Crnogorski obrazovni sistem obiluje problemima, na koja je godinama ukazivala stručna i laička javnost, ali i pored mnogih reformi malo njih je riješeno. Nedavno prezentovana Analiza sektora obrazovanja u Crnoj Gori 2015-2020. potvrdila je da se u rješavanje problema u jednom od najvažnijih sistema treba što prije krenuti.
Analiza sektora obrazovanja u Crnoj Gori 2015-2020. UNICEF-a i Ministarstva prosvjete bavila se i kvalitetom, kvantitetom, obrazovanje, usavršavanjem, materijalnim položajem nastavnog kadra.
“Čini se da u sistemu ima dovoljan broj nastavnika. Nažalost, ne postoji pouzdan zbirni skup podataka koji može pružiti cjelovit i detaljan pregled trenutnog nastavnog kadra u sistemu obrazovanja, što je predstavljalo ozbiljan izazov za ovaj dio analize”, navodi se u Analizi.
Posebno je naglašeno da je nepostojanje adekvatnih podataka o ukupnom broju nastavnika krajnje problematično za planiranje budućih potreba.
“Na osnovu dostupnih podataka zaključili smo da postoji potreba za zapošljavanjem mlađeg nastavnog osoblja, kao i za promocijom nastavničke profesije među srednjoškolcima/budućim studentima”, ističe se u Analizi.
Konstatovano je da se u posljednjih pet godina potreba za zapošljavanjem nastavnog osoblja znatno se povećala, a broj nezaposlenih nastavnika se neznatno smanjio.
“Međutim, podaci ukazuju na vrlo izražen sistemski problem takozvane strukturne nezaposlenosti nastavnika. Naime, dok s jedne strane imamo stalni porast novih slobodnih radnih mjesta za nastavnike između 2015. i 2019. (57,33 odsto), s druge strane bilježimo znatno manji pad broja nezaposlenih nastavnika u istom periodu (20,07 odsto)”, kaže se u Analizi.
Ovaj rezultat Analize, precizira se, jasno ukazuje na to da postoji određena vrsta nedosljednosti obrazovnih politika prilikom upisa studenata tj. budućih nastavnika na fakultetima koji obrazuju nastavni kadar i potreba samog obrazovnog sistema.
Uočljivo je da su najzastupljenije starosne grupe nastavnika one od 30 do 39 godina i od 40 do 49 godina, što bi se moglo ocijeniti kao zadovoljavajuće.
“Ipak, s druge strane, procenat nastavnika iznad 60 godina raste, dok procenat u starosnoj grupi od 20 do 30 godina opada i taj procenat ostaje vrlo mali u odnosu na ukupnu populaciju nastavnika (11,55 odsto)”, upozorava se u Analizi.
Anketa koja je sprovedena za potrebe ove Analize ukazuje na veliko nezadovoljstvo nastavnika mnogim aspektima njihove profesije, kao što su društveni status, zarade, materijalni i pedagoški uslovi u školama i problemi vezani za realizaciju nastave tokom trenutne epidemije izazvane kovidom-19.
Zaključeno je da postoje razlozi za dalje istraživanje tri seta problema koji bi mogli ograničavati ishode učenja u Crnoj Gori: vrijeme i uslovi za učenje, vještine nastavnika i nekognitivni faktori.
“Prvi set problema podrazumijeva faktore koji su odlučujući na nivou vremena i uslova za učenje. Crna Gora ima relativno mali broj radnih školskih dana u toku godine, što ograničava stepen izloženosti nastavi i vjerovatno doprinosi nepovoljnim rezultatima”, piše u Analizi.
Zbog neravnoteže u mreži škola u Crnoj Gori, postoje škole s velikim brojem učenika kojima je teško upravljati i u čijim odjeljenjima uči preveliki broj učenika, što jasno ograničava konstruktivnu i ka učenju orijentisanu interaktivnu nastavu.
Samim tim, dodaje se, jako su ograničene mogućnosti za individualizaciju, vannastavne aktivnosti ili dopunsku nastavu za djecu u riziku od slabih postignuća.
“Srednje škole koje su privlačnije učenicima češće karakterišu brojnija odjeljenja, što zauzvrat može omesti puni razvoj dječjih potencijala i rezultirati veoma niskim procentom onih koji su uspješni”, navodi se.
Posebno je naglašeno da srednjoškolsko obrazovanje još uvijek nije obavezno u Crnoj Gori, te stoga obrazovni sistem ne šalje dovoljno snažnu poruku mladim generacijama da bez barem srednjeg obrazovanja pronalaženje pristojnog zaposlenja nije moguće.
Drugi set problema može proisteći iz nedovoljno razvijenih vještina nastavnika da nastavu realizuju u skladu s kurikulumom koji je orijentisan na ishode i kompetencije, što rezultira tradicionalnim pristupom tj. predavanjima i zahtijevanjem da učenici prosto reprodukuju naučeno i da uče kod kuće.
