Ministarstvo prosvjete: Izučavanje religije je već dovoljno zastupljeno u školama

Stav Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija je da je izučavanje religije već dovoljno zastupljeno u nastavnom programu kroz pomenute izborne predmete, pa samim tim nema potrebe da se uvodi predmet vjeronauka u programe javnih obrazovnih ustanova – odgovoreno je Pobjedi iz resora kojim rukovodi Anđela Jakšić-Stojanović.

Pitanja Ministarstvu su poslata nakon što je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Joanikije kazao da je njihovo pravo uvođenje vjeronauke u škole, te da ima dosta obaveza koje je država preuzela „svim temeljnim ugovorima, ne samo sa SPC“.

Iz Ministarstva prosvjete, međutim, kažu da što se tiče javnih obrazovnih ustanova, učenicima koji to žele je omogućeno izučavanje izbornog predmeta Istorija religije u devetom razredu osnovne škole, kao i u gimnazijama.

– U osnovnoj školi učenici stiču znanja u okviru četiri glavne teme: Osnovni koncepti i pojmovi religije i predmonoteistička vjerovanja; Judaizam; Hrišćanstvo; Islam, dok učenici gimnazija, pored navedenih, izučavaju i teme: Vjerovanja i rituali u Evropi do prodora hrišćanstva, Religijski sistemi starih civilizacija, Religija i savremeni svijet itd. – podsjetili su iz MPNI.

Vjeronauka može u vjerskim školama 

Nadležna institucija ističe i da u Crnoj Gori postoje i vjerske škole u koje se mogu upisati djeca koja su zainteresovana za ove programe obrazovanja, čime je omogućeno njegovanje vjerskih i religijskih uvjerenja u punom kapacitetu koje se garantuje Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

Prema važećem Zakonu o opštem obrazovanju i vaspitanju, članom pet je definisano religijsko djelovanje u obrazovnim institucijama, što se odnosi i na vjeronauku, koja nije isto što i istorija religije.

Zakon kaže da je u javnoj ustanovi i u ustanovi kojoj je dodijeljena koncesija za izvođenje javno važećeg obrazovnog programa, kao što su to vjerske škole Medresa „Mehmed Fatih“ i Pravoslavna gimnazija „Sveti Sava“, religijsko djelovanje dozvoljeno, kao ustanovama koje su licencirane kao srednje vjerske škole.

SPC, koja ima veliki uticaj na politiku države, iako njeni čelnici ne propuštaju priliku da istaknu da se ne miješaju u unutrašnja i politička pitanja države, na ovaj način stvara podlogu za izmjenu Zakona o opštem obrazovanju, kako bi omogućila uvođenje vjeronauke u državne obrazovne institucije.

Zarobljenici komunizma ili građanski orijentisano društvo

Mitropolit SPC Joanikije se u intervjuu RTCG osvrnuo i na to da se veliki dio crnogorske javnosti protivi uvođenju vjeronauke u škole i rekao da su ljudi i dalje zarobljenici komunističke ideologije.

– Mnogi umovi su zarobljenici komunističke ideologije i ne mogu da se naviknu na neku novu realnost i ono što je normalno i što je uvijek bilo u Crnoj Gori od kada se zna za školstvo Crne Gore. Jedan od ključnih predmeta bila je vjeronauka ili božji zakon – rekao je on gostujući na Televiziji Crne Gore.

Istoričar Vukota Vukotić je za Pobjedu komentarisao ove navode mitropolita Joanikija, koji veoma često traži povratak vjeronauke u crnogorski obrazovni sistem.

– Neosnovanost Joanikijevih zahtjeva vidi se i u tome što visoki crkveni zvaničnik brka izraze. U svojoj izjavi vjeronauku poistovjećuje sa „božjim zakonom“, što je i laiku jasno da ne može biti isto. Učenja vjere su osnova svake religije i ona se proučavaju u za to predviđenim ustanovama, dok se božji zakoni poštuju i slijede od strane vjernika – istakao je Vukotić.

Na pitanje da li je vjeronauka zaista bila jedan od ključnih predmeta u crnogorskim školama od kada su osnovane, Vukotić naglašava da je obrazovanje u Crnoj Gori odvojeno od crkve od samog uspostavljanja moderne države.

