Monografija ”Iz vječnog mira živa riječ” Branka Banje Kaluđerovića

Piše: Božidar Proročić

(Osvrt na život i djelo blaženopočivšeg Antonija Abramovića)

U teškim vremenima, poput ovih koja oblikuju sudbinu Crne Gore, uvijek se pojavljuju posebni pojedinci čija djela sjaje kao svjetionici, osvjetljujući put kojim su hodili – pravi živi sveci. Jedan od tih neumornih graditelja, posvećen Crnoj Gori i njenom duhovno-svjetovnom životu i obnovi Svete i Apostolske  CPC, jeste i Branislav-Banja Kaluđerović. Njegova posvećenost i hrabrost postaju neprolazni simboli u teškim vremenima, đe svaki udarac iskre o kamen lomi godine, ali iz tih oštrica rađaju se trajna svjetla koja osvjetljavaju put Crne Gore i  CPC. Branislav-Banja Kaluđerović jedan je od čuvara duhovnih temelja, i plamena vjere i predanosti i Crnoj Gori i CPC. Neka njegova djela budu kamen temeljac na kojem se gradi budućnost, ne samo materijalna već i duhovna. Branko Banja Kaluđerović je istaknuti humanista, filantrop, neumorni ktitor i montenegrista, čija predanost Crnoj Gori ostavlja dubok i trajan pečat na različitim poljima. Njegova nesebična posvećenost zemlji ne samo da se odražava u riječima, već i u djelima koja su oblikovala kulturnu, obrazovnu i humaniju scenu Crne Gore.

U izdanju Montenegrin American Association CETINJE, izdavački angažman potpisuje potpredsjednik, Predrag Marković, čija prethodno objavljena knjiga (“Najveći zločin u istoriji“ autora Jovana Čubranovića dostigla tiraž od 10.000 primjeraka.) Urednik ove monografije je Obrad Pavlović, a prevod sa engleskog jezik obavila Milena B. Šćekić. Lekturu i korekturu je izvršila mr Ana Pejović, dok je štampanje povjereno štampariji “Obod-Cetinje, ugledala je svjetlost dana monografija: “Iz vječnog mira živa riječ“

Monografija obuhvata tridesetak tematskih poglavlja. Počevši od kratke biografije mitropolita Antonija Abramovića, istražujći  njegov životni i iskušenički put sve do posljednjih dana njegovog života, uz dodatno osvjetljavanje sjećanja koja su o njemu ostala. Svako od tih poglavlja predstavlja dragocjen segment u priči o njegovom naslijeđu, pružajući dublji uvid u duhovno i svjetovno bogatstvo koje je mitropolit Abramović ostavio za sobom. Ova monografija ne samo da bilježi faktografske činjenice, već ih i obogaćuje intimnim pričama i sjećanjima, čime čitaoca vodi kroz život i djelo mitropolita na način koji nadilazi običan prikaz biografije. Ona postaje ne samo dokument prošlih vremena, već i sredstvo koje budi dublje razumijevanje lika i djela mitropolita Antonija Abramovića.

Svjetovno ime mu je bilo Ilija. Nakon kratkog boravka u manastiru Praskvici (1935), odlazi u manastir Visoke Dečane (1937) kojg je tokom Drugog svjetskog rata sačuvao od pljačke i pohara. Sveštenički čin stekao je 1941. godine, a potom je obavljao razne manastirske službe, da bi 1950. godine postao i dečanski iguman. Tokom narednih godina, obavljao je službe u raznim manastirima. Godine 1959., prelazi u Mitropoliju crnogorsko-primorsku, đe je postavljen na dužnost igumana manastira Savina kod Herceg Novog. Godine 1961., bio je viđen kao jedan od mogućih kandidata za upražnjeno mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog. Antonije Abramović je svoj put od rodnog Orahovca, preko Visokih Dečana, Grčke, Kanade i voljenog Cetinja prošao noseći u sebi snagu i jačinu hrišćanske vjere. Njegov život postao je simbol istinske hrišćanske posvećenosti kroz mnogobrojne decenije bura i oluja.

