Piše: Željko Rutović
Jasno kao dlan, jednom demagoško-provincijalnom popularizmu došao je kraj. Apostolski eksperiment radikalno svetosavskog etnocentrizma duboko se survao u bezdan srednjovjekovne tmine tako da iz potpaljuba nijeste mogli da dođete gore na palubu.
Niko doskorašnjem prvom apostolu ništa ne počitava, jednostavno i argumentovano na demokratskom kontrolnom sasuštanju proglašen je personom non gratis, tako da mu u raspletu nužne zakonitosti političkih procesa neće biti više moguće da prikrivi tamo na vrata vlasti koja za sobom zatvara na neodgovoran i nedostojan način.
Neće za njim zaplakati ni diplomatski hor ni Slotenberg, znajući u već viđenom političkom smislu da je gubitak svakog čovjeka nadoknadiv.
Prvom” oslobodilačkom” apostolu vjera nije pomogla da pomjeri brda, da bi vidio šta se iza njih valja i šta iza njih ne valja. Tek, sve što je kao radio i tamjanom kadio, ne valja, nije to politička proskula, a ako jeste on će u suprotnom, argumentom i državničkim dostojanstvom, iščerati sve na čistunac da mu niko ne bi držao predike ili možda insunirao nešto.
Eto tako, karkurator ” moj narode” kaže: “da se nijesmo zadužili to bi bio poraz finansijskog kolapsa”
No, možda će sve ovo opjevati gusle epskih razmjera ili možda čak neki operski sofran.
Putuj apostole…
Najjači ostaju.Među njima si Rutoviću.
Dostojanstvom i hrabrošću si napustio posao ne čekajući da te apostolka četnikuša ćera.
Nastavio si perom,kako TI dolikuje ispisujući ISTINU.
Ako ti ne pamte drugovi zapamtio ti je ovaj čovjekoliki crnogorski krš.
Budi i ostani Željko Rutović.