Povodom obilježavanja Dana Zavičajnog muzeja Bar – 4.decembra, muzej u stalnoj postavci – Memorijalu kralja Nikole, priredio je prvo u nizu gostovanja djela savremene umjetnosti.
Priliku da svojim radom otpočne drugačiju kontekstualizaciju određenog istorijskog narativa ima multimedijalna likovna umjetnica, Suzana Pajović Živković, čiji rad „Antifašizam nije modni detalj“ referiše nova čitanja crnogorske istorije i umjetnosti. Autorka projekta, istoričarka umjetnosti i rukovoditeljka Zavičajnog muzeja u Baru Anastazija Miranović ističe da barski muzej na ovaj način želi da ide ukorak s aktuelnim muzejskim praksama i ekspozicijama. U razgovoru za Gradski portal govorila je o novim muzejskim praksama, statusu Zavičajnog muzeja u Baru, te stanju u muzejskoj djelatnosti u Crnoj Gori.
Program obilježavanja Dana Zavičajnog muzeja Bar počeli ste prezentacijom rada „Antifašizam nije modni detalj “ Suzane Pajović -Živković . Zbog čega tim radom otvarate najavljeni projekat “gostovanja” savremenih umjetnika u stalnim muzejskim postavkama?
MIRANOVIĆ: Kustoska praksa je definisana stvaranjem svojevrsnih veza između umjetnika/ce i kustosa/kinje. Kroz taj uzajamni kritičko-autorski modul akcije i efekta djelujemo u polju umjetnosti. Danas, autorstvo više nije pojedinačno, već svjedočimo “višestrukim autorstvima”, gdje se tačke umjetničkog i kustoskog autorstva nerijetko preklapaju. Mom promilšljanju umjetnosti bliski su senzibilitet i promišljanja u/o aktulenoj umjetnosti i u širem kontekstu, društveno-političkoj zbilji, umjetnice Suzane Pajović. S obzirom da dugi niz godina sarađujemo na brojnim projektima, prirodnim se čini data stručno-autorska kolaboracija. Takođe, za ovu saradnju prvenstveno je zaslužan Suzanin izvanredan rad, Anitfašizam nje modni detalj, koji svedeno, promtno i lucidno odgovara izazovu koncepta o kojem je riječ.
Kakav je status Zavičajnog muzeja u Baru? Da li je pod dovoljnom pažnjom i brigom lokalne uprave?
MIRANOVIĆ: Barski Zavičajni muzej posluje kao radna jedinica JU Kulturni centar Bar. Shodno aktuelnom Zakonu o muzejskoj djelatnosti, muzeji su samostalne javne institucije/ustanove kulture. Međutim, barski, sa još tri muzeja, od svih opštinskih/gradskih ili zavičajnih muzeja u Crnoj Gori, posluje u sklopu druge javne ustanove kulture. Nadam se da ćemo uskoro svjedočiti njegovoj transformaciji koja će doprinjeti da Zavičajni muzej Bara dobije samostalan status, kakav zaslužuje, a upravo to će pokazati adekvatnu brigu lokalne uprave za instituciju koja baštini kulturno-umjetničko blago barske opštine. Takođe, rukovodstvo Kulturnog centra, kao i čelni ljudi u Opštini, pokazali su nesebično zalaganje i podršku radu Zavičajnog muzeja, pa se nadam da će tako biti i ubuduće.
Da li u crnogorskim muzejima ima dovoljno stručnog kadra – muzeologa, istoričara umjetnosti, arheologa…?
MIRANOVIĆ: Kao doskorašnja direktorica najznačajnije i najveće muzejske institucije u Crnoj Gori – Narodnog muzeja, kao aktuelna predsjednica Nacionalnog komiteta ICOM Crne Gore, kao muzejska savjetnica, istoričarka umjetnosti, a prije svega, kustoskinja, mogu reći da nemamo dovoljno potrebnog stručnog kadra. Prije svega, deficitaran stručni kadar je onaj koji se ne obrazuje u crnogorskom obrazovnom sistemu – etnolozi, istoričari umjetnosti ( što se nerijetko, pogrešno, u javnosti, pa i među strukom, poistovjećuje sa teoretičarima umjetnosti i sl.) do skoro konzervatori ( sada u CG imamo na FLU odsjek na kojem se edukuju budući konzervatori kulturne baštine) i sl. Takođe, fali nam muzejski kadar sa profilisanim stručnim zvanjima, poput dokumentarista, muzejskih pedagoga i sl.
Kakva je posjeta Zavičajnom muzeju u Baru?
MIRANOVIĆ: Barski muzej, u čijem sklopu posluje i Stari grad Bar, ima dominantno sezonalnu posjetu. U ljetnjim mjesecima je izuzetno posjećen Stari grad, takođe, i muzej bilježi znatno veću posjetu tokom ljetnje sezone u odnosu na zimski period. No, ono što je slabost može biti šansa – i tu se stanje može unaprijediti implementacijom adekvatnih kulturno-turističkih strategija i odgovorajućim upravljanjem. Izazov sezonalnosti dobrano opterećuje i crnogorski turizam, naročito njegovu specifičnu nišu – kulturni turizam. Generalno, neophodna je tješnja saradnja i razumijevanje kulture i turizma, da bi se adekvatno prevazišao problem sezonalnosti posjeta.
Da li je u 21. vijeku teško privući posjetioce u muzej? Da li je potreban novi, drugačiji pristup?
MIRANOVIĆ: Ljetos je u Pragu na 26.zasjedanju Skupštine ICOM-a usvojena nova definicija muzeja. Na domicilnom nivou ona je ozvaničena preko NK ICOM CG. Nova definicija muzeja uslovljena je potrebom promjene paradigme i standarda u poslovanja muzeja širom svijeta, pa tako i Crne Gore. Muzeji su davno prevazišli status “zatvorenih kutija” u kojima je sve konzervirano, pa i njegovo poslovanje (u kontekstu pristupa, standarda, uslova). Umjetnička akcija kojom obilježavamo Dan Zavičajnog muzeja KCB pokazuje našu intenciju za otvorenošću ka novim umjetničkim praksama i artističkim izazovima, interkulturalnim razmjenama i dijalozima, većom inkluzivnošću i sl.
Evropski i svjetski muzeji bilježe rekordne posjete, imaju dobru interakciju sa ljubiteljima umjetnosti, studentima, turistima. Koliko su naši muzeji spremni da ponudom postanu konkurentni drugim segmentima kulturne scene?
MIRANOVIĆ: Opet se moram pozvati na aktivnost koja je povod našem razgovoru. Multudisciplinarni programi, umrežavanja, multumedijalni projekti samo su neki od načina prevazilaženja problema. Svemu tome prethodi adekvatna priprema i medijska promocija. Marketing i vidljivost presudno utiču na percepciju i prospekciju određenog kulturno-umjetničkog sadržaja.
Kada se upoređujemo (ukoliko je to upšte moguće) sa svjetskim muzejima, onda, prije svega, moramo imati u vidu da oni najznačajniji imaju dugu, viševjekovnu tradiciju muzejskog poslovanja, da imaju zadovoljene osnovne i/ili mnogo naprednije standarde djelovanja. Kod nas ni jedan muzej nema riješene osnovne standarde – adekvatne mikroklimatske uslove u depozitnim prostorima i postavkama, depoi naših muzeja su u potkrovljima i suterenskim, podrumskim prostorima, većina naših muzeja su smješteni u objektima koji izvorno nisu bili predviđeni za tu namjenu, već su djelimično adaptirani da budu muzeji.Takođe, mala su finansijska ulaganja za otkupe budućih muzealija, stručna usavršavanja i dodatnu edukaciju kadra itd. Sasvim druga ravan je priča o kulturnim navikama i potrebama, edukaciji publike i slično.