Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića koji je 1993. godine ubijen u Trebinju jer je branio Bošnjaka, svoga komšiju Alena Glavovića, izjavio je da je njegov sin bio simbol zajedništva, ljubavi i sloge. Rade Aleksić je u intervjuu za portal Autonomija iz Novog Sada rekao da mu, iako je prošla 31 godina od Srđanovog ubistva, svaka godišnjica teško pada.
„Unosi mi jedan nemir, mada sam svjestan svega. Ono što kažu ljudi – godine prolaze. Da, da… Ali, uvijek je nanovo. Žao mi je što ovaj svijet, ovakav kakav jest, ne gaji čovjeka i ne gaji slobodu. Toliko smo zaluđeni i zarobljeni od strane politike i ljudi koji je vode, da smo dovedeni u takvu situaciju da navijamo za rat. A Srđova je poruka bila: budi protiv svakog zla, a pogotovo protiv rata“, rekao je Aleksić.
Dodao je da je rat „jedno zlo koje donosi siromaštvo većini a pojedincima bogatstvo“.
„I rat i služi da bi se određeni ljudi bogatili. Nažalost, preko života, i imanja, i zdravlja ljudi… Razmišljam: a šta bi bilo da se utroše pare za jedan ljudski način raspodjele života na zemlji? Mi onda ne bismo razmišljali o raju na nebu, nego bismo ga imali ovdje. Ali, ne. Mi ovdje imamo pakao i zato ljudi vjeruju da će iz ovog pakla doći u raj. I zato je vjeru lako održavati, a ona se zloupotrebljava, zavađa ljude i vodi ih u ratove“, kazao je Rade Aleksić.
„Podgrijavaju se priče o ustašama, o četnicima, i sve više, i više“
Prema njegovim riječima, nismo ništa naučili iz ratova iz devedesetih godina 20. vijeka.
„Nažalost, danas je veći zid između naroda, jer su se stalno podgrijavale neke priče o ustašama, o četnicima, i sve više, i više, i više. Mladi svijet i pokušava da se sretne, ali ih presjecaju događaji, presjeca ih politika, ne daju im da se sretnu. Mladi Trebinjci rade u Dubrovniku i fino im je tamo. Ali, opet, Dubrovnik – Trebinje, bedem je. Tako je svugde, nažalost“, ocijenio je Rade Aleksić.
Dodao je da ga redovno posjećuje Alen Glavović, kojem je Srđan spasao život i koji sa porodicom živi u Švedskoj.
Rade Aleksić je rekao da je, od ubistva njegovog sina mnogo razmišljao o odnosu čovjeka prema slobodi.
„Shvatio sam da čovjek treba da živi, da je borac, da je stvaralac. Pa sam se tako i ponašao“, naveo je on.
Slava i hvala ovom jednom ljudskom biću koje uzalud simbolizuje sve ono što čovjek treba da bude.
Slava mu i hvala, herojstvo i mladost platio je ponosno i časno čime je zavrijedio vječnost.
Svaki put krenu suze… Počivaj u miru.
Slava mu.Malo je takvih ljudi, za ponos.
Svaka cast Gospodine. Respekt.