Kad nema mjesta u sudnici, ima na ulici

Piše: Jovan Ulićević

Na śutrašnji dan, 22. januara 1891, roðen je veliki revolucionar Antonio Gramsci. Kao snažan kritičar Musolinija i fašizma uopšte, osuðen je i zatvoren 1926. godine, a u zatvoreništvu je i skončao svoj kratki revolucionarni život.

Śutra, takođe, počinje suđenje, jednom od rijetkih revolucionara u Crnoj Gori – istoričaru profesoru dr. Bobanu Batrićeviću. Sudi mu se, ne samo za izgovorenu riječ, niti za napisanu kolumnu ili oštro izrečen stav – već za beskompromisnu borbu protiv fašizma, u anesteziranom, komformističkom i duhovno siromašnom društvu.

U takvom društvu, svako ko stigne onaniše na antifašizam u svoja četiri zida, na petokrake i partizane, dok nekako fašisti orgijaju, svuđe bez u četiri zida, od Skupštine, do bioskopa, biblioteka i fakulteta, opština, do lokvi i fontana đe se guraju gola tijela za krst časni i opstanak autohtonih podobnih tradicionalista prizivajući vojske na Kosovo da se vrnu, čak i oni koji nit su viðeli kad vojsku bez na Call of Duty nit bi znali doć do komšijskog Kosova bez Google maps.

U takvom društvu, slave se oni što su prije tačno 81 godinu na današnji dan vodili krvavo kolo oko narodnih heroja kojima su presudili, sa željom da i danas tancuju nad životima svih koje vide kao rizik po njihove fašističke ideje.

U “Zatvorskim bilježnicama” Gramsci piše “Biću dobro, kako bih svakog dana bio sve bolje”.

To me podsjeća na Bobana Batrićevića i cijeli Fakultet za crnogorski jezik i književnost, iliti ozloglašeni FCJK – oni su uvijek dobro, iako im fašisti žele loše – dobro su zbog Crne Gore i svega što ona predstavlja, dobro su da bi se borili, ne jer imaju stanove, slavu, lajkove i džipove od toga – već su dobro iz želje da ovoj zemlji bude dobro i spremni su da budu naredni svemu što im se naðe na put.

Zato śutra u 9:00, ispred Suda za prekršaje, u sudnici nema mjesta za sve nas, ali na ulici definitivno ima – da pokažemo da smo dobro, da bi nam svima śutra bilo bolje, jer je borba Batrićevića borba svih nas i za sve nas. To vam je revolucionarni antifašizam, koji gradi budućnost, umjesto da živi od slavne prošlosti, i koji imamo dužnost da živimo ne samo kao dobri potomci, nego i dobri preci, za sve one koji dolaze poslije nas.