Kad baklje dogore, buktinja se gasi

Veliki broj delegacija i antifašista iz  Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i naravno Bosne i Hercegovine u nedjelju 26.11.2023. godine došle su u Jajce, grad heroja i slobode iz kojeg je zapaljena prva buktinja, sastavljena od šest podjednakih baklji, na obilježavanje osamdesetogodišnjice od zasijedanja AVNOJ-a.

Buktinja koja je sijala velikim sjajem, a čijem se plamenu nijesu smjele primaći ni mnogo nadmoćnije svjetske sile.

Buktinja koja je svojom toplinom grijala milione oko sebe okupljenih, a svojim žarom pržila sve nedobronamjerne, kako spolja, tako i iznutra.

Zasijedanju su prisustvovale delegacije iz svih krajeva Jugoslavije osim iz Makedonije i Sandžaka koji nijesu uspjeli stići do Jajca, a crnogorska delegacija je prepjesačila preko 300 km, pod ratnim dejstvima i opasnostima, te uspjela stići na zasijedanje.

Mudri vojno-politicki vrh Narodnooslobodilačke vojske, na čelu sa drugom Titom i njemu uz rame Milovanom Đilasom, ni malo slučajno odluči da se drugo zasijedanje AVNOJ-a održi baš u te dane, u oslobođenom centralnom dijelu velike države.

Datum je određen pošto se u tom periodu održavala Teheranska konferencija, na kojoj su tri svjetska kolosa Čerčil, Staljin i Ruzvelt dogovarali globalno važna pitanja o daljoj borbi protiv fašizma. Postojala je velika bojazan kako će svjetske sile, a posebno Rusija koja je željela dominaciju nad Jugoslavijom, prihvatiti odluke AVNOJ-a.

Rukovodstvo KPJ odmah po završetku zasijedanja radiogramom šalje u Teheran usvojene odluke AVNOJ-a, koje trojica “najvećih”, preokupirana ogromnim svjetskim problemima, a i želeći da iskažu jedinstvo, bespogovorno prihvataju. Umiju li tako današnji lideri?

Tako AVNOJ postaje najveće izvršno i zakonodavno tijelo u Jugoslaviji, a odluke sa prvog zasijedanja u Bihaću prethodne godine dobijaju svjetsko priznanje.

Odlukama AVNOJ-a stvorena je nova država od šest ravnopravnih republika. Kralju i izdajničkoj vladi se zabranjuje povratak u državu do završetka rata, sa pravom naroda da se o društvenom uređenju države poslije oslobodenja izjasni.

Ovim odlukama je Sloveniji vraćen dio primorja, a Hrvatskoj Istra i Dalmacija, koje su po završetku Prvog svjetskog rata pripale Italiji.

Titu se dodjeljuje zvanje Maršala Jugoslavije.

Ipak, za nas ono najvažnije je da Crna Gora ravnopravno sa ostalih pet republika ulazi u sastav Jugoslavije.

Sa tom odlukom je poslije prevarne Podgoričke skupštine, na kojoj je Crna Gora nerazumno i izdajničnki izgubila državnost, naša država vratila svoj status u vidu Republike, koja ulazi u sastav velike države.

Na drugom zasijedanju AVNOJ-a su potvrđene i međunarodno priznate sve odluke prvog zasijedanja u Bihaću, kao i odluke ZAVNO, za sve republike pojedinačno. Tako da je 29.11.1943. godine istinski rođena nova država.

Država u kojoj je svakom od njenih naroda bilo komotno i bezbjedno. Država u kojoj se znao red i koja je bila poštovana i spolja i iznutra.

Država koja je jedna od osnivača Ujedinjenih nacija i svakako vodeća država koja je osnovala Pokret nesvrstanih.

Država čiji je pasoš bio jedan od najcjenjenijih u svijetu, a moneta priznata i uz rame sa najboljim  svjetskim valutama.

Država koja je imala snage da kaže “ne” Rusima i država koja je četničke, ustaške, balističke i mnoge druge izdajničke snage prognala i skoro ugasila njihovo djelovanje u zemlji.

To je ta buktinja koja je gorjela velikom snagom pedesetak godina, a čiji je plamen zasmetao kleronacionalistima i šovinistima iz svih republika.

Ipak, počeše polako da dogorijevaju baklje, a sa njima i velika buktinja koja je predstavljala snagu velike Jugoslavije.

Ako se osvrnemo na naše komšije koje baštine antifašističke vrijednosti, na obilježavanju u Jajcu, na Sutjesci, Neretvi, Igmanu dominiraju Crnogorci, do njih svakako Bosanci i u dosta velikom broju Slovenci i Hrvati. Ne možemo da neprimjetimo da nema naših komšija iz Republike Srbije, ali ni onih iz Republike Srpske, kao ni antifašista iz Republike Sjeverne Makedonije, niti sa Kosova.

Kako kroz ovaj čin, tako i kroz svakodnevno djelovanje u političkom životu ovih država, nažalost, jasno je da je dio država bivše Jugoslavije pokorio nacionalizam, pa od devedesetih godina prošlog vijeka siju mržnju među narodima, zadiru u tuđe teritorije prisvajau tuđe kulture, znamenite ličnosti i zasluge.

Kao da nije bilo dovoljno nesloge i ratnih razaranja, i danas nekima jednostavno smeta mir.

Dok neke 29. novembar podsjeća na “svinjokolj” crnogorskim antifasistima je to jedan od najsvijetlijih praznika u bivsoj državi.

Hercegnovski antifašisti kao sljedbenici tekovina revolucije su i ovoj, kao i svim drugim manifestacijama, brojno prisustvovali, kako bi odali zahvalnost umnim i hrabrim precima i uputili nove generacije na prave antinacionalističke i antifašističke vrijednosti.

Za vječnu slavu revolucionarima koji nam ostaviše prelijepu veliku državu, koju kleronacionalisti i šovinisti iz svih republika razgradiše, a šestokraka buktinja se ugasi, mada ipak pokoja iskra osta da tinja u građanski opredijeljenim društvima, u skoro svim republikama bivše nam domovine.

Antifašisti Herceg Novog