Kako je moguće da na Odjeljenju kardiologije Kliničkog centra Crne Gore, jedne evropske države, pacijent padne, dobije najtežu bakteriju (klostridija), a zatim i covid 19 i nakon nekoliko dana umre, a da za to niko iz KCCG ne odgovara, pita se Podgoričanin Dragan Vulanović, opisujući slučaj svog, nažalost, sada pokojnog oca. Vulanović je postao poznat crnogorskoj javnosti kada je protiv njega direktorica KCCG-a Ljiljana Radulović, podnijela krivičnu prijavu zbog prijetnji.
On je nakon toga medijima objasnio da je osoblje KCCG-a postupalno neprofesionalno, da su bili nemarni i neljubazni. Nažalost, tokom liječenja u KCCG pored svih muka njegov otac je dio bakteriju, pa koronu i 16. juna je preminuo.
Vulanović je ogorčen na postupanje zaposlenih u KCCG-u, a najviše ga, kako kaže za CdM, “boli crna kesa od smeća u kojoj su mi vraćene stvari mog oca i to što niko od ljekara nije došao sa sestrom kada mi je predavala otpusnu listu da mi makar izjavi saučešće”. Tražio je prijem kod ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović.
Danas je dobio potvrdu da će ga ministarka primiti u petak, u 13 časova.
“Moj otac je dobio smrtnu presudu na Odjeljenju kardiologije KCCG. Sramno ćutanje direktorice Radulović je sve reklo”, rekao je danas u izjavi za CdM Vulanović.
Nakon što je, priča Vulanović, 31. maja reagovao na saopštenje KCCG-a da je prijetio ljekarima i nakon što je po prijavi direktorice KCCG priveden na informativni razgovor u policiju, za njegovog oca na Odjeljenju kardiologije počeo je, kako ističe, pravi pakao.
“Podsjetiću javnost da sam tada burno reagovao zato što je moj otac zbog nemara i nebrige osoblja i ljekara na Odjeljenju kardiologije pao i povrijedio nogu. Nakon pada i poniženja koja je doživio od sestara i ljekara na tom opskurnom Odjeljenju kardiologije, on je na tom istom Odeljenju zaražen jednom od najopasnijih bakterija (klostridija) i dobio covid 19”, tvrdi Vulanović u izjavi za CdM.
Njegov otac je tada prebačen prvo na Intenzivnu njegu koronarne jedinice, pa zatim na Covid odjeljenje KCCG-a gdje 16.juna umire.
“Dok su direktorica KCCG Radulović i v.d načelnika Kardiologije dr. Pavlović pisali prijave protiv mene i slali mi policiju na vrata u cik zore, moj otac je u njihovoj ustanovi imao tretman kao da se liječio u Somaliji”, ističe on.
Sagovornik CdM-a naglašava da ga ne boli njihovo, kako kaže, sramno ponašanje, ni njihove neistine kada su u saopštenju za javnost naveli da su svi pacijenti koji su zaraženi covidom na Kardiologiji stabilno “i ako su znali da moj otac umire i da je na kiseoniku, koliko me boli muka i patnja mog oca”.
“Kako je moguće da na Kardiologiji Kliničkog centra, jedne evropske države pacijent padne, zarazi se najtežom bakterijom, pa na kraju dobije i covid 19 u momentu kada epidemija u državi jenjava. Šta rade tužilaštvo i policija? Kada će direktorica Radulović i doktor Pavlović podnijeti ostavke i odgovarati za smrt mog oca”, priča Vulanović za CdM.
On je rekao da je tražio hitan prijem kod ministarske zdravlja Jelene Borovinić Bojović kako bih joj predočio kompletnu situaciju vezano za slučaj njegovog pokojnog oca, sa kojim je sticajem okolnosti i djelimično upoznata. Vulanović kaže da ga je danas savjetnica ministarke pozvala i obavijestila, da će ga Jelena Borovinić Bojović primiti u petak u 13 časova.
“Moj otac nije jedini, ovakvih slučajeva je nažalost mnogo. Mog oca više ništa ne može da vrati ali svi mi zajedno možemo da vratimo dostojanstvo pacijentima koji su prinuđeni da se liječe u KCCG. Ne želim da iko više u Crnoj Gori doživi to što je doživio moj otac. Najviše od svega me boli crna kesa od smeća u kojoj su mi vraćene stvari mog oca i to što niko od ljekara nije došao sa sestrom kada mi je predavala otpusnu listu da mi makar izjavi saučešće”, završava Vulanović priču za CdM.
Postovani gospodine Vulanovic, prvo zelim da vam izjavim saucesce povodom smrti vaseg oca. Kada se tice drskosti i neprimjernog ponasanja zdrastvenih radnika u nasoj zemlji onda se to moze uporediti sa nekim primitivnim zemljama Afrike. Da ste kojim slucajem dal debeli mito direktorki ove bolnice onda bi sigurno tretman vaseg pokojnog oca bio na mnogo vecem nivou i danas bi mozda bio medju nama. Nazalost neke stvari se ne mijenjaju lako kod nas, trebaju se obrazovati nove generacije od malih nogu da bi se takvo ponasanje promjenilo. Hvala na paznji.