Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta razmatra da li ima interesovanja da se u crnogorske škole uvede cjelodnevni boravak đaka, pa je ovih dana u toku anketiranje roditelja osnovaca. Koliko je ta ideja daleko od realizacije nadležni za sada ne žele da komentarišu, a šta se konkretno podrazumijeva pod tim modelom nastave nije poznato ni nastavnicima, od kojih mnogi rade u tri smjene, u školama koje pohađa i po više od 1.500 đaka.
Kako su iz resora prosvjete objasnili u uvodnom dijelu ankete, pod cjelodnevnim boravkom se podrazumijeva boravak djeteta od jutarnjih časova do poslijepodneva, odnosno do povratka roditelja sa posla, bez obzira na uzrast ( od prvog do devetog razreda).
“Nije u pitanju ni jutarnje čuvanje, ni produženi boravak, već nešto novo za što se počelo javljati interesovanje, pa Ministarstvo pokušava da napravi sondažu stanja”, naveli su iz MPNKS-a.
Da je za sada riječ samo o ideji, a ne o konkretnom projektu potvrdila je za portal Roditelji.me i direktorica Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje u MPNKS, Slavica Ilinčić.
“Nikakav projekat nije u pitanju, samo sondaža koja kao cilj ima provjeru raspoloženja roditelja kad je cjelodnevni boravak djece u školi u pitanju. Ukoliko budemo nešto preduzimali, javnost će biti blagovremeno obaviještena“, navela je kratko Ilinčić .
Više od 20 škola ima više od hiljadu đaka
Od 162 državne osnovne škole u Crnoj Gori, 23 imaju više od 1.000 đaka. Toj grupi pripada 12 škola iz Podgorice, po dvije iz Bara i Budve, kao i po jedna iz Tuzi, Berana, Danilovgrada, Nikšića, Tivta, Herceg Novog i Ulcinja.
U grupi onih koje imaju između 500 i 1.000 učenika su 32 škole. Zbog sve većeg broja đaka, a nedostatka prostora za rad, neznatan je broj škola, posebno od početka pandemije, koje organizuju produženi boravak za prvake. Mnogi nemaju mogućnosti da uvedu ni jutarnje čuvanje, koje je zakonski obavezan vid podrške roditeljima u osnovnom obrazovanju.
Uvođenje sistema cjelodnevne škole u Crnoj Gori predlog je za koji se prije nekoliko godina zalagao bivši ministar prosvjete, akademik CANU prof. dr Slobodan Backović.
Da bi se omogućilo da postoji rad samo u jednoj školskoj smjeni treba da se izgradi još 17 novih škola. Za to bi, prema njegovoj računici iz 2018. godine, trebalo godišnje deset miliona eura narednih deset godina.
Predlažući još ranije nadležnima da uvedu ovaj program, Backović je isticao da je to jedan od načina da škola bolje podrži razvoj djece, poveća kvalitet učenja i nastave i jača saradnju sa roditeljima, porodicom, ali i lokalnom zajednicom.
Nastava, učenje i brojne aktivnosti
Cjelodnevna škola radi u jednoj smjeni, u okviru koje se djeci, osim nastave, obezbjeđuje učenje, izrada domaćih, različite sportske, kulturne, kreativne aktivnosti, kao i programi za podsticanje cjelovitog razvoja djece.
“To im se obezbjeđuje svakodnevno u toku radne sedmice, od 8 do 16 časova. U izboru ovih aktivnosti i njihovom trajanju obavezno učestvuju i roditelji”, kazao je ranije Backović.
On je pojasnio da se radni dan organizuje tako da učenici imaju obrazovne aktivnosti i organizovano slobodno vrijeme, koje provode u navedenim aktivnostima i da na primjer, jedan blok nastave i slobodnih aktivnosti imaju u jutarnjem dijelu, a drugi u popodnevnom. Učenici za vrijeme podnevnog odmora imaju obrok – ručak ili užinu. Taj obrok, kako je kazao, može biti ponuđen od škole ili ga djeca mogu donijeti od kuće, a u nekim zemljama obrok za djecu koji nudi škola se finansira ili subvencionira iz centralnog ili budžeta lokalne zajednice, u nekima ih plaćaju roditelji.
Backović je pojasnio da sve to ne znači da učenik neće imati baš nikakvih aktivnosti učenja kod kuće, ali da će veći dio njih biti završen u školi i uz nadgledanje nastavnika koji pomažu učeniku.
Višedecenijska iskustva
Prema njegovim riječima, cjelodnevna škola nije novina, već postoji u mnogim zemljama već decenijama, kao i da je malo država u kojima škole rade u više smjena. Cjelodnevne škole zastupljene su u SAD-u, Kanadi, Kini, Japanu, kao i u mnogim evropskim zemljama.
Ukazuje da je decenijama u krizi vaspitna uloga škole. Uz poremećen sistem vrijednosti, ugrožen je proces socijalizacije djece i mladih.
“Uloga škole i nastavnika nije samo u podučavanju – suštinska uloga je u pripremi djece i mladih za uspješan lični život, dalje učenje i školovanje, za posao i učešće u društvu. Kao što sam rekao, ovo je mogućnost da se jača i obrazovna i vaspitna uloga škole. Proces nastave i učenja postaje još sadržajniji, kreativniji, zanimljiviji, naravno – pod uslovom da su nastavnici dobro pripremljeni za primjenu odgovarajućih metoda nastave i učenja. Djeca uče i rade dok ih nastavnik nadgleda i pomaže im, što nije isto kao i učenje kod kuće, za mnoge od njih”, kazao je Backović, dodajući da im se osim toga, pruža mogućnost razvijanja mnogih važnih vještina i kompetencija za koje nema vremena tokom redovne nastave.
Postepeno do cilja
Uvođenje jedne smjene u svim školama bi, smatra Backović, moralo početi kao eksperimentalni program, samo u jednom broju škola, koje za to imaju više uslova od drugih.
“Prije svega, da već rade u jednoj smjeni. Osim toga, škola bi trebalo da sama prepozna koristi od ovakvog načina rada i da bude motivisana, da želi da ga realizuje. Dobra praksa iz eksperimentalnog programa bi se širila postepeno širila i na druge škole”, naveo je tada Backović, predstavljajući koncept cjelodnevne škole.
On predlaže da se napravi finansijska konstrukcija i obezbijede izvori.
“U Hrvatskoj, primjera radi, cjelodnevna škola se finansira dijelom iz budžeta, a dijelom iz sredstava lokalne zajednice, dok roditelji učestvuju u skladu sa ekonomskim statusom porodice”, navodi Backović.
On je dodao da ovaj program treba promovisati, prvenstveno kroz širok javni dijalog svih zainteresovanih, ali i kroz izučavanje komparativnih iskustava drugih zemalja o tome što su učenici dobili.
“Naravno, neizbježno je, i mimo ovog projekta i sa njim, graditi pod hitno nove škole – osnovne i srednje. Prema trenutnim podacima, treba napraviti 17 novih osnovnih škola, od čega samo u Podgorici deset”, rekao je Backović.
Njegova procjena je da nova škola košta oko 5,5 miliona, a to znači da bi za sve nedostajuće škole, koje bi riješile problem velikog broja učenika i rada u više smjena, bilo potrebno izdvojiti 93,5 miliona eura i da ukoliko bi se njihova izgradnja realizovala za 10 godina za to bi bilo potrebno godišnje izdvajati oko 10 miliona eura iz Budžeta, što, smatra on, ne bi trebalo da predstavlja veliki problem.
“Pod ovim uslovima govorimo o postepenom ulasku svih ostalih škola u cjelodnevnu nastavu, a to bi se desilo najduže za jednu deceniju”, dodaje on.