Prvu osnovnu školu osnovao je Njegoš 1836. godine na Cetinju, a zatim i u Dobrskom selu kao državne iliti svjetovne institucije.

– Baš zbog želje da se napravi moderno obrazovanje, koje će korespondirati sa tadašnjim u evropskim državama, vladika Rade je uspostavio građansko obrazovanje i namjerno ga odvojio od okrilja crkve – rekao je Vukotić.

On naglašava da je školstvo u Crnoj Gori, od kada je moderne države, od prve polovine XIX vijeka, uvijek bilo sekularno.

-Sami Njegoš, taman kao da je Tajnovidac, napravio je škole koje su bile odvojene od crkve. Od tada škole su sekularne. Tačno je da je vjeronauka bila predmet u školi, ali bila je svuda. Ipak, to nije uticalo na sekularnu orijentaciju školstva i još od knjaza Nikole odvojene su bogoslovske škole. Tako da to nema veze sa komunizmom ni ideologijom, već se radi o jasnom stavu države kako treba da izgleda njena prosvjeta i na kojim principima počiva – kazao je Vukotić.

On naglašava da ne postoji ključni predmet, već je bila samo jedan od predmeta, a vjeronauka je bila uvrštena jer je država bila monarhija, pa je i crkva imala svoju ulogu.

– Kad smo makli monarhiju, makli smo i vjeronauku. To je proces koji se desio i na Istoku i na Zapadu, pa ni mi nijesmo izuzetak. Ono što je meni značajno je to da Joanikije pokušava da nas uvjeri u neku novu stvarnost. Oblikovanu po njegovim zamislima, pretpostavljam. Upravo zbog toga je važno da se sačuva sekularni karakter prosvjete, da ne bismo dozvolili prepakivanje vrijednosti ovog društva – naglasio je Vukotić.

On se osvrnuo i na Temeljni ugovor sa SPC, koji u članu 16 tretira pitanje vjerskog obrazovanja u školama. Između ostalog, ističe se da ,,država jemči pravо rоditeljima i staraоcima da svоjоj djeci оbezbijede vjerskо оbrazоvanje u skladu sa sоpstvenim uvjerenjima“, dok se u drugom stavu navodi da „pravоslavna vjerska nastava u javnim škоlama mоže se regulisati u skladu sa pravnim pоretkоm države“.

Poštovanje prava

Pobjeda je u serijalu tekstova o vjerskim školama, ali i dilemama da li treba uvoditi vjeronauku u škole od brojnih eksperata dobila odgovore koji se svode na to da vjeronauka treba da ostane van javnog obrazovnog sistema.

Iz Zavoda za školstvo su nam još 2021. godine kazali da nije potrebno niti svrsishodno uvođenje vjeronauke u obrazovni sistem. Podsjetili su da se o tome polemisalo još 2003. godine na naučnim skupovima i javnim raspravama, a na inicijativu Srpske pravoslavne crkve. Tada je zaključeno da je potrebno omogućiti izučavanje vjeronauke kroz istoriju religije kako bi se, podsjećaju iz Zavoda, sačuvao multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori.

Akademik Slobodan Backović je u jednom od razgovora za Pobjedu podsjetio i na to da Crna Gora poštuje slobode roditelja ili staratelja da osiguraju vjersko obrazovanje djece, ali ne u javnim obrazovnim ustanovama.

On je kazao da je u prvom stavu člana 16 predstavljene verzije Ugovora potvrđena obaveza koju ima Crna Gora na osnovu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji je ratifikovala Generalna skupština Ujedinjenih nacija 16. decembra 1966. Prema tom dokumentu su se države potpisnice obavezale da će poštovati slobodu roditelja ili, kada je to moguće, njihovih zakonskih staratelja da osiguraju vjersko i moralno vaspitanje svoje dece u skladu sa sopstvenim uvjerenjima (čl. 18.4).

– Treba znati da je Odbor za ljudska prava Ujedinjenih nacija razmatrao na 48. sjednici 1993. godine član 18.4 (Opšti komentar 22). Odbor je tada zaključio ,,da član 18.4 dopušta nastavu u javnim školama iz predmeta kao što je opšta istorija religija i etika ako se predaju na neutralan i objektivan način. Sloboda roditelja ili zakonskih staratelja da osiguraju da njihova djeca dobiju vjersko i moralno obrazovanje u skladu s vlastitim uvjerenjima iz člana 18.4 povezana je sa jemstvom slobode podučavanja vjere ili uvjerenja iz člana 18.1 – objasnio je akademik Backović.

Odbor za ljudska prava UN je zaključio da je podučavanje o određenoj vjeri u javnim školama u neskladu sa članom 18.4.

Ima li građanskog društva

U Zakonu o opštem vaspitanju i obazovanju se decidno propisuje u kojim je školama moguće religijsko djelovanje, odnosno vjeronauka.

Vukotić zbog toga kaže da je Temeljni ugovor zapravo u koliziji sa odlukom da se grade vjerske gimnazije.

– Jer ako ubace vjeronauku u škole, što će im posebne gimnazije? Ovo je samo pravljenje pritiska na vlasti, a one ionako nijesu nešto otporne prema crkvi – smatra Vukotić.

On podsjeća da su škole prestale da imaju vjeronauku od 1945. godine – i to sve odjednom i da je zbog toga važna činjenica odvojiti monarhijsko uređenje od građanskog.

– Joanikije izmišlja stvari da ih navede na svoju vodenicu. Zato je na građanskom društvu, ako ga imamo, da mu to ne dozvoli – kazao je on.

Vukotić smatra da je ova Joanikijeva izjava uvođenje pravoslavne džamahirije na mala vrata.

– To mu je cilj, samo se pokriva tobožnjom tradicijom. Zato izvrće činjenice i kaže da je vjeronauka bila ključna u školama. U stvari je suprotno. Sekularni karakter obrazovanja nije bio ugrožen postojanjem predmeta vjeronauke – istakao je istoričar.

Primjeri iz istorije

On je kazao i da u crnogorskoj istoriji postoje primjeri da je cilj obrazovanja bilo uzdizanje u naukama i usvajanje građanskih postulata, a da je vjeronauka zapostavljena i shvatana kao ostatak prošlih vremena.

– Možda najbolji primjer je da su vajni i samoproklamovani revolucionari sa Podgoričke skupštine htjeli da zapale mošti Sv. Petra i Sv. Vasilija. Toliko o značaju vjeronauke za tadašnje društvo – ističe Vukotič.

Kaže i da su 19. i 20. vijek period pozitivizma i racionalizma koji su gledali da naprave otklon od crkve i dogmi.

– Zato je, blago rečeno, neozbiljno kad se Joanikije poziva na tradiciju – zaključio je on.

Šta piše u temeljnim ugovorima s ostalim vjerskim zajednicama

U ugovoru između Crne Gore i Svete Stolice, potpisanom 2011, piše da „Crna Gora priznaje osnovno pravo roditelja na vjersku pouku vlastite djece“. Navodi se da „imajući u vidu viševjersku strukturu države, kao i tekući proces zakonskih reformi, mogućnost izučavanja katoličke vjere u javnim školama moći će biti regulisana jednim budućim ugovorom između strana“.

U dokumentu stoji da Katolička crkva ima pravo da osniva vjerske škole i obrazovne institucije višeg ranga za školovanje sveštenika i pastoralnih radnika, te da će pitanje drugih obrazovnih katoličkih institucija biti regulisano budućim ugovorom.

U ugovoru s Islamskom zajednicom, sklopljenom 2012, navedeno je da „Crna Gora priznaje osnovno pravo roditelja na vjersko podučavanje njihove djece“.

„Pitanje drugih obrazovnih institucija Islamske zajednice biće regulisano budućim ugovorom izmedu ugovornih strana“, piše u dokumentu.

U ugovoru s Jevrejskom zajednicom, potpisanom 2012, takođe stoji da „Cma Gora priznaje osnovno pravo roditelja na vjersko podučavanje njihove djece“. Piše i da Jevrejska zajednica ima pravo da osniva vjerske škole i obrazovne institucije višeg nivoa za potrebe školovanja vjerskog osoblja u Crnoj Gori.