Publicista, novinar i sportski radnik Milan Račić, doktor medicine Mensud Grbović i stric Srđana Aleksića, Vukašin Aleksić, položili su u subotu cvijeće na Bulevaru “Srđana Aleksića” u Podgorici u znak sjećanja na tragično preminulog mladića iz Trebinja.
Srđan Aleksić je 21. januara 1993. godine vidio da u centru Trebinja, u neposrednoj blizini policijske stanice, pripadnici Vojske Republike Srpske prebijaju Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg je Srđan poznavao od ranije.
Prišao je razjarenim vojnicima i rekao da ostave Glavovića na miru, ali su se oni obrušili na Srđana, srušili ga na zemlju i udarali kundacima pušaka, šutirali…
Srđan je nakon toga pao u komu iz koje se nije probudio. Umro je šest dana kasnije od posljedica povreda glave i tijela zadobijenih tokom prebijanja.
Otac Srđana Aleksića, Rade Aleksić, koji u subotu nije bio u Podgorici, ali jeste njegov brat Vukašin, kazao je za Portal Aktuelno da svaki put na godišnjicu osjeti jak nemir, iako je prošlo više od tri decenije.
“Unosi mi jedan nemir, mada sam svjestan svega. Ono što kažu ljudi – godine prolaze. Da, da… Ali, uvijek je nanovo. Žao mi je što ovaj svijet, ovakav kakav jest, ne gaji čovjeka i ne gaji slobodu. Toliko smo zaluđeni i zarobljeni od strane politike i ljudi koji je vode, da smo dovedeni u takvu situaciju da navijamo za rat umjesto za mir i slobodu. A Srđova je poruka bila: budi protiv svakog zla, a pogotovo protiv rata”, rekao je Aleksić.
Rade Aleksić je siguran da njegov sin nije stradao uzalud i da njegova žrtva nosi snažnu poruku koja uvijek na kraju pobijedi i koja promoviše sve ono što je dobro u ljudima.
“Siguran sam da njegova žrtva nije uzaludna, ponosan sam danas čovjek, ponosan sam i zbog toga što danas sa vama razgovaram o Srđanu, jer to znači da ste i vi zainteresovan čovjek za priču o njemu i da je to i na vas ostavilo dubok utisak. I svako ko je zainteresovan za ljude poput Srđana, a znam da ih ima još, meni je jako blizak jer ta zainteresovanost pokazuje da i u vama postoji čovjek koji poštuje Srđanovo djelo. Puno ljudi susrećem koji me pitaju, ali i podsjećaju na njega, tada sam istovremeno i tužan i ponosan, jer živi Srđan sa tim ljudima. Srđo zato nije umro, niti će ikada umrijeti. Pokazalo se da ga vrijeme čini sve življim, što potvrđuje činjenica da je nekoliko gradova to priznalo Srđu dajući imena ulica u svom gradu, a imena ulica se za takav čin teško dobijaju. To nije politika i dobro je što nije politika, to je čovječnost i taj Bulevar Srđana Aleksića u Podgorici je čovečnost, i ko prolazi tim bulevarom treba da mu je na pameti prije svega ljudskost i čovjek, a tada je to već velika stvar i pobjeda čovjekoljublja nad mržnjom. Uostalom i kad prođem tim bulevarom vidim da njim prolaze ponosni ljudi i to je dobro”, zaključio je Rade Aleksić.
S.Radulović