Mitropolit CPC Mihailo: Kada bi cijeli svijet negirao genocid u Srebrenici, ja bih opet rekao da jeste bio

Prije nekoliko dana mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo je uzburkao javnost u regionu izjavivši kako je u Srebrenici počinjen genocid. Ovakvom izjavom se svrstao u red rijetkih crkvenih velikodostojnika koji su otvoreno genocid u Srebrenici nazvali pravim imenom. Povod za ovakvu izjavu bila je izjava ministra pravde Crne Gore Vladimir Leposavić kojom je negirao genocid u Srebrenici.

Mitropolit CPC u intervjuu za sarajevsko Oslobođenje govorio je o Srebrenici i trenutnoj političko-društvenoj situaciji u Crnoj Gori.

ŠTA JE BIO VAŠ MOTIV DA DATE OVAKVU IZJAVU?

– Ko misli drugačije, da nije bio genocid, on nije ni čovjek. Radi se o jednom od najvećih genocida poslije drugog svjetskog rata. Ja bih ovo rekao uvijek i nikada neću povući svoju riječ i reći drugačije. Ja sam od 2005. godine svake godine išao u Srebrenicu, osim u dva navrata. Nastaviću dolaziti, doći ću i ove godine, ako Bog da, samo ako mi zdravlje dozvoli. Prvi koji su sa mnom došli u Srebrenicu 2005. godine bili su sveštenik Branko Sbutega i bivši predsjednik Starješinstva Islamske zajednice Idriz Demirović. Mi smo tada pozvali i Amfilohija Radovića da ide s nama, ali je on to odbio.

UPRKOS BROJNIM SUDSKIM PRESUDAMA, KAO I ČINJENICI DA SU MNOGE DRŽAVE SVIJETA DONIJELE REZOLUCIJE KOJIMA JE ZLOČIN KOJI SE DESIO U SREBRENICI OKARAKTERISAN KAO GENOCID, U SRBIJI, CRNOJ GORI I U BH. ENTITETU REPUBLIKA SRPSKA NEGIRAJU DA SE RADILO O GENOCIDU?

– Svi ti koji tako govore u javnosti, ako nisu lično, neko od njihovih predaka je učestvovao u tome. Pa kumim vas Bogom, ko ne može da prizna da je u Srebrenioci bio genocid? To je jedna strašna stvar. Ja sam sve to vidio i osjetio. Kad bi cijeli svijet rekao da nije bio genocid, ja od toga odustati neću. Uvijek sam priznavao, priznajem i uvijek ću priznavati da je to najstrašnija stvar koja se dogodila nakon Drugog svjetskog rata.

KAKO KOMENTARIŠETE STAV MINISTRA PRAVDE CRNE GORE VLADIMIRA LJEPOSAVIĆA, KOJI JE JAVNO REKAO KAKO SE U SREBRERNICI NIJE DOGODIO GENOCID?

– U Srbiji još govore da se genocid ne smije priznati i da bi svakog Srbina koji se izjasni da je bio genocid trebalo osuditi na 20 godina zatvora. To je nešto zbog čega vam se diže svaka dlaka na glavi. Što se tiče priznavanja genocida među političarima, to je slobodna volja ljudi i zavisi od toga s kim priča. Često puta svojim izjavama jedan drugom ugađaju. Pa i Milorad Dodik je ranije govorio da je u Srebrenici bio genocid, a sada govori da nije bio. Sada imamo da Dritan Abazović, jedan mali, mladi, simpatičan političar, želi da spasi ministra Ljeposavića. Abazović govori da Vlada Crne Gore, ova nova “apostolska”, odnosno srpska vlada, priznaje genocid. Ne može jedna osoba govoriti u ime druge osobe. Pogotovo ako ta druga osoba ima vlast u rukama. Bez obzira šta sada govori Abazović, ministra Ljeposavića bi trebalo smijeniti zbog njegove izjave, ako su ljudi.

KADA GOVORIMO O PERIODU RATA, JOŠ UVIJEK POSTOJE SNIMCI NA KOJIMA SE VIDE CRKVENI VELIKODOSTOJNICI KAKO BLAGOSILJAJU VOJNIKE I ORUŽJE PRIJE ODLASKA U RAT U KOJEM SU TI VOJNICI ČINILI ZLOČINE. KAKO VI GLEDATE NA TAKVO PONAŠANJE CRKVENIH SLUŽBENIKA, TE DA SE SPC NIKADA NIJE OGRADILA OD TIH ZLOČINA?

– SPC je učestvovala u zločinima u toku rata na prostoru BiH i Hrvatske. Oni se nikada nisu povukli i rekli da je to bila greška i oni i danas tako misle. Imate, recimo, i da je preminuli Amfilohije Radović, prilikom napada na Dubrovnik, pjevao uz crnogorski muzički instrument i bodrio ljude da tamo ginu i da ruše Dubrovnik.

TOMOS SPC-A

To se dešavalo i na Palama u BiH. A samo u Sarajevu je poginulo više od 11.000 ljudi, od kojih 1.500 djece. Osim toga, u BiH je silovano preko 20.000 žena. To su stvari za koje mogu reći samo ne daj Bože da se ponove. Ta se istorija ne smije zaboraviti. Ne znači da se moramo svetiti. Treba da zavedemo mir i ljubav među ljudima. Međutim, sa Srbijom će biti teško. Ona je remetilački faktor na Balkanu i vrlo teško će se s njima to uspostaviti.

SPC JE DOBILA NOVOG PATRIJARHA PORFIRIJA. DO SADA SPC NIJE PRIZNAVALA AUTOKEFALNOST CPC. MISLITE LI DA ĆETE S PORFIRIJEM MOĆI USPOSTAVITI DIJALOG O PRIZNAVANJU SAMOSTALNOSTI CPC?

– Srbi često ne govore o sebi, nego samo o nedostacima koje vide kod drugih. SPC, kao autokefalne crkve nije bilo do Berlinskog kongresa 1878. godine. Ona je tek tada dobila tomos o autokefalnosti. Ako ga imaju odranije, neka ga pokažu, pa da to priznamo svi. Međutim, taj tomos kojeg je tada dobila SPC, Srbija je platila sa milion i po zlatnih švajcarskih franaka. Osim toga, te države u kojoj je SPC dobila tomos više nema, tako da, ako žele da budu autokefalna crkva, trebaju da dobiju novi tomos. Što se tiče CPC, od 1766. godine je samostalna crkva i priznaje je čitav pravoslavni istočni svijet, ali i Katolička crkva, kao i sve relevantne države sa kojima je Crna Gora, najprije kao knjaževina, a poslije i kao kraljevina, kontaktirala. Ako ima neko da kaže da ovo nije tačno neka to dokaže u javnosti, da se i Crnogorci nauče da ne govore istinu.

U VRIJEME PRED IZBORE U CRNOJ GORI, KADA SU ORGANIZOVANE LITIJE U CRNOJ GORI, VI SE NISTE JAVNO OGLAŠAVALI O TOME. ZAŠTO?

– Što se tiče litija, svaka religija ih ima. Međutim, na litijama se ljudi mole Bogu, ako je suša da padne kiša i obratno, ako je rat da prestane, odnosno mole se Bogu da prestane sve što smeta ljudima. Ovo su bile političke manifestacije. To je bila armija koju je poveo Amfilohije Radović, u kojoj je bilo svašta. Sigurno je da je bilo dobrih ljudi. Međutim, te litije su pomno praćene iz Srbije, kao i izbori u Nikšiću, gdje je direktno bio upleten i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Isto tako sada rade i o Kosovu, iako je Kosovo država. To je priznala i Srbija, odnosno Srpska akademija nauka i umjetnosti, ali to sada kriju. Predsjednik SANU Vladimir Kostić je rekao: “Šta sada tražite, kada je Kosovo priznata država”. Oni trebaju da sada uspostave dobre odnose s Kosovom, da se uvede red i poredak, da ljudi slobodno žive, da se ne ubijaju i mrze, kao što je bilo u vrijeme bivše Titove Jugoslavije.