Je li kući mali Momo

Piše: Aleksandar Radoman

Kad se nedavno vratio iz SAD, suočen sa žestokim pritiscima američkih zvaničnika da se okane forsiranja ulaska antinatovskih i proruskih snaga u novu vladu, slučajni predśednik Milatović je – sa sve svojim krnjim padežnim sistemom, subjektom „ja“ u svakoj rečenici i standardnim „negdje“ – odrješito odgovorio da se mora poštovati volja naaaaaaroda i da niko sa strane ne treba da se miješa u formiranje vlade.

Kad je prije neki dan poslanik Evropskog parlamenta Tonino Picula inicirao usvajanje amandmana na Rezoluciju Evropskog parlamenta kojim je zatraženo odgađanje već uveliko kompromitovanog popisa, Milatović je uglednog parlamentarca uvredljivo optužio da je zloupotrijebljen kao mikrofon lokalnih političara, ne izjasnivši se naknadno o tome da li su to i onih više od 80% poslanika EP koji su podržali rezoluciju.

Nije trebalo da prođe mnogo vode Moračom da Jakov u odnosu prema zapadnim partnerima, a pun punanih usta EU integracija, pokaže pravo, antizapadno lice, oštreći zube na sve sugestije koje se kose s interesima Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

I dok sa Zapadom trenira strogoću, kad god ko od inženjera Srpskog sveta – od raznih vučevića pa do patrijarha Porfirija ili samoga Vučića – uputi uvrede ili čak prijetnje Crnoj Gori, brutalno se miješajući u izborni proces, formiranje vlade ili popis, slučajnog predśednika kanda nema doma.

Prijetio je tako Vučićev nasljednik na čelu Srpske napredne stranke da će Crna Gora platiti cijenu kao Ukrajina, grmio je patrijarh da u Crnoj Gori nema ničeg što nije i što neće biti srpsko, histerisao Vučić da je Srbima zabranjeno da uđu u vladu – iako su ti Srbi ustavno u Milatovićevoj ingerenciji – ali od slučajnoga predśednika – ni mukajet.

Oglasio se ipak tek sinoć nakon što je Vučić u novom izlivu hinjenog bijesa povodom popisa zagrmio da će braniti „svoj narod“ koji kobajagi neko namjerava u Crnoj Gori izbrisati, no ta je reakcija još jedno opšte mjesto o „neprimjerenosti“ miješanja, pri čemu je čak i kad nabraja na koga se odnosi njegov prijekor Jakov pobrojao SAD, EU pa tek onda Srbiju, čisto da se ne zamjeri gazdi Vučiću.

Prijateljske sugestije Zapada – čiji je smisao