Piše: Ranko Đonović, politički analitičar i publicista
Kojom bi se tom kratkom rečenicom mogla definisati politika oličena u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, a da je ona jasna i tačna.
Prva misao koja bi mogla pasti na pamet jeste stara izreka: „Selo gori, a baba se češlja“. Odmah potom, uočili bismo da je ova izreka neadekvatna, ne toliko što Crna Gora jeste ili nije selo, nego zato što još ne gori, ali dobrano dimi i pogotovu što se naša baba ne češlja, već kao kolovođa pokušava potpiriti vatru. Takva je baba u stalnoj svađi sama sa sobom, a da pritom ni sama ne može da odgonetne koji svoj dio više mrzi.
E upravo takva je ova nova vlast u Crnoj Gori. Mržnja je ono što je stvorilo, što je održava i što će je na kraju ubiti.
Kad ne bi ubilo nju, ubilo bi sve nas druge koji smo ogromna većina, mada dio naših građana toga još nije svjestan.
Ova druga varijanta ipak nije moguća, bez obzira da li smo mi današnji to zaslužili ili ne. Ovakvu vlast nijesu zaslužili ni oni pređašnji, a pogotovu ne oni budući.
Da li je država Crna Gora sa ovakvom zakonodavnom i izvršnom vlašću, koju je dobila na nelegitimnim izborima 2020. godine, dotakla dno ili se nalazi na dnu dna, dilema je koju mnogi postavljaju sebi i drugima. Jedno je sigurno, od svakog dna ima i nešto još dublje, a Crna Gora je od izbora na ovamo usmjerena baš u tom smjeru.
Takav se utisak stiče i na osnovu optužbi koje subjekti koji čine vlast konstantno iznose na račun koalicionih partnera. Najveći dio onoga što izvršna vlast predlaže i radi, zakonodavna vlast proglašava kao katastrofalno loše.
Sve njihovo neslaganje, neznanje, mržnju plaćaju i tek će plaćati građani Crne Gore. A vlast će nas ubjeđivati da je za sve njihove gluposti i loše odluke kriv predsjednik države Milo Đukanović, odnosno glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
No, svakim danom takva priča postaje sve više neinteresanta i u nju više ne vjeruju ni najtvrđi sljedbenici te destruktivne i retrogradne politike.
Jasno je da se oni ne zalažu za profesionalce i nezavisne institucije, već za njihove poslušnike. I one koji će raditi u interesu njih lično i njihovih, najčešće anticrnogorskih interesa. Danas državu Crnu Goru u parlamentu, prema riječima lidera GP URA Dritana, brane tri njegova poslanika, dok je u izvršnoj brani on sam kao potpredsjednik Vlade. Tako on predstavlja crnogorsku političku scenu. Vjerujem da će, kad ovo pročitaju, mnogi građani Crne Gore reći: „Crna Goro, na što si spala”, a mnogi: „E,propalo se kad si na te grane spala”.
Ipak, treba imati strpljenja, moramo se njime naoružati, znajući za onu staru izreku: Svaka sila za vremena, a nevolja redom ide. Proći će i ovo i to brzo, podijeliće oni možda sada i neke funkcije i ministarske fotelje, ali od postojećih kadrova koje imaju niti mogu da nađu bolje niti da nađu gore, Jer, oni su, ipak, svi jedna grupa neodgovornih i neiskusnih i političara i privrednika. Ubrzo će, siguran sam, doći dan i svanuti jutro poslije kojeg ćemo se svega ovoga sjećati samo kao ružnog sna, ali ćemo negativne posljedice i te kako osjećati. No nijesu nam krivi ovi apostoli, već mi koji smo ih na posljednjim izborima izabrali. Oni su igrali na kartu pomirenja, a kako nas pomiriše, vidimo i sami. Ali, dako nas to opameti da nam se ista greška više nikad ne ponovi.