Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Liberto SLOVINIĆ, poznat i kao Slobodan Slovinić, očigledno je majstor spajanja likovnosti i književnosti, stvarajući jedinstvenu sintezu umjetničkog izraza. Njegova trilogija “Herbarijum“ dobija poseban značaj kroz drugi tom pod nazivom “Herbarijum-“Šjor Ante“, prenoseći nam intimnu petovjekovnu-sagu porodice Slovinić. Na likovnom planu, Slovinić uspijeva stvarati vizuelni svijet raskošnih opisa i slika, koristeći svoj virtuozni pristup kičici i peru. Ovo postaje evidentno kroz opise prirode, biljaka i pejzaža, naročito kada se razmatra pronalazak Don Đurovog školskog herbarijuma. Prozno-likovni izraz ovog umjetnika takođe dolazi do izražaja u opisu istorijskih razdoblja kroz koje porodica prolazi. Njegova sposobnost da prenese atmosferu i duh svakog vremena doprinosi stvaranju dubokog i slojevitog konteksta. Kroz virtuozno korišćenje jezika, Slovinić gradi svaki period kao sliku koja oživljava pred očima čitalaca. Književni aspekt Slovinićevog rada takođe proističe iz njegove sposobnosti da sjajno poveže likove sa istorijskim događajima. Likovi postaju živi, prepoznatljivi, i čitaoci se lako povezuju sa njihovim životnim pričama. Kroz ovu vezu, Slovinić uspijeva magijom pera i kičice prenijeti porodičnu priču, čineći je relevantnom za sve nas. Isto tako, njegova imaginacija dodaje još jedan nivo dubini “Šjor Anta“. Kombinovanje stvarnih istorijskih činjenica sa imaginarnim elementima čini ovaj dio dinamičnom i intrigantnom. Ova harmonična kombinacija stvara umjetnički prostor u kojem stvarnost i maštovitost plešu zajedno, nudeći čitaocima iskustvo koje je istovremeno emotivno, estetski zadovoljavajuće i intelektualno izazovno. Slovinićev “Herbarijum“, posebno drugi tom “Šjor Ante“, ne samo da pruža čitaocima uvid u pet vjekova života porodice Slovinića već i predstavlja umjetničko djelo koje spaja likovnu i književnu umjetnost na način koji transcendiraju granice oba izraza. Ovo je djelo koje ne samo da opisuje prošlost već je i stvara, čineći ga nezaboravnim i inspirativnim iskustvom za svakog čitaoca. Kao što svaka slika ima svoju priču, tako i svaka priča ima svoju sliku u srcu – umjetnici pera i kičice osvjetljavaju svijet iz različitih uglova, ali zajedno stvaraju jedinstvenu simfoniju umjetnosti.
Kao što svaka biljka (“Herbarijum-Šjor Ante“), nosi jednu svoju priču o nastanku, mjestu, i funkciji, tako i svaki član porodice postaje jedna posebnost u ovoj živopisnoj zbirci priča. Njihovi korijeni se protežu poput korijenja biljaka, duboko vezani za prošlost, dok se njihovi izdanci pružaju ka budućnosti, noseći sa sobom nasleđe i iskustva koja čine jedinstvenu filigransku nit u draguljarskoj majstora kičice i pera. Svaka lična priča postaje svojevrsni list u tom porodičnom herbarijumu, svjedočeći o vremenu, izazovima, i radostima koje su doživljavali. Kroz pera umjetničkog virtuoza, ove priče postaju žive, poput biljaka u herbarijumu, s jasno definisanim konturama, bojama i mirisima koji ostavljaju neizbrisiv trag u svijetu stvarnosti i mašte. Autor, Liberto Slovinić, kao vrsni pripovjedač, vodi čitaoce kroz vrt raznovrsnih iskustava, odvođenjem svakog lika kroz lavirinte života, vremena i emocija. Svaka priča je kao list u herbarijumu, sačuvana i predstavljena s pažnjom, otkrivajući svoju unikatnost i doprinoseći širem kontekstu porodične sage. Ovo književno djelo, s bogatstvom priča i dubinom likova, stvara prostor u kojem se prošlost i sadašnjost isprepliću, stvarajući tapiseriju koja oživljava pred očima čitalaca. Kroz svako poglavlje, čitalac putuje kroz vrijeme i prostor, upijajući jedinstvenu atmosferu svake priče kao da hoda stazom obasjanom vlastitom svjetlošću.