“Podaci o nastavnicima nisu pogodni za planiranje kadrovskih politika zasnovanih na dokazima – dostupne podatke trebalo bi integrisati i ispitati, nakon čega bi trebalo sprovesti polazno istraživanje koje bi dalo odgovore na sva pitanja o politikama”, stoji u Analizi.
Uska grla sastoje se od: relativno malog broja školskih psihologa koji bi bili na raspolaganju da u potrebnoj mjeri savjetuju i usmjeravaju učenike i roditelje; spor odgovor na mobilnost stanovništva koje dominantno karakteriše migracija sa sjevera na jug; visok broj učenika u odnosu na broj nastavnika u određenim opštinama; i nastavni kadar koji, u načelu, sve je stariji i koji će biti zamijenjen u bliskoj i srednjoročnoj budućnosti.
Trenutno nema dovoljno jasnih podataka o strukturi nezaposlenih nastavnika.
“Kvalifikacija nastavnika nije u potpunosti usklađena s dominantnim evropskim, ali i regionalnim zahtjevima za posjedovanjem diplome mastera/magistra. Sistem obrazovanja nastavnika i njihovog stručnog usavršavanja u procesu je razvoja – neki elementi su dobro osmišljeni, ali se oba sistema i dalje suočavaju s ozbiljnim izazovima i potrebno ih je dalje poboljšati”, poručuje se u Analizi.
Iako je ostvaren napredak i postoji sistem sticanja stručnih kvalifikacija potrebnih tržištu rada, u skladu sa Zakonom o nacionalnim stručnim kvalifikacijama, razne studije ističu da postoji neusklađenost u pogledu vještina koje se stiču putem sistema obrazovanja i potreba tržišta rada.
“Ova neusklađenost i manjak novih radnih mjesta prepreka su ekonomskom rastu i konkurentnosti”, kaže se u dokumentu.
Naglašeno je i da direktori škola u Crnoj Gori rijetko izvještavaju o ponašanju nastavnika koje bi moglo da ometa učenje, i to u znatno nižoj stopi u odnosu na prosjek OECD-a, a zatim i u odnosu na većinu drugih zemalja učesnica PISA testiranja, osim što su nastavnici previše strogi prema učenicima.
Upozoreno je i da podaci o nivou stručnog usavršavanja nastavnika, broju, vrsti i trajanju obuka koje su pohađali u određenom roku nisu dostupni u informacionom sistemu Ministarstva.
Dodatno, ukazuje se, zabrinjavaju nalazi intervjua da nastavnici s 20 ili više godina radnog iskustva veoma rijetko učestvuju u programima obuke čiji je cilj profesionalni razvoj, kao i da je u ovoj grupi nastavnika najveći broj onih koji odbijaju promjene u obrazovnom sistemu ili ih samo djelimično prihvataju i sprovode u praksi.
Nezadovolnji statusom profesije
Nastavnici su vrlo nezadovoljni statusom svoje profesije u društvu, pri čemu čak 85,4 odsto njih misli da ih uopšte ne cijene ili ih cijene vrlo malo, dok je čak 92,7 odsto nezadovoljno svojom zaradom.
Vrlo sličan stepen nezadovoljstva nastavnika nalazimo i kada je riječ o materijalnim uslovima u školama (73,8 odsto nije uopšte zadovoljno ili je vrlo malo zadovoljno), dok 63,2 odsto ispitanika nije zadovoljno pedagoškim uslovima rada u učionici, didaktičkim materijalom, opremom, internet konekcijom itd.).
Nastavnici uz to vjeruju da je trenutna epidemija koju je izazvao kovid-19 u velikoj mjeri poremetila izvođenje nastave (91 odsto), te da se obim nastavnog rada znatno povećao (81,8 odsto).
Pozitivni odgovori prevladavaju samo kada je u pitanju zadovoljstvo nastavnika profesijom vezanom za njihov predmet (81,7 odsto) i zadovoljstvo nastavničkom profesijom uopšte (83,6 odsto).
“Kao posljedica toga, ogromna većina ispitanika odlučila bi da ponovo postane nastavnik, ukoliko bi imali priliku da ponovo biraju”, ističe se u Analizi.
Kad bi imali priliku da ponovo biraju, čak 80 odsto nastavnika odabralo bi istu profesiju.
“Ostaje otvoreno pitanje koji su razlozi takvog izbora. Moguće je da se ti razlozi dijelom odnose na pogodnosti koje nastavnička profesija nudi u odnosu na neke druge poslove (poput smanjenog obima aktivnosti tokom perioda kada škole ne rade, većeg stepena fleksibilnosti u pogledu organizacije radnih sati itd.), ili isto tako i na činjenicu da su nastavnici koji su odgovorili na upitnik bili vođeni entuzijazmom za rad u školi i zadovoljstvom prenošenja znanja i vještina mlađim generacijama”, navodi se između ostalog u Analizi.