U Svečanoj sali Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju održan je omaž nedavno preminulom crnogorskom književniku Ljubomiru Đurkoviću. O Đurkovićevu životu i radu govorili su Dragana Tripković, Jakov Sabljić, Vasko Raičević i Aleksandar Radoman.
U svom obraćanju Radoman je podśetio na biografiju i bibliografiju Ljubomira Đurkovića, osvrnuvši se i na značaj njegovog dramskog stvaralaštva: „Dramski opus Ljubomira Đurkovića obogatio je crnogorsku dramsku književnost kako novim stilskim i poetičkim postupcima, tako i tematikom. Posvetivši se drami, formi koja je u crnogorskoj književnoj tradiciji tradicionalno bila zapostavljena, Đurković je ostvario obimom nevelik, ali raznovrstan i umjetnički vrijedan dramski opus kojim se upisao u istoriju crnogorske književnosti ne samo kao najznačajniji savremeni dramski pisac, već i kao autor čiji je stil i literarni senzibilitet dio recentnih evropskih i svjetskih dramskih tokova.“
Književnica i dramaturškinja Dragana Tripković priśetila se druženja i saradnje s Ljubomirom Đurkovićem, posebnu pažnju posvetivši njegovome poetskom opusu, ističući da je Đurkovićeva poezija označila raskid s tradicionalnim pjesničkim obrascima u crnogorskoj književnosti. Tripković je ukazala i na specifičnosti Đurkovićeva dramskog djela.
„Đurković je autor posebnoga stila i motiva koji su bili nesvojstveni crnogorskim dramatičarima i teško da ko može parirati i komunicirati s tim spojem umjetnosti koju je pisao Ljubomir Đurković, čak i danas kad postoji katedra dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti“, navela je ona.
Tripković je ukazala i na važnu ulogu koju je Đurković imao u kreiranju alternativnoga teatarskoga izraza u Crnoj Gori, ističući njegovu saradnju s rediteljem Slobodanom Milatovićem, još od vremena utemeljenja Festivala jugoslovenskoga alternativnoga teatra u Podgorici osamdesetih godina XX vijeka.
Teoretičar književnosti Jakov Sabljić govorio je o Đurkovićevoj dramskoj trilogiji Grci. „Đurkovićeva trilogija Grci po ukupnosti svoj značenjskih, idejnih i simboličkih slojeva smion je književni pothvat. Bogaćenje je najpreciznija riječ za Đurkovićev trostruki trud – kreativno je nadopisao svoj dramski opus, zadužio je crnogorsku, ali i, bez pretencioznosti rečeno, svjetsku književnost, dok bi tekstovi u izvedbi bili osvježenje za kazališnu produkciju. Među ostalim, i nije manje važna činjenica osjećaj čitatelja dok drži svaki Đurkovićev tekst u rukama – osjećaj da je posrijedi pravo malo književno bogatstvo“, istakao je Sabljić.
Književnik i dramaturg Vasko Raičević priśetio se Đurkovićeva kratkotrajnog profesorskog rada na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju koji je prvoj generaciji dramaturga školovanih na Cetinju bio dragocjen u smislu sticanja važnih spoznaja o dramaturgiji, istoriji drame, kao i promišljanju dramskih tekstova: „On nije pristupao pozorištu niti dramskome tekstu na fenomenološki način ili iz konteksta političkog, sociokulturnog itd., nego je zapravo analizirao dramaturška rješenja i iz tog suprotnog pravca, iz dramaturških rješenja je dolazio do određenih značenja u tim komadima.“
Raičević je detaljnije govorio o Đurkovićevu dramskome opusu, osobito o njegovoj Porodičnoj trilogiji, ističući da se Đurkovićev dramski prosede nadovezuje na dramsko stvaralaštvo Veljka Radovića, ali ga nadograđuje, bogati i usmjerava u novome pravcu, čime je Đurković nesumnjivo zavrijedio mjesto najznačajnijega crnogorskoga dramskog pisca kraja XX i početka XXI vijeka.
Omaž književniku Ljubomiru Đurkoviću upriličen je kao jedan od programa kojima Fakultet za crnogorski jezik i književnost podstiče kulturu śećanja na istaknute crnogorske pisce, naučnike i intelektualce.