Životni put Anta, poznatog od malena zvanog (pikolo) zbog svog omanjeg rasta, predstavlja neodoljivu priču koja se raširila kroz različite faze života, kao knjiga otisaka na kojoj su zabilježeni koraci kroz vrijeme. Odrastajući u sjeni svog nadimka, Ante iako je pratio vrtlog ratnih i društveno-istorijskih okolnosti, noseći svoj lični teret u susretu s burnim događajima Dok je rat krojio put kroz njegovo djetinjstvo, Ante je postao svjedokom tih teških vremena. No, uprkos izazovima, njegova upornost i hrabrost odveli su ga na put školovanja u Dubrovnik, gradu koji će postati poput čarobnog kovčega ispunjenog znanjem i novim iskustvima. Ovaj dio njegovog života otkriva sliku mladića koji se hrabro suočava s nepoznatim svijetom, prelazeći iz poznatog okruženja u neistraženi horizont. Ljubav između Anta i Anđele postaje osnovna nit koja povezuje sve njegove avanture. Razmjena pisama između njih daje dubok uvid u njihovu intimnu vezu, osvjetljavajući delikatnost emocija i snagu ljubavi koja odolijeva udarcima vremena. Ova ljubavna priča dodatno dobija na dramatičnosti kroz tragični događaj na moru, koji će ostaviti dubok trag na Anta ali i Anđelin otac advokat Marijo vrlo sumljive reputacije i oblikovati tok njegovog daljeg života. Povratak u Budvu donosi novu dimenziju u priči. Ante se suočava s izazovima i tajnama, a pisma koja razmjenjuje s Anđelom postaju prozor kroz koji čitalac posmatra svijet oko njega. Ovaj niz pisama pruža slikoviti prikaz društva i vremena, otkrivajući karakteristike likova, razlike u klasama, i komplikacije njihovih života. Svi ovi elementi zajedno stvaraju živopisan portret vremena, kroz koje se prepliću istorijske niti, lične priče i duboka emotivna iskustva.
Susret sa bratom Don Đurom u dijelu koje nosi naslov „Tajna Bauna“ označava ključni trenutak u životu Anta. Pokazivanje bratu Antu Herbarijuma iz 1899. godine, koji je sačinjen u Don Đurovim školskim danima, postaje simboličan gest koji čini empirijsku vrijednost herbarijuma. U stvarnosti, ovo djelo postaje poruka o važnosti čuvanja ne samo Herbarijuma, već i cjelokupne istorije, tradicije i odgovornosti prema budućim generacijama. Bratov gest postaje most između prošlosti i sadašnjosti, ukazujući na duboko ukorijenjene vrijednosti koje čine temelj njihove porodice. Povratak svom domu, kako je opisano u pismu Anđeli iz 1899 godine, predstavlja emotivan i introspektivan trenutak u životu Anta. Čin čuvanja Herbarijuma postaje ritual, a pisma Anđeli postaju most koji povezuje dva svijeta – onaj stvarni i onaj u kojem se Ante izgubio u mislima o svojoj voljenoj. Povratak u Dubrovnik, uz ponovni susret s Anđelom koja je napustila kuću, dodatno obogaćuje priču o Antovom životnom putu. Unutar ovog segmenta, posvećenost knjigama tokom završne godine gimnazije postaje simbol Antove istrajnosti i želje za obrazovanjem. Međutim, ni knjige ni školske obaveze nisu u potpunosti zanemarile njegove misli o Anđeli, što dodaje dubinu lika. Majka Tonina postaje ključna figura koja razumije Antove probleme, dodajući porodični aspekt priči. Njena prisutnost predstavlja utočište i podršku u trenucima kada Ante nailazi na izazove. Završetak gimnazije i pripreme za fakultet prate prirodan tok priče, istražujući Antovu odlučnost i fokus na obrazovanju. Međutim, ni završetak školovanja ne uskraćuje priči emotivni nivo, jer misli o Anđeli i dalje oblikuju Antovu stvarnost. Ovaj niz događaja čini bogatu priču o Antovom putovanju kroz život, osvjetljavajući njegove unutrašnje borbe, odnose sa porodicom i ljubavnu priču koja ostaje ključna nit kroz sve izazove koje život donosi.
