Član ekspertskog tima Mitropolije crnogorsko-primorske, advokat Velibor Marković, kaže da bi stavljanje van snage Zakona o vjeroispovijesti sada bilo necjelishodno, jer znatan broj njegovih odredbi predstavlja dobra rješenja, potpuno prihvatljiva sa stanovišta primjene Ustava.
U posljednje vrijeme čuju se različita mišljenja o tome kakav bi trebalo da bude dalji status aktuelnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjeskih zajednica. U predizbornoj kampanji većina partija nove vlasti insistirala je na njegovom stavljanju van snage u cjelosti. Protekla dva dana su se čula i drugačija mišljenja.
Potpredsjednik GP URA Filip Adžić izjavio je da Građanski pokret URA neće glasati za povlačenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što traži Demokratski front kao preduslov za formiranje nove vlade.
“Što se GP URA tiče, mogu biti sklonjeni ili revidirani sporni članovi”, rekao je Adžić u emisiji Klub A na TV Al.
Kako je dodao, Zakon je potreban i nijedna vjerska organizacija, niti pojedinac, fizičko ili pravno lice ne može biti iznad ili izvan zakona ili Ustava, pa ni SPC ili Mitropolija crnogorsko-primorska.
“Apsolutno smo protiv diskriminacije bilo koje vjerske zajednice”, istakao je Adžić.
On je tom izjavom potvrdio da je potpisivanje drugog sporazuma tri koalicije “Za budućnost Crne Gore, “Mir je naša nacija i “Crno na bijelo, u okviru kojeg bi trebalo da se nađe i ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, za sada neizvjesno, jer DF insistira na ukidanju za njih spornog zakona.
Ukidanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u drugom sporazumu najavio je više puta nosilac liste “Za budućnost Crne Gore” i kandidat za mandatara Zdravko Krivokapić.
Advokat Marković, međutim, smatra da pravni život u svakom društvu i po cjelokupne društvene odnose po pravilu treba da se odvija sa što manje “bolnih rezova”, uz što više opreza i suptilnosti od strane činilaca vlasti prema stanovništvu.
“Nužno je poći od činjenice da znatan broj odredbi navedenog zakona predstavlja dobra rješenja, potpuno prihvatljiva sa stanovišta primjene Ustava, sistemskih zakona i cjelokupnog pravnog života u Crnoj Gori. Otuda bi stavljanje van snage navedenog zakona u cjelosti bilo necjelishodno i nepotrebno, pa i moglo biti protumačeno kao jedan vid revanšizma, osvetoljublja ili čak golog inata prema ranijoj vlasti, što nikako ne bi trebalo da bude slučaj ni od strane politike, a kamoli pravne struke kao nekog ko neposredno učestvuje u donošenju pravnih akata”, ističe ovaj advokat.
On kaže da je tačno da je sada važeći zakon u jednom, i to značajnom dijelu, na krajnje neustavan i protivno sistemskim zakonima način zadirao u imovinsko-pravne odnose između države i crkve, kao i pogrešno i protivurječno cilju kakav treba da ima predvidio institut registracije i evidencije vjerskih zajednica.
“Činjenica je, međutim, i to da se radi o manje od 50 odsto od ukupnih odredbi postojećeg zakona, što suštinski i pravno-tehnički predstavlja više nego dovoljan argument protiv ukidanja zakona u cjelosti, već da se kroz njegove
izmjene i dopune, putem derogacije (“derogatio legis”) izbrišu ili pravno koriguju njegove sporne odredbe”, ističe Marković.
On smatra da bi se na taj način pojednostavio i ubrzao postupak eliminisanja oćigledno neustavnih i diskriminatorskih odredbi tog zakona, za razliku od postupka donošenja novog, koji bi zahtijevao dugotrajnu javnu raspravu i učešće većeg broja činilaca, bez objektivnih razloga i potrebe.
“Bez obzira na ustavnu odvoj enost vjerskih zajednica od države, propisanu odredbom čl. 14 Ustava Crne Gore, crkva kao subjekt na koji se navedeni zakon najvise i odnosi, i te kako ima pravo i obavezu da o ovome vodi računa, tim prije što je i sama neposredni učesnik i konstituent društvenih odnosa i procesa u državi”, kaže advokat Marković.