Nakon emitovanje prve epizode serijala “Masakr odgovornosti” znala sam da moram nešto da uradim. Mi kao porodica smo godinu dana ćutali učeči da se borimo sa tugom i da se borimo sa novom realnošću koja nas je zadesila. Međutim, nakon dokumenata i dokaza koji su iznijeti protiv institucija znala sam da moram nešto da uradim, ocijenila je Maja Ljiljanić Popović, inicijatorka peticije “Markov i Mašanov zakon” u emisiji “Znam da znaš” na Gradskoj RTV. Sestra jedne od žrtava masakra na Cetinju u kojem je ubjeno 10 osoba od strane Vuka Borilovića, koji je takođe nastradao, emotivno je pričala za Gradsku o razlozima da se pokrene inicijativa za usvajanje zakona.
”Moram nešto da uradim jer sam sestra koja je ostala bez brata. Moram nešto da uradim jer sam majka dva dječaka. Moram nešto da uradim jer smatram da smo svi odgovorni kao građani da prestanemo da ćutimo, da se borimo da se zakoni mijenaju i da se ovako nešto više ne ponovi“, ističe Ljiljanić Popović.
Očekuje da će građani da se osvijeste i kada se ozbiljnije krene u ovu inicijativu i kada budu imali taj nacrt nakon kojeg će moći da kažu detaljno i tačno šta će taj zakojn da podrazumijeva, smatra da će odziv biti mnogo veći.
”Jednostavno oćekujem da će se svako priključiti peticiji. Dovoljno je da svaka majka, svaki otac, baba i đed podrže ovu inicijativu. Da to bude najizglasaniji zakon u Crnoj Gori. Mislim da je to neophodno“, kaže ona.
Peticiju je do sada potpisalo preko 3.000 građana, što je bilo potrebno da bi sama peticija ušla u proceduru, ali svi potpisnici nijesu iz naše države, napominje ona.
”Imamo više od 300 potpisa iz država regiona, ti potpisi znače kao podrška i da smo u ovome zajendo. Ti potpisi nijeus valdini da peticija preraste u formalnu inicijativu, jer su nam samo potrebni potpisi državljana Crne Gore. Zahvalna sam svima koji su potpisali peticiju. Radimo korak po korak da ne dođemo u situaciju da peticija bude odbijena. Vidjećemo da li je moguće da se potpisi prikupljaju na trgovima, ljudi to podržavaju i ovo mi znači kao podršku. Idemo korak po korak, značilo bi mi da mi se jave ljudi koji imaju u ovome iskustva“, dodaje ona.
Predstavila je i zahtjeve koje traže peticijom i usvajanjem “Markovog i Mašanovog zakona”.
”Ovaj zakon bi se odnosio usko na oružje, ja stavljam akcenat na to da osobe koje su ispoljavale nasilničko ponašanje ne mogu da imaju dozvolu za oružje. Da im oruzžje bude oduzeto odmah nakon nasilničkog ponašanja. Tražimo i da se nasilnici psihijatrisjki vještače. Da je Vuk Borilović vještačen, danas bi se vjerovatno liječio u nekoj od ustanova i vjerovatno do ovoga ne bi došlo “, upozorava ona.
To je zakonski obavezno, ali kako navodi, Boriloviću nije oduzeto oružje već samo metalna palica kojom je izvšrio prekršaj.
”On je bio u posjedu lovačke puške i municije, jer je bio lovac, koju je vrlo lako upotrijebio. Peticija je bila neki moj vrisak na sve što se dešava. Teško je pod emocijama govoriti na ovu temu i predstavljati toliko porodica povrijeđenih kojima nedostaju svoji članovi. Neophodno je da tražimo pravdu za njih i da Marko i Mašan žive vječno kroz zakon koji će nositi njihovo ime. Niko nas od nadležnih nas nije kontaktirao, ali očekujem da dođe do toga kad budem imala nacrt zakona“, kaže Ljiljanić Popović.