Ante je kročio na Filozofski fakultet u Zagrebu u školskoj godini 1921-1922, otvarajući vrata novom poglavlju u svom životu. Njegov boravak kod novih stanodavaca postao je poprište isprepletanih priča, gdje su se svakodnevno dešavale nezaboravne avanture i studentske anegdote koje su oblikovale njegovu mladost. Predavanja na fakultetu postala su pozornica živopisnih likova koji su kročili izvan stranica knjiga pravo u Antovu svakodnevicu. Međutim, jedna posebna osoba je stajala uz njega kao njegova zaštitnica – gospa Mirna. Njihov odnos bio je ispunjen povjerenjem, a gospa Mirna dijelila je sa Antom tajne života i mudrosti koje je sticala tokom godina. Antova posvećenost studijama nije prošla ne primijećeno. On je u potpunosti posvećen svojim akademskim obavezama, zalaganjem koje je bilo primjer njegove ozbiljnosti i ciljane ambicije. U sjenci knjiga, pojavila se brineta Jasna, koja je nježno tkala niti svoje prisutnosti u Antovom svijetu. Njene tajanstvene želje, iako podsvjesne, stvarale su dodatnu dimenziju u Antovom životu. Nevolje sa Jasnom postale su ključne u Antovom sazrijevanju, pružajući mu podstrek da istraje i završi fakultet. No, ljubav je imala drugačije planove. Susret sa Zorom unio je novu dinamiku u Antovu priču. Njihova ljubav bila je izvor snage i inspiracije, a pisma koja su razmjenjivali bila su most koji ih povezivao dok su bili udaljeni. Iščekivanje susreta u rodnoj Budvi postalo je svijetla tačka u Antovim danima. Odlazak kod brata Don Đura u Sutomore označio je novo poglavlje u Antovom životu. Posao koji je dobio u Kotorskoj gimnaziji predstavljao je izazov, ali i priliku za rast i razvoj karijere. Njegovo obrazovanje i iskustva sa fakulteta sada su pronašli svoje mjesto u stvarnom svijetu.
Antova duboka veza s Bokom Kotorskom i koleginicom Dobrilom postala je osnova za jednu od najznačajnijih priča u njegovom životu. Njihov zajednički odlazak, isprepletan pričama i legendama ovog magičnog kraja, bio je poput čarobnog putovanja kroz prošlost i kulturu Bokokotorskog zaliva. Ante je svojim pričama uspio spojiti njihove različite svijetove, premošćujući kulturne i vjerske barijere snagom svog intelekta i dubokog razumijevanja. Posjeta kod Antove tetke Anđelike označila je novo poglavlje u njegovom životu, donoseći ljubav između dvoje intelektualaca. Njihova veza proširila se na mnogo više od pukog romantizma, a njihovi razgovori bili su poput simfonije intelektualnog dijaloga. Dobrilino pismo ocu i majci, koje je ispunjeno iskrenošću i suptilnom snagom, dodatno je obogatilo priču. Njihova ljubav i razumijevanje bila su osnova za stvaranje mosta između dva različita svijeta. Sklopljeni brak između Dobrile i Anta predstavljao je trijumf ljubavi nad kulturnim i vjerskim barijerama. Njihova zajednička posvećenost Boki Kotorskoj postala je još jača, a Antovo novinarstvo postalo je neka vrsta misije posvećene rodnom kraju. Jedan tmurni dan i ponovno izvađeni Herbarijum Don Đura (1899) predstavljali su ključne trenutke u Antovom životu. Otkriće spomenara Zore sa posvetom nije samo narušilo odnose, već je dodalo dramu i kompleksnost njegovom životu. Ipak, ljubav između Anta i Dobrile nadjačala je sve prepreke, stvarajući stabilnost i snalažljivost koja je bila jača od izazova koji su se pojavili. Ratna dešavanja, logorski dani i očajni bijeg zatvorenika koji su osuđeni na strijeljanje, svjedoče o Antovoj hrabrosti i odlučnosti u suočavanju s tamnim danima istorije. Njegov bijeg u suton rata predstavlja prekretnicu koja je oblikovala njegov dalji put, a istovremeno je simbol nade i preporoda.
