Napad na novinarsku ekipu Gradske TV u Grblju ponovo je pokrenuo pitanje slobode medija i prava novinara na nesmetan rad. Novinarka Dubravka Perović istakla je u emisiji “U sred srijede” Gradske RTV da se ne osjeća sigurno nakon što se Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru oglasilo i reklo da u napadu na nju i snimatelja Harija Markovića nema elemenata krivičnog djela.
”Bila sam sigurna da će istraga ići u pravom smjeru, ali kad se oglasilo Osnovno državno tužilaštvo i reklo da tu nema elemenata krivičnog djela već da se radi o prekršaju, postala sam zabrinuta i ne osjećam se više sigurno”, kazala je Perović.
Ona je podsjetila da se Savo Carević, brat predsjednika Opštine Budva Marka Bata Carevića, predstavio prilikom incidenta drugim imenom, što se, kako je istakla, može utvrditi iz sirovo snimljenog materijala.ŠPerović kaže da je to jasno istakla u prijavi i da je očekivala da tužilac reaguje na te navode.
Teško je, priznaje, nositi se sa ovakvim stvarima u poslu.
“Nije lako ali ne smijemo odustati, jer ako odustanemo, nasilnika će biti sve više. Ukoliko osnovni tužilac ostane pri stavu da se ovdje radi samo o prekršaju, daje zeleno svijetlo svim ostalim nasilnicima da idu do granice fizičkog kontakta. Novinarstvo je nezahvalna profesija, naročito kada je riječ o ženama, ali je ovo dobar primjer da se jednom već stane na kraj nasilju nad novinarima”, poručuje Perović.
Martinović: Novinari se moraju izboriti za slobodu medija
Advokat Nikola Martinović je istakao da je, zbog motivacije napada, čudno da je tužilac tako brzo donio odluku da se ide na prekršaj.
Zbog veze sa predsjednikom opštine Budva, ovaj slučaj pobuđuje pažnju javnosti i važno je, kako smatra, dokazati da li javni funkcioneri mogu da rade ovakve stvari i da li njihove porodice smatraju da vršenje političke vlasti predstavlja i posjedovanje svih građana.
“To je problem koji bi trebalo da aktuelizuje ovaj događaj. Zbog tih činjenica je tužilac morao da ima poseban senzibilitet, a ja mislim da ga u ovom slučaju nije imao u dovoljnoj mjeri”, kaže advokat.
Martinović navodi da grubo sankcionisanje nikako ne vodi rješenju problema , ali smatra da ovo što se dogodilo novinarki Gradske RTV je posledica opšteg stanja u društvu, odnosno opšte medijske polarizacije.
“U dosadašnjoj praksi, kad je riječ o državnim organima, bio je slučaj da se odmah rješavaju samo problemi oko kojih se digne velika medijska pažnja i samo se tada promptno reaguje. Svaki novinar, bez obzira kojem mediju pripadao, ima pravo na zaštitu.Kad bi se brzo i zakonski rješavali slučajevi, ovakvih problema ne bi bilo”, kategoričan je Martinović
Smatra i da slobodi medija moraju da doprinesu sami novinari.
“O slobodi medija najbolje svjedoči Rusija, koja servira gotove, pripremljene informacije novinarima. Zaštitu treba da imaju slobodni i nepristrasni mediji, a ne svi mediji. Novinari i vlasnici medija zbog svog etičkog kodeksa i objektivnosti ne smiju da budu povezani ni sa politikom ni sa biznisom. Kad se to riješi onda će se moći govoriti o nekoj slobodi novinarstva”, ističe Martinović.
Raičević: Neophodna je solidarnost među novinarima
Svaki napad na novinare je neprihvatljiv, smatra programska direktorka Adria TV Rajka Raičević.
“Apsolutnoje je pravo novinara da postavlja pitanja i objektivno informiše javnost o tome što ga u tom momentu interesuje. Medijska zajednica bi već jednom trebalo da nađe način da se ne dijeli u tabore po političkim osnovama dok se dešavaju ovakvi napadi. Nije to ništa novo, dešava se decenijama i time ne bismo trebali da se dičimo. Imali smo vremena, a imamo ga još uvijek da zaštitimo jedni druge kao kolege“, kaže Raičević.
Podsjeća da novinari često i ne prijave napade jer nadležni organi ne donesu odgovarajuću presudu.
“Mnogo je napada preko kojih se tek tako prešlo. Zato ne treba preći više ni preko jednog, a bojim se da će ovo biti još jedan neriješen slučaj napada na novinare“, kaže Raičević.
U zemlji u kojoj tadašnji potpredsjednik Vlade, a sada mandatar Dritan Abazović javno govori o cenzuri, podsjeća ona, jasno je da je država ili nemoćna ili ne želi da se bavi slobodom medija.
“Prethodna vlada je imala ministarku medija koja se medijima uopšte nije bavila. Za 18 mjeseci nije uradila ništa kako bi poboljšala položaj medija. To znači da država ne želi time da se bavi. U interesu im je da su mediji međusobno posvađani, da je uvijek aktuelna polarizacija, kako bi oni mešetatili za svoje partijske i lične interese. Žrtve svega toga su novinari, od profesionalnog do ekonomskog aspekta“, ističe Raičević.
Kako naglašava, selektivna pomoć medijima od strane države ne doprinosi rješavanju problema.
“Prošlonedeljna odluka Vlade Crne Gore da oprosti dug od 200 hiljada eura za tri odabrana medija, odnosno tri televizije sa nacionalnom frekvencijom, vrlo je sporna. Treba pomoći medije, nisam protiv toga, ali treba znati pod kojim uslovima, po kom osnovu. Ova odluka je apsolutno netransparentna. Još niko nije objasnio zašto je novac građana Crne Gore opredijeljen za tri nacionalna emitera dok su svi ostali ostavljeni po strani. Bilo bi dobro da čujemo razložno objašnjenje, ako ga ima. Poruka vlade i države je da imaju selektivni pristup, da imaju miljenike među medijima i da ostali nemaju pravo da se takmiče na tržištu, da treba da odustanu, što naravno nećemo uraditi“, poručuje Raičević.
Možda je rješenje, zaključuje, u licenciranju novinarske profesije na osnovu znanja, kvaliteta i iskustva.
Hadžifejzović: Malo je novinara, a mnogo medija
Problem je što ima malo novinara, a mnogo medija, kaže vlasnik i urednik Face TV Senad Hadžifejzović. Veliki dio njih se finansira iz političkih partija i državnih fondova i predstavljaju, kako ističe, njihova medijska glasila.
“Ko je pravi novinar vidi se po tome koliko ga napadaju. Istraživačko novinarstvo je „crvena krpa“ koja provocira“, kaže Hadžifejzović.
Podsjeća da je u izvještaju State Departmenta o stanju ljudskih prava na Balkanu, u djielu koji se odnosi na medije, pomenut njegov slučaj i pritisci koje trpe on i njegova medijska kuća.
“Kolege kažu da je to jako vrijedno i da je poruka vladajućoj stranci. Do sada su te poruke bile uopštene bez pominjana konkretnih medija i novinara. Sada bi trebalo očekivati da ne samo State Department već i EU i evropske države izaze sa imenima novinara i imenima onih koji nas napadaju u svojim mjesečnim i godišnjim izvještajima“, kaže on.
Saglasan je, ističe, sa konstatacijom da napadi na novinare mogu biti zaustavljeni samo odlučnijom reakcijom tužilaštva.
“Samo slučajevi na kojima insistira jedan ili više medija može da skrene pažnju tužilaštvu. Ništa nećemo postići ako idemo od slučaja do slučaja ili minimiziramo napade. Svi govorimo istim jezicima i gledamo jedni druge i mislim da treba i unutar svojih zemalja, ali i regionalno, da pojačamo solidarnost. Trebalo bi da budemo relaksirani da bismo mogli da izvještavamo o ugroženima, a mi smo među najugroženijima“, poručuje Hadžifejzović.