Nagr(a)da i nagr(a)đivanje

Piše: Željko Rutović

Kako se zovu nagrade, udvorički ruženjem imena domovine svoje dobijene, njenog duha kulture i jezika?

Kako se zovu na toj “slavi” nagrađivani, ima li imena a da nije nedostojno onog ko se tom nagradom diči?

Kako se zovu žiriji donosioci odluka, komisija javnih i ruku tajnih, koji siju nagr(a)de tame na štetu luče Crne Gore?

Imaju li svi skupa imena dostojna biljega civilizacije i kulture dostojnog registra dostojnih imena?

U dugom periodu prostora ovih utrkivahu se generacije mnogih neće li ružnije, bjednije i jadnije udariti po Crnoj Gori i Crnogorcima. Dobijahu za ta sramna nepočinstva i pare i lažnog sjaja medalje, činove, namještenja i sinekure, tobožnje nagrade, dobijahu tapšanja po ramenima snishodljive kičme…

No, nijesu to nagrade, pokazalo je i pokazaće vrijeme na kom će samo ostati da kao strašilo štrče ružni patrljci “nagrade” što se imenom anticrnogorstvo zove.

Zbijeni redovi u redove nagr(a)đivanih dodvoravahu se dvoru tuđina utrkujući se međusobno ko više može naružiti zemlju u kojoj ih je prvo sunce ogrijalo.

Džaba udvorištvo, džaba prvačenje i tuđe zemlje barjačenje, džaba nagrade i kletve. Jednokratna upotreba nikad i nikom dostojna ne može biti.

Mogu jedni drugima saborno dijeliti nagrade i medalje, mogu ružiti i tužiti Crnu Goru, ali više od slugu tuđih interesa odmaći ne mogu.

Ne moramo čekati dugo, pročitaće neko skorije ovo današnje vrijeme mržnje prema Crnoj Gori, na čijim slovima se grade nedorasle karijere, statusi i lažnog sjaja moći. Nemoćni da u vrijednosti djela, riječi i vremena (op)stanu i traju, posegli su danas mnogi u naručje nedjela naivno vjerujući da će nekom svojom nagr(a)dom trajno konzervirati apostologiju duha misli i riječi omče jednog poslanika više koji visi o vratu građanske multietničke Crne Gore.

Tek, bilo koja nagrada koja je samo trula izraslina paradnog prikazivanja na svetosavsko-klerikalno-radikalnom biću, ne može nikakvom terapijom ruke poslanika više postati zdrav organizam ponositih djela. Za tragove zadaha govora mržnje upućenog jednom narodu, civilizovani svijet odavno je dao ime, te svaka sličnost sa nekim ovdašnjim nagr(a)dama nije ništa drugo do potvrda da svaka mržnja samo mržnji liči. Pa čemu i kome združena organizovana i podsticane mržnje nagr(a)đivanje Crne Gore liči?

I čega je danas mnogo nedjela ime ?

Istorija primjera takvih odnosa dala je svakom mjesto svoje, onom koji izdaje i onom u čije ime se izdaje.

Ako je ime nagrade i juče i danas ružiti i tužiti svoju zemlju i svoje, kako li bi se tek dičili da im djelo nagrade na dično ime civilizacije liči. Neka takvi traže i nađu po svijetu nagrade ovakvih ime slično…

Umjesto imena dostojnih, koji etičkim djelom nadvisuju vjekove, za mnoge danas nagr(a)đene bilo kog reda, čina statusa i mjesta ostaće jedino i samo tužna slika nedostojnih nepomenika.

Tek bilo kako, a neprimjereno svakako, koliko se god nagr(a)đeni trudili da budu tamo daleko snishodljivi, takvi kakvi jesu ne mogu biti nigdje priznati, dok u rođenoj će zemlji po ne baš dobru ostati poznati.

Nekom luča, a nekom tama, ostaju tek tragovi da o svakom zbore…