Antovo posleratno zaposlenje u Pobjedi, gradu Cetinju, predstavljalo je korak u novi period njegovog života. Grad Heroj u Antovim očima, bio je živi muzej, često posmatran kroz prizmu istorije i herojskih djela koja su oblikovala Crnu Goru. Ljeto je donosilo vedrinu i živopisnost, dok je zima zamagljivala planine i uske ulice grada, pretvarajući ga u slikovitu scenu koja je odisala melanholijom prošlih vremena. Preseljenje u Podgoricu, tadašnji administrativni centar, označilo je novo poglavlje u životu Anta. Grad je bio mjesto gdje su se susretali tradicija i modernost, a njegove ulice postale su svjedoci promjena koje su odjekivale kroz društvo. Odrastanje njegovih sinova bilo je ispunjeno nestrpljenjem iščekivanja očevog povratka sa posla, a Antova prisutnost u porodičnom domu ostavljala je neizbrisiv trag u njihovim mladalačkim sjećanjima. Skladan bračni život u Titogradu s Dobrilom bio je oslonac i podrška koja je omogućila Antu da se posveti svojoj poslovnoj karijeri i razvoju Crnogorskog protokola. Njegov rad na stvaranju ovog značajnog instrumenta u sferi zvanične politike bio je odraz njegove predanosti i vjere u bolju budućnost Crne Gore. Antovi sinovi, Bobo i Koko, rasli su u domu đe su vaspitavani uz majčinu podršku i očevu posvećenost. Njihova životna opredjeljenja i putevi, često postavljeni pred izazove i promjene, reflektovali su prošlost i tradiciju koju su naslijedili.
Za kraj, ostavljam čitaocima, neka sami otkriju kako se život Anta Slovinića, oblikovan kroz vrijeme, ljubav, rad i porodične vrijednosti, završava.
“Herbarijum-Šjor Ante“, drugi dio moćne trilogije, predstavlja istinski dragocjeni artefakt književnosti, djelo koje nas uvodi u svijet stare Budvanske porodice sa istinskim oduševljenjem i autentičnošću. Liberto Slovinić, poput vještog pomorskog kapetana prošlosti, svoje prozno-likovno krstarenje vodi istinskim umjetničkim nadahnućem, bilježeći svaki trenutak kao dragocjeni zapis u dnevniku vremena. Stilsko-jezička različitost ovog djela ogleda se u vrsnom korišćenju brojnih hrvatskih i primorskih arhaičnih izraza. Svaki rečeni izraz postaje poput dragulja, osvijetljenog prošlošću i oplemenjenog duhom primorskog kraja. Ovaj izbor jezika ne samo da doprinosi autentičnosti priče, već i izaziva čitaoca na dublje uranjanje u atmosferu vremena koje je Slovinić majstorski oživio. Književno-estetički, “Herbarijum – Šjor Ante“ predstavlja esejistički biser u kojem se umjetnost pisanja stapaju s raskošnom ljepotom priče. Kroz ovu prozno-likovnu sintezu, Slovinić kreira bogatstvo simbola i metafora, predstavljajući snagu umjetničkog i jedinstvenog književnog iskustva. Slike i riječi prepliću se u jedinstvenom plesu, stvarajući harmoniju koja odjekuje kroz stranice ovog djela. Kroz ovo putovanje Slovinić nas vodi kroz lavirinte vremena i porodične istorije sa snagom i senzibilitetom pravog umjetnika. Njegova sposobnost da uhvati duh vremena, da nas izazove na duboko promišljanje i emotivno proživljavanje, čini ga virtuozom pisane riječi i čuvarom uspomena na jedno prohujalo vrijeme. “Herbarijum – “Šjor Ante“ ne samo da nas suočava sa živopisnim portretom jedne porodice već i sa čitavim svijetom koji živi u okviru tih stranica. Slovinićeva genijalnost leži ne samo u pripovijedanju priče već i u stvaranju živih slika koje oživljavaju pred čitaočevim očima. Ovo je djelo koje ne zaboravlja na čaroliju pripovijedanja, na snagu riječi na brojne uspomene. “Herbarijum-Šjor Ante“, trilogija predstavlja književno-prozni poduhvat koji ne samo da nas vodi kroz vrijeme i prostor već nas podsjeća na snagu priče kao mosta između generacija. “Herbarijum-Šjor Ante“, ostaje ne samo književno djelo, već i umjetničko djelo koje nadmašuje granice vremena i ostavlja nas ushićene pred veličanstvenošću ispričane priče.
Liberto Slovinić, istinski umjetnički virtuoz, odavno je prešao kulturološke granice države sa svojim dvostrukim identitetom – kao slikara i književnika. Njegov bogat stvaralački opus prepliće se kroz platno i papir, stvarajući izuzetan spoj likovne i književne umjetnosti. Slovinićeva slika oživljava pred očima posmatrača poput čarolije. Njegovo slikarstvo, često inspirisano morskim pejzažima i lokalnim motivima, oslikava živopisnost Mediterana i specifičnost primorskih gradova. Boje se stapaju u harmoničnom plesu, odražavajući dinamiku prirode i često prenoseći duh starih pomorskih tradicija. Slovinićeva paleta je prožeta suncem i morem, a njegova vještina prenošenja atmosfere prostora i vremena jedinstvena je pojava u svijetu likovne umjetnosti. Njegova književna djela predstavljaju drugu dimenziju njegovog umjetničkog izraza. Liberto Slovinić, kao književnik, majstorski ispisuje priče koje oživljavaju prohujala vremena i prikazuju bogatstvo ljudskih sudbina. Kroz njegove knjige, često smještene u rodnom kraju, Slovinić istražuje ljubav, porodične veze, ali i društvene i istorijske izazove. Njegov pripovjedni glas, ispunjen jezikom primorskih dijalekata, daje dodatnu autentičnost njegovim djelima. Ono što čini Slovinića posebnim jeste spoj njegove slikarske i književne strane. Njegove slike često postaju inspiracija za priče, a priče daju dubinu i kontekst njegovim slikama. Ovaj kreativni dijalog između dva umjetnička medija stvara jedinstvenu sinergiju koja obogaćuje umjetničko iskustvo publike. U svijetu Libertovih djela, svaka slika je priča, a svaka priča je slika. Njegov umjetnički doprinos je više od prostog estetskog uživanja; to je duboko proživljavanje i razumijevanje svijeta kroz oči umjetnika koji zaranja u suštinu ljudskog postojanja. Liberto Slovinić nije samo slikar i književnik; on je čuvar nasleđa i tradicije svog kraja. Njegovo umjetničko nasleđe ostavlja neizbrisiv pečat u svijetu umjetnosti, pozivajući nas da zaronimo u dubinu njegove kreativne vizije i osjetimo bogatstvo njegovog stvaralaštva.