Piše: Slavko Mandić
Blago nama pticama
po zelenim šumama
sve što nama treba
dobijamo s neba…
S neba, po svoj prilici, dobismo i mandatara i veći dio apostola koji će se ekspertski potruditi da nam vlada liči na čudo nebesko. Nijesu svi, koliko se god mandatar trudio da ih takvima predstavi, sa zaštitničkim oreolom nebeskih sila vaskolikog svetosavskog pravoslavlja, koje štite od korone, gromova, potresa, poplava, cunamija, bolesti moždanog sistema, i mnogobrojnog svega i svačega, sa podužeg spiska ovozemaljskih pošasti. Ima i onih koji su se povukli na vrijeme shvatajući da ovaj čin mandatarevog činodejstvovanja ima izvjesnih sistemskih grešaka, pa je za to bolje sa strane osmotriti ko što i kako čini.
Pomoz Bog, mandataru. Ke nova, pitaće ga Bokelji? Ima li nam spasa od korone? Bog ti pomogao, za vjeki vjekova, kazaće klero mandatar sekularne Crne Gore. Naravno da ima. Potrebno je pričestiti se, a ako imate vjeru onda neće zaraza na jednu kašicu kojom založe hiljade. Samo treba dovoljno da kleknete i snažno da zinete. Neće, jer je vjera jača od zla svakojega, ponosito je saopštio mandatar.
Možda nam je mandatar došao s neba, ili ga je možda samo nebo poslalo kao prvoga među jednakima iz bogatog ešalona nebeskih apostola koji tamo stoluju i prate što sužnji čine po zelenim šumama, svjesni potrebe da nas kazne za doskorašnje djelovanje po svim pitanjima? To ekspertski još nije dokazano, ali je pretpostavka sakrivena nevješto između redova novih svjetonazorskih misli budućeg crnogorskog premijera. Zato njemu nije teško da se izvini svome stadu od naroda što nije nosio masku na sahrani svoga Amfilohija, i što je na taj način, kako sam kaže, iskazao nepoštovanje, mada zna pouzdano da je kovid prebolio na nogama.
Razumjeli smo da je naš mandatar prvi pronašao ono zašto traga planeta. Recept je javno ponuđen, samo ga treba znati protumačiti. Vjerujemo da se on krije u sljedećoj formuli: Red vjere, red pričešća, jedan klek i jedan snažan zijev i, adio korona. Nema više. To je recept i to je vakcina. A svijet kao svijet, neznaven i jadan u svojom mračnjaštvu se muči.
Vjerujući mandatar, prebolovani kovid, poručio je jasno da su mjere NKT-a besmislene.
Objasnio je to ovako: “Vi znate da čovjek koji dođe, slava mu i milost, pod Ostrog, ako dođe sa vjerom, da će štošta da doživi kao preporod. Pričešće je poseban čin i naravno u istoriji se nekad nije postavljalo to pitanje. Ovo je praksa koju crkva propisuje”. Jasno da jasnije ne može biti.
A kako onda ta praksa, gospodine mandataru, nije sačuvala mitropolita Amfilohija Radovića? Ako iko, on je bio vjerujući, iznad svih vjerujućih.
Ako čovjek bolje razmisli, nema nikakve potrebe da se razdvajaju crkva i država. Treba ukinuti državu, jer je crkva dovoljna. Tako bi se smanjili troškovi. Broj zaposlenih bi bio značajno manji a jedan dio bi doživio značajnu transfomaciju premještajući se iz iz odijela u mantiju.
Pa ipak, jedan od prijedloga mandatara izaziva posebnu pažnju. Riječ je o hercegovačkoj perjanici, vanrednoj profesorici na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Vesni Bratić, budućoj ministrici ako Bog da, a daće Dritan. Njene višeslojne sklonosti i nepresušna retorika plijene i izazivaju kod građana poseban bogougodni osjećaj, a kod ovih drugih, svjetovnika, osjećaj dubokog divljena. Ona će reći, u nizu svojih umnih misli: Ja sam na đeda – fitilj kratak, jezik dugačak. Očekivano od kandidatkinje za ministricu prosvjete, nauke, kulture i sporta. Ili kad je proklela crnogorsku policiju, tumačeći na svoj način neistinitu vijest o prebijanju episkopa Metodija riječima:
“Je li ovo moguće?! Crnogorska policija na svoga vladiku? Ustašo i zlotvore, koji si digao ruku na Vladiku, ruke ti se sasušile! Rđom kap’o dok ti je koljena! Sažeži sve Gospode ognjem, liše nejači”.
A što reći o obraćanju buduće ministrice kulture hrvatskom intelektualcu Borisu Dežuloviću nazivajući da ustaškim đubretom i magarcem. Jedno od najumnijih objašnjenja buduće četvororesorke đefice po sopstvenom kazivanju, ne pripada njoj nego njenoj baki. Na pitanje zašto se sve nevjeste udaju u Crnoj Gori u bijelom, a vi Crnogorke u crnom, baka je odgovorila: To je, sine, korota za Kosovom.
Da je samo ovo kandidovala iz prebogatog repertoara, bilo bo dovoljno da bude ministrica svih, a ne samo ovih resora.
Dohvatila je buduća ministrica malo i ove nevladine koje se bore za ljudska prava i probudila ih iz zimskog sna, ali po njihovom selektivnom pricipu borkinja za ženska prava.
To će one s njom raspraviti na najbolji način.
Bog im pomogao!
Svima!