozivajući putnike da otkriju čaroliju Dujeve. Tajanstvenost mjesta obavija svaki korak, dok se priče nižu poput bisera u nevidljivom đerdanu vremena. Kroz prozor Dujeve prostiru se obrisi rijeke Crnojevića, mirne i povijene poput priča što čekaju da budu ispričane. Skadarsko jezero, poput ogledala, odražava ljepotu prirode koja okružuje Dujevu. Njegova vodena površina kao da čuva tajne vjekovima, čekajući da putnici istraže sve nijanse njenih boja. Sve one priče i doživljaji iz Dujeve putuju sa gostima, postajući dio njihove lične kolekcije uspomena. Na tom putovanju, svaki zvuk vode rijeke Crnojevića postaje stih u pjesmi koju nudi Crna Gora. Uz blagi povjetarac, dok se priče prepliću sa prirodnom ljepotom, osjećate harmoniju koja teče poput rijeke kroz vrijeme. Putopis je poput slikarskog platna, đe se svaka priča i pejzaž stapaju u jedinstvenu harmoniju. Dujeva, Crnojevića rijeka, Skadarsko jezero, Cetinje i Lovćen postaju neizbrisiv pečat na karti putnika, sjećanja koja će vječno tinjati u srcu svakog gosta koji je kročio ovim čarobnim krajevima.