Osim što je obavljao crkvene službe, njegova posvećenost spasavanju manastira Visoki Dečani od razaranja, kao i priznanje koje je dobio od Srpske pravoslavne crkve i Karađorđevića za tu hrabrost, predstavljaju svijetlu tačku u njegovoj biografiji. Njegov doprinos crkvenom životu i odanost očuvanju duhovne baštine čine ga izuzetnim duhovnim vođom i čuvarom tradicije. Antonije Abramović, nakon kratkog boravka u Atini 1962. godine, prelazi se u Sjevernu Ameriku (Kanada) 1963. godine. Srpska pravoslavna crkva će pokrenuti protiv njega kampanju koja će biti obilježena besprizornošću, posebno nakon obnavljanja Svete i Apostolske Crkve Crnogorske pravoslavne Crkve. 1993. godine.

Na Lučindan, 31. oktobra 1993. godine, obnovljena je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva (CPC). U skladu sa bogatom vjekovnom tradicijom, Crnogorski zbor jednoglasno je prihvatio prijedlog Odbora za obnovu autokefalnosti CPC, a za duhovnog poglavara izabran je mitropolit arhimandrit i vikarni episkop Edmontona Američke pravoslavne crkve, njegovo preosveštenstvo gospodin Antonije Abramović. Svečana ceremonija obnove autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve i izbora Antonija Abramovića za njenog poglavara održana je ispred Dvora Kralja Nikole na Cetinju. Ovaj značajan trenutak označio je povratak autokefalnosti CPC, čime je obnovljena nezavisnost Crnogorske pravoslavne crkve u okviru pravoslavnog svijeta. U svojoj inauguracionoj poruci, mitropolit Antonije Abramović istakao je važnost duhovnog jedinstva, ljubavi i zajedništva među vjernicima, pozivajući na poštovanje tradicije i vrijednosti Crnogorske pravoslavne crkve. Ova obnova autokefalnosti predstavljala je važan korak ka očuvanju crnogorske vjerske kulturne, nacionalne baštine i identiteta  otvarajući novo poglavlje u istoriji Crnogorske pravoslavne crkve.

U ovoj izuzetno vrijednoj monografiji, autor pažljivo istražuje sve, nažalost često teške trenutke, koji su obilježili obnovu i stvaranje Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). Proučavajući događaje hronološkim redom, monografija pruža sveobuhvatan uvid u brojne segmente obnove CPC, bilo da su u pitanju istorijski izazovi ili duhovna traganja. Poseban naglasak stavljen je na pojedince koji su nesebično doprinijeli ovom važnom procesu, ostavljajući trajni pečat svojim djelovanjem. Kroz dokumente, fotografije, pisma, svjedočanstva, priznanja i životna promišljanja, monografija oživljava duh obnove CPC i osvetljava doprinos onih čij su predanost i entuzijazam bili ključni. Monografija prati život Vladike Antonija Abramovića, kao duhovnog poglavara,  kroz niz životnih trenutaka, razmišljanja i stremljenja, pružajući čitaocima intiman uvid u njegovu ulogu i doprinos obnovi Crnogorske pravoslavne crkve. Kroz ove stranice, može se doživjeti duh zajedništva, vjere i truda koji su oblikovali CPC i postavili je na put očuvanja identiteta i vrijednosti crnogorskog naroda.

Jedan od ključnih trenutaka u životu Antonija Abramovića bilo je obnavljanje Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) 1993. godine. To nije bila samo obnova crkve već i duhovna revitalizacija crnogorskog naroda. Antonije Abramović preuzeo je ulogu mitropolita, a njegova posvećenost tom zadatku ogledala se u teškim trenucima i izazovima koji su usljedili. Poput Isusa Hrista, Antonije Abramović suočavao se s nepravdom i otporom u svojoj misiji. Haranga protiv njega, posebno od strane onih koji su odbacivali obnovu CPC,  kao što je militanntna SPC odražavala je sličnosti sa suprotstavljanjem Isusu od strane onih koji nisu razumjeli ili nisu željeli prihvatiti njegovu poruku. Antonijeva hrabrost i odlučnost da sledi put obnove i duhovnog preporoda odražavaju istinsko stradanje koje proživljava pravi učitelji vjere. Iskrenost Antonija Abramovića kao duhovnika ogleda se u njegovom neprestanom zalaganju za istinu, ljubav i pravdu. Slično Isusu Hristu, koji je poučavao i živio u skladu s Božijim učenjima, Antonije je nepokolebljivo sledio put ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjima. Njegova posvećenost socijalnoj pravdi i milosrdju, kao i otvorenoj komunikaciji sa svojim vjernicima, predstavljaju autentičnost njegove duhovne misije. U najtežim trenucima borbe, Antonije Abramović je pokazao duhovnu snagu koja se može porediti s hrabrošću Isusa tokom Njegovih iskušenja. Njegova vjera u Boga i duboko ukorijenjena duhovnost bili su vodiči kroz tamne trenutke, a njegova predanost očuvanju istinskih vrijednosti hrišćanstva bila je svetionik u teškim vremenima. Antonije Abramović, poput Isusa Hrista, nije bio samo lider, već i pastir svoje zajednice. Njegova sposobnost da poveže ljudske sudbine sa duhovnim vrijednostima i da inspiriše vjernike postavlja ga u red velikih duhovnih vođa. Njegova misija nije bila samo obnoviti crkvene institucije već i podstaći vjernike da žive u skladu sa suštinom hrišćanskog učenja.  Antonije Abramović predstavlja epitom iskrenog duhovnika. Njegova žrtva, borba i posvećenost duboko su ukorijenjeni u hrišćanskim vrijednostima, čime postavlja primjer vjernicima i budućim generacijama. Kroz svoj životni put, Antonije Abramović osvijetlio je stazu duhovnog preporoda, ostavljajući neizbrisiv pečat u istoriji Crne Gore i hrišćanske vjere i obnove CPC.

U ovoj izuzetnoj monografiji, autor, poput iskusnog hroničara, prodire u dubine života Antonija Abramovića, istražujući ne samo svijetle trenutke već i one teže i izazovne aspekte njegovog puta. Kroz nesuglasice, interese, sporenja i stremljenja, ova monografija pruža dublji uvid u ljudsku dimenziju Antonijevog duhovnog vođstva, često nailazeći na nesuglasice koje su neizostavni dio života Crnogoraca. Narativ monografije postaje još bogatiji kada se otkrivaju dosad nepoznati dokumenti, pisma, susreti i lični predmeti koji osvetljavaju privatni i duhovni svijet ovog izuzetnog čoveka. Ovi elementi dodaju dubinu i autentičnost života Mitropolita Antonija Abramovića, omogućavajući čitaocima da sagledaju njegovu intimnu stranu, sa svim radostima i izazovima koje je nosio na svojim plećima. Posebna vrijednost monografije ogleda se u prikazu susreta sa vjernicima i krštenjima koja su bila centralni dio Antonijevog pastirsko-duhovnog puta kroz Crnu Goru. Ovđe se otkrivaju ne samo radosti obreda već i izazovi i teškoće susreta sa sujetama i nesuglasicama koje su često bile prisutne u radu crkvenog odobora. Monografija nas hrabro suočava sa realnostima, pokazujući kako je svetost često prožeta ljudskim slabostima i ograničenjima. Kroz poglavlja koja prikazuju pisma drugih duhovnika upućena Antoniju Abramoviću i njegovim duhovnicima širom svijeta, monografija ističe globalni karakter podrške i borbe za Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC). Dijaspora je predstavljena kao značajan faktor, uvijek uz Crnu Goru, pružajući podršku u naporima obnove i očuvanja crkvenih vrijednosti. Ovi dokumenti svjedoče o globalnom zajedništvu vjernika i doprinose bogatstvu Antonijevog duhovnog nasleđa. Monografija autora Kaluđerovića predstavlja ne samo dragocjen izvor informacija, već i umjetničko djelo koje sa pažnjom i dubokim razumijevanjem osvjetljava život Antonija Abramovića. Kroz ovo djelo, čitalac putuje kroz vrijeme, susrećući se sa teškoćama i radostima, te unapređujući svoje razumijevanje ne samo o Antoniju Abramoviću, već i o ljudskom iskustvu, vjeri i zajednici.

Posebno su intrigantni podaci vezani za posljednje dane Antonija Abramovića, đe je “iznenadna bolest“ postala centralna tačka tuge i kontroverzi. Njegova bolest izazvala je veliku pažnju zbog svoje neočekivane prirode i brze progresije ali i smrti. Ljekarski izvještaj, ključni dokument koji bi trebao pružiti odgovore, postao je predmet intenzivne rasprave i špekulacija. Iznenadna smrt  Antonija Abramovića dodatno je produbila zagonetku, podstičući nagađanja i postavljanje pitanja o uzroku i prirodi njegove bolesti. Kontroverze oko ljekarskog izvještaja obuhvatile su ne samo sadržaj izvještaja već i vremenski okvir njegovog slanja članovima porodice. Dužina čekanja na objavu izvještaja stvorila je neizvjesnost i dodatno produbila sumnju među javnost. Ove kontroverze izazvale su različite reakcije u zajednici, sa pojedincima koji izražavaju sumnje i tražeći dodatne informacije, dok su drugi možda prihvatili službeni izvještaj sa oprezom. Taj događaj postao je važan ne samo za vjernike već i za širu javnost. Sveukupno gledano, posljednji dani Mitropolita Antonija Abramovića ostavljaju duboke tragove ne samo u istoriji CPC već i u kolektivnoj svijesti.

Monografija uspijeva na pravi način prenijeti dubinu, složenost i svetost života ovog velikog duhovnika. Autor, Kaluđerović, majstorski prepliće činjenice i faktografske impresije, stvarajući tako intiman portret koji oživljava duh Antonija Abramovića i čini ga bliskim čitaocu. Ovo djelo nije samo izvor informacija, već i putovanje kroz duhovni pejzaž, podstičući čitaoca na dublje razmišljanje o sopstvenom vjerovanju i životnom putu. Kaluđerovićev pristup monografiji nije samo zbirka činjenica, već duboko emotivan i duhovni trag koji ostavlja trajni utisak na čitaoca. Kroz stranice “Iz Vječnog Mira Živa Riječ“, čitalac putuje kroz vlastitu duhovnu odiseju, suočavajući se s pitanjima vjere, života i smrti. Autor vješto prepliće životne priče sa duhovnim poukama, stvarajući tako duboku i nadahnjujuću refleksiju o ljudskom iskustvu. Monografgija “Iz Vječnog Mira Živa Riječ“, predstavlja duboko istraživanje života i duhovnog naslijeđa uglednog vjerskog vođe CPC, Mitropolita Antonija Abramovića. Kroz ovo djelo, otkrivamo izuzetnu osobu koja je posvetila svoj život dubokom duhovnom iskustvu, tražeći smisao i unutrašnji mir u svjetlu biblijskih načela i hrišćanskih učenja. Mitropolit Antonije Abramović, poput mnogih velikih duhovnih vođa, nastojao je živjeti u skladu sa temeljnim porukama Biblije. Uzor mu je bio Isus Hrist, koji je svojim životom i učenjem postavio put vjere, ljubavi i služenja. Kroz prizmu monografije, otkrivamo kako je Mitropolit Antonije živio ove ideale, posvećujući se pastirskom radu, učenju, i duhovnom vođenju vjernika.

Branislav Kaluđerović, autor duboko nadahnute monografije o životu i djelu Mitropolita Antonija Abramovića, ističe se kao izuzetna figura u polju duhovne hagiografije. Svojim autorskim perom, Kaluđerović je ne samo zabilježio život ovog velikog vjerskog vođe već je i isprepleo duhovne aspekte sa bogatom biblijskom tradicijom, oblikujući djelo koje ne samo da dokumentuje već i inspiriše. Kaluđerovićeva povezanost s temom ne samo da je evidentna u stvaranju monografije već i u samom naslovu. “Iz Vječnog Mira Živa Riječ“ postaje ne samo opisna fraza već i Kaluđerovićeva duboka poruka o važnosti pronalaženja trajnog mira i živosti u duhovnom putovanju. To postavlja okvir za (autorov esej) koji ne samo da istražuje život Mitropolita Antonija Abramovića već i razmatra kako je Kaluđerović interpretirao i predstavio tu jedinstvenu duhovnu priču. Autor, srcem i dušom posvećen ovom djelu, vodi nas kroz dubine života Mitropolita Antonija, istražujući njegove korijene, duhovni razvoj i uticaj na vjernike. Kaluđerović nudi ne samo biografski prikaz već i teološku analizu, povezujući događaje iz života mitropolita sa relevantnim biblijskim konceptima. Kroz Kaluđerovićev objektivan, ali nadahnut pristup, čitalac dobija uvid u duhovno naslijeđe koje je oblikovalo Mitropolitov život. Nadalje, Kaluđerovićeva interpretacija Žive Riječi postaje ključna tema, jer on pokušava prenijeti ne samo ono što je Mitropolit propovijedao već i kako je ta Riječ postala živa u životima vjernika. Kroz analizu propovijedi, dokumentarnih spisa i izjava Mitropolita Antonija, Kaluđerović svijetli duhovnom radošću koja proizlazi iz živog iskustva Riječi Božje.