Da bi se vladavina prava realizovala, država mora imati nezavisno i nepristrasno pravosuđe, ističe sutkinja Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Ivana Jelić i dodaje da je participacija svih u donošenju odluka put ka realizaciji vladavine prava.
Gostujući u emisiji “Znam da znaš” Gradske RTV, Jelić je istakla da su u Crnoj Gori najurgentnije dvije stvari – djelotvornost istraga, gdje smo još uvijek daleko od zadovoljavajućeg, i pitanje rodne ravnopravnosti.
“Cijeli region ima problem da žene nijesu zastupljene podjednako kao muškarci, da rodna ravnopravnost funkcioniše samo na papiru, odnosno ne funkcioniše, pošto u praksi daje drugačije rezultate”, kaže Jelić.
U Strazburu se, kako navodi, i te kako prati kakav je nacionalni okvir svake države i zna se šta su standardi ispunjenosti.
Jelić je kazala da su crnogorski građani prošle godine podnijeli 195 tužbi Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Takođe, kako je dodala, sud je donio pet presuda postupajući u šest predmeta. Ističe da je više od 90 odsto njih odbačeno, jer nijesu ispunjeni osnovni uslovi ili nijesu ispoštovani rokovi.
Jelić pojašnjava da su razni razlozi za odbacivanje tužbe, pored ostalog, odbacuju se one koje su anonimne.
“Mora se znati ko je taj čije pravo je navodno prekršeno i mora za to pružiti dokaze. Ponekad se ljudi žale na kršenje prava koja nemaju veze sa Konvencijom, pa čak ni praksom suda u kojoj se na najširi mogući način razmatraju ljudska prava”, naglašava Jelić i dodaje da je rok za podnošenje aplikacije Evropskom sudu sada skraćen na četiri mjeseca.
Podsjeća da se tužbe mogu podnijeti tek nakon što se iscrpe sva pravna sredstva u okviru nacionalnih pravnih sistema.
Jelić kaže da praksa pokazuje da se najviše kršio član pet koji se odnosi na slobodu kretanja, uglavnom u pritvorima. Bilo je, dodaje, i slučajeva kršenja prava na pravično suđenje.
Ističe da je vrlo važno da advokati koji zastupaju pojedince, ili pojedinci koji sami sebe predstavljaju pred sudom, prate praksu suda, jer je praksa suda obavezujuća – ona je izvor prava.
“Presuda, koja je vezana za Crnu Goru, obavezuje Crnu Goru u smislu izvršenja te presude, ali i predstavlja principe koji važe za svih 47 država članica”, pojašnjava Jelić i dodaje da treba pratiti jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava i voditi računa da se ta aplikacija u tehničkom smislu dobro popuni. Dodaje da nekad greške koje se aplikantu čine kao omaške, budu suštinski važne i aplikacija se mora odbaciti.
Komentarišući koliko se štite ljudskih prava u našoj državi, Jelić ocjenjuje da situacija nije idealna.
“Svaki pravni poredak ima mehanizme koji nijesu jednaki u svim državama. Neke države nemaju Ustav, neke imaju Povelju o ljudskim pravima, neke imaju više zakona koji čine ustavni akt. Od države do države se propisuju pravni putevi, ali postoje principi koji se moraju ispuniti”, navodi Jelić.
Govoreći o konceptu vladavine prava, Jelić kaže da je on izuzetno važan jer ima međunarodno značenje.
“To je princip vladavine po kome svi entiteti, pojedinci i sve što u državi funkcioniše moraju funkcionisati u skladu sa zakonima koji su javno donijeti i usklađeni sa međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava”, dodaje ona.
Navodi i neke loše primjere iz prošlosti.
“Njemačka je prije Drugog svjetskog rata bila pravna država, ali je pravo države dozvoljavalo kršenje ljudskih prava i nije bilo usklađeno sa međunarodnim običajnim pravom”, pojašnjava Jelić.
Ukazuje i na primjer slučaja iz Velike Britanije, kao države u kojoj postoji vladavina prava, a u kome su mjere koje je država donijela bile opravdane u kontekstu različitih primanja muškaraca i žena i starosne granice za penziju koja je favorizovala žene.
“U državama u kojima postoji vladavina prava, ljudska prava su bolje zaštićena, međutim, i u njima se dešavaju velika kršenja. Velika Britanija je jedna od takvih država”, pojašnjava Jelić.
Sagovornica Gradske RTV komentarisala je i slučajeve mizoginije, seksizma i govora mržnje, ocjenjujući da je to veliki problem koji je tokom pandemije postao izraženiji.
“Postoji nulta tolerancija suda kada je riječ o kršenju članova 2, 3, 4 i 8 u određenom kontekstu. Kada god se štiti pravo na život, integritet, kada dođe do mučenja ili sličnih ponašanja, kada se trguje ljudima ili kada su u ropskom ili sličnom položaju, tada ne postoji opravdanje zbog čega država, ukoliko se ipak desilo kršenje, nije zaštitila ta lica i zašto nije sprovedena djelotvorna istraga”, pojašnjava Jelić.
Naglašava da je djelotvornost istrage izuzetno značajna i da je bitno da istraga pokaže da je učinjeno sve i da nije ostavljen ni djelić sumnje da je postojala volja da se sve istraži u svakom aspektu važnom za taj konkretan predmet.
“Ukoliko u istrazi ne postoji razgovor sa svim svjedocima koji bi mogli koristiti za prikupljanje dokaza i žrtva kršenja ljudskih prava nema kontakt sa istražnim organima, ne učestvuje aktivno i ako ne postoje rezultati, onda Evropski sud za ljudska prava ima pravo da sumnja da ta istraga nije dobro sprovedena, da to istraži i sprovede testove”, ističe Jelić.