Piše: Zoja Bojanić Lalović
Samo dvije nedelje je do planiranog početka nove školske godine, a od svih ozbiljnih planova za početak još jedne neizvjesne godine imamo samo uopštene preporuke Ministarstva školama i najavu da je formirana radna grupa.
Jeste važno vratiti učenike u škole, jeste važno održati kontinuitet obrazovno-vaspitnog procesa, ali je najvažnije taj proces prilagoditi ozbiljnim promjenama epidemiološke situacije koja se ovih dana nagovještava povećanim brojem zaraženih. Iz obavještenja nadležnog Ministarstva uočavamo da su preporuke rađene prije nego je radna grupa počela da radi, ali i da nijesu konsultovani ljudi iz škola ili strukovnih udruženja koji i život škole najbolje razumiju. Da se nijesu razmotrili svi izazovi školskog života, jasno je i iz preporuka kojima se predviđa da djeca ne koriste svoje bočice za vodu, što bi značilo da sve škole dijele čaše, te da odsutne učenike treba evidentirati, što je inače zakonska obaveza.
Do sada je već trebalo da bude jasno i školama i nastavnicima i roditeljima i učenicima kakav je akcioni plan pripremilo Ministarstvo, koliko je modela razmatrano i po kojem se i u kojim uslovima radi. Na ovom nivou, kako je u preporukama navedeno, obrazovanje je bilo na početku borbe sa pandemijom, savladale su škole organizaciju i procedure ulaska učenika i zaposlenih, upotrebu sredstava za dezinfekciju, nastavnici su savladali sve prepreke koje je jedna ovakva situacija nametnula, ali se ništa dalje nije unapređivalo.
Nije valjda da su smjene direktora riješile sve dileme ovoga trenutka. A podsjetiću potrebno je pripremiti više varijanti jednog rasporeda, naravno poslije ozbiljne analize stanja u svakoj školi, zatim donijeti smjernice za rad u svim predviđenim okolnostima, uvesti ih u zakonske okvire, jer smo online ocjenjivali bez odgovarajućih pravilnika, u saradnji sa Zavodom za školstvo unaprijediti metode online nastave, ako bi se moralo opet preći na taj vid nastave i nastavnike do sad sa tim upoznati.
Za svaki rad potrebne su temeljne analize i dobre pripreme, pa ostaje puno otvorenih pitanja, ali i veliki teret za nastavnike i sve zaposlene u školama sa preko 1.500 učenika i u školama, kakve su neke osnovne škole, koje rade u čak šest smjena. Koliko će to biti časova, ako znamo da su preporuke epidemiologa bile i prošle školske godine danije dozvoljeno pod maskama biti više od dva sata i ko snosi odgovornost ako nošenje maske postane stvar izbora.
Kako će biti organizovana nastava fizičkog vaspitanja i muzičke umjetnosti, a velika je nepoznanica šta sa djecom i zaposlenima koji su hronični bolesnici. Nastavnici treba da urade planove na vrijeme, ali u odnosu na koji stav Ministarstva? I šta sa predškolskim uzrastom, u preporukama ih ne prepoznajemo. Da ne spominjemo obaveznu dezinfekciju i deratizaciju školskog prostora, za koje takođe treba vrijeme! 1 sve stižemo do 1. septembra?
U martu 2020. je prekinut nastavni proces, ali smo se upoznali sa izuzetnim vještinama naših nastavnika, sa njihovom hrabrošću i željom da urade sve kako bi se kontinuitet nastavnog procesa održao. Imali smo priliku da pogledamo najbolje primjere časova kroz projekat Uči doma i nadali se da ćemo se brzo vratiti na staro. Svaka škola je učinila sve što je mogla u datim okolnostima i u skladu sa svoj im mogućnostima. A sada smo na početku nove školske godine, kovid je i dalje prisutan, samo je sada mnogo više neizvjesnosti i nepovjerenja, jer kod onih koji kreiraju obrazovnu politiku prepoznajemo neorganizovanost
(Autorka je profesorica književnosti)