Smijenjeni direktor Doma zdravlja Podgorica Danilo Jokić reagovao je na odluku ministra zdravlja Vojislava Šimuna.
Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti
Gospodine ministre, tri godine sam na čelu ustanove DZ Glavnog grada, koja je bila i ostala rudnik zdravstvenog sistema. Kada sam biran nije bilo mnogo otimanja za funkciju direktora, bila je pandemija Covid 19. i, nažalost, ljudi su umirali.
Imao sam nesreću da u Odboru direktora DZ budu ljudi koji su prvo direktori, pa tek onda kolege-zdravstveni radnici.
U vašem razrešenju, na nekoliko strana, nema ničega jasnog i vrijednog pažnje izuzev jasne rečenice da sam razriješen. Razlozi su zatrpani metarskim obrazloženjem, uglavnom; nedostatak komunikacije sa Odborom direktora koji tri godine žali što je “Odbor” i želi da bude “direktor”. Tu čast bih im odavno prepustio da njihov osnovni motiv nijesu bile nadoknade, novac koji direktor ne može da isplati na lijepe oči. Ipak, među tim ljudima bilo je i par profesionalaca, ljudi od digniteta, koji nisu učestvovali u hajci na štetu struke. Većina je željela smjenu direktora Doma zdravlja jer sam imao životni i profesionalni stav. Mogao sam odustati od sebe, od poziva kojim se bavim godinama i učestvovati u nečemu što je neprihvatljivo za čovjeka i ljekara. Možda bi neko praktičniji pristao; ja sam, međutim, odlučio da ne trgujem.
Vi ste ministre počeli sa smjenama. Slutio sam da će Vam ikakav razlog biti opravdan i dovoljan. Neka bude tako, ali da se razumijemo: direktorovanje i ministrovanje nisu suština našeg poziva. I jedno i drugo mogu da stanu u jednu pogrešnu odluku, ali čovjek i ljekar ne mogu stati u paraf i paragraf.
Ovo “suđenje” koje je trajalo skoro kao i moj mandat je okončano – promjene u zdravstvu su tu! Promjene? Prije će nažalost biti da su to bijedni kompromisi koje su mnogi od kreatora “progona” željeli, a obični ljudi su ih se plašili.
Dužan sam da se zahvalim najužem timu svojih saradnika koji su, zajedno sa mnom, tri godine nosili teško breme upravljanja Ustanovom koju smo zatekli u stanju “privatnog vlasništva”. Ni Vi, ni predhodni sazivi kabineta, niste uspjeli da nas razjedinite. Ipak, bilo je teško, uz sve namještaljke i saplitanja, ovu Ustanovu učiniti boljom i kvalitetnijom.
Žao mi je što ste Vi kao mlad čovjek pokazali da Vam je politika iznad profesije. Ipak, Vašu političku kaznu dočekujem potpuno siguran da je u pitanju osveta za učinjeno dobro. Mnogo je takvih primjera i u profesiji i u politici, a meni je čast da počinjete od mene.
Predugo sam međutim ljekar da bih se time bavio detaljno i zaboravio šta je suština mog poziva. Da ste od mene samo jednom, ali ljudski i profesionalno tražili ostavku, podnio bih je sa radošću onoga koji razumije i život i novotarijske procese. Učinio bih to da pokažem mladim kolegama da nije smisao doktorskog poziva u direktorovanju prije nego se nauči ljekarska azbuka, prije
nego izgradite sebe kao pouzdanog čovjeka i profesionalca. Od mene se nije tražila ostavka nego prihvatanje krivice koje nema; to će biti dokazano i na sudu.
Vaše rješenje o razrješenju je skandalozno i sramno i neću ga komentarisati, ali će se pravna neodrživost lako dokazati i pred laicima i pred stručnom javnošću. I naučiću Vas, spletkarenja u mom i Vašem životnom pozivu, u profesiji sa najstarijom zakletvom među profesijama, izazov su koji pojedince opčinjava više nego bilo koja radosna vijest iz svijeta medicine.
Svom nasledniku ostavljam razdužen Dom zdravlja ali, nažalost i isti Odbor upravljača, ljude koji žele da zgaze čovjeka kada već nemaju znanja da mu pomognu. Ni danas ne bih činio drugačije bez obzira na posledice. I danas bih jurio da doprinesem dobru, za donacijama, kojima se Dom zdravlja učinio boljim mjestom za rad i pružanje usluga pacijentima.
Kod mene ministre nema žala niti potrebe za pravdanjem. Radio sam najbolje što sam mogao i umio i sa ljudima koji su umjeli i željeli da rade.