Novčana kazna za otpor srpskome svetu

Piše: Adnan Čirgić

Prije dvanaest godina započet sudski proces koji je iniciran tužbom koju su pokrenuli Aleksandar Radoman, Adnan Čirgić, Matica crnogorska i Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje protiv Predraga Šćepanovića, Radomira Uljarevića, Oktoiha i Svetigore zbog bezočnoga kršenja autorskih prava okončan je presudom Višega suda u Podgorici da su tužioci zbog izgubljenoga spora dužni isplatiti preko 42.000 eura.

Naime, u izdanju Matice crnogorske i Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje Aleksandar Radoman i ja objavili smo 2008. godine dotad neobjavljivani roman „Despa“ kralja Nikole. Roman je promovisan u martu 2009. godine. Nakon toga u izdanju Oktoiha i Svetigore, distribuiran uz dnevni list Dan, Radomir Uljarević objavio je Sabrana djela kralja Nikole i u okviru njih roman „Despa“ kao prvo izdanje. Dakle, nakon promocije našega izdanja objavljeno je navodno prvo izdanje!

Nakon toga pokrenuli smo tužbu. U nedostatku dokaza tuženi su fabrikovali dokaz angažujući sudskoga vještaka, za kojega smo odmah izjavili da ne može biti objektivan vještak iz više razloga, između ostaloga zato što je vještak Miško Jovanović u nezboru s tužiteljima, zato što je sav njegov rad usmjeren da pokaže da crnogorski jezik ne postoji, zato što je bio potpredśednik Narodne stranke čiji je jedan od advokata tuženih (Dragan Šoć) bio visoki funkcioner i predśednik, zato što ga kao vještaka (dakle, nekoga ko treba donijeti objektivan sud u sporu) pozivaju advokati tuženih s kojima je on povezan i mimo ovoga spora (naime, u jednoj drugoj parnici on je angažovao jednoga od advokata tuženih (Budimira Darmanovića) kao svoga advokata); u najkraćem, zato što je sva djelatnost vještaka Jovanovića usmjerena na negaciju onoga što mi kao tužioci promovišemo! Tadašnja sudija (a u okviru ovoga predmeta izređalo ih se nekoliko) nije uvažila naš stav, te je za vještaka angažovala Jovanovića koji je fabrikovao dokaz. Prema takvome našem stavu ta sudija nije pokazala ni djeličak razumijevanja koje je redovno pokazivala prema zahtjevima tuženih da se ročišta ne mogu držati na „crveno slovo“ crkovnoga kalendara.

Na osnovu brojnih falsifikata koji se nalaze u izdanju tuženih vještak je zaključio da roman „Despa“ u našem izdanju i roman „Despa“ u izdanju tuženih nijesu isto književno djelo te time obesmislio našu tužbu! Sudija je prihvatila nalaz vještaka uprkos tome što je riječ o djelu koje je nastalo na osnovu istoga rukopisa, pri tome zanemarivši da niko od tuženih nije imao uvid u rukopis, o čemu svjedoči knjiga korisnika Arhivsko-bibliotečkoga odjeljenja Narodnoga muzeja Crne Gore i svjedočenje zapošljenih u toj instituciji.

Presudu Osnovnoga suda pobio je Viši sud. U toku ponovnoga suđenja, opet kod novoga sudije, Osnovni je sud presudio na našu štetu jer se na ročištu nije pojavio naš advokat – koji je bio objektivno spriječen zbog nepredviđenih zdravstvenih problema, o čemu je podnio adekvatnu medicinsku dokumentaciju. Takvu odluku Osnovnoga suda pobio je Viši sud i naložio novo ročište na kome će se preispitati objektivnost spriječenosti našega advokata da se pojavi na ročištu. Nove društveno-političke okolnosti osokolile su sudiju da – uprkos nalogu Višega suda – ne zakaže novo ročište i potvrdi prethodnu presudu. Našu novu žalbu na isti postupak Viši sud nije uvažio i o istoj stvari dva puta zaredom donio oprečan sud: potvrdio presudu sudije Osnovnoga suda uprkos tome što nije postupila u skladu s prethodnom odlukom Višega suda, tj. nije održala ročište.

Dakle, Viši sud u Podgorici presudio je suštinski da je 2009. godina (kad je štampano sporno izdanje) bila prije 2008. godine (kad je štampano naše izdanje)! Viši sud je pokazao da se za istu stvar može donijeti dva puta oprečna presuda! Viši sud je potvrdio da dva izdanja romana „Despa“ (nastala priređivanjem istoga rukopisa istoga autora) nijesu isto književno djelo jer je veliki broj razlika između ta dva izdanja (ne osvrnuvši se na činjenicu da su te razlike uslovljene falsifikatima koji „krase“ sporno izdanje). Za takvu odluku Višega suda mi smo dužni isplatiti 42.496,00 eura.

Ako se zna da je ovaj spor vođen između Aleksandra Radomana, Adnana Čirgića, Matice crnogorske i Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje s jedne strane i gomile klerikalaca s druge strane (Radomir Uljarević, Oktoih, Svetigora, pop Predrag Šćepanović koji je u knjizi potpisan za istu rabotu za koju je potpisana i sestra popa Radomira Nikčevića) koje su zastupali advokati Crkve Srbije, jasno je zašto je Viši sud u Podgorici donio ovakvu presudu.

Kad već klerikalna vlast nije uspjela ugasiti Fakultet za crnogorski jezik i književnost, kad već nijesu uspjeli ućutkati profesore toga fakulteta, kad ih ogavnom propagandom koju vode preko uslužnih medija nijesu uspjeli zastrašiti, kad još nijesu uspjeli realizovati namjerene krivične prijave, sad im preostaje da politički i ideološki motivisanim presudama pokušaju finansijski izmrcvariti i kazniti ljude koji svakodnevno kritikuju skandalozne odluke aktuelne vlasti, neviđena kršenja ljudskih prava, klerikalizaciju društva, vjersku i nacionalnu segregaciju, šovinističke, fašističke i nacističke poteze te vlasti.

No grdno su se prevarili. Nema tih hiljada eura kazne kojom će uspjeti u ogavnoj namjeri da ućutkaju i potonjih nekoliko ljudi koji ne pristaju ni na kohabitaciju ni na kolaboraciju s ideološkim i političkim otpadom koji vlada Crnom Gorom.

A što se tiče 42.496,00 eura koje u skladu s pravosnažnom presudom treba da isplatimo nas dvojica i Matica crnogorska, ako za to postoji zakonska mogućnost, radije ćemo ih „odraditi“ u spuškome zatvoru no ih uplatiti u budžet Srpskoga sveta. Istim ovim poslom možemo se i u zatvoru baviti. Sva je slobodoumna Crna Gora svakako zatočena u kazamatu “srpskoga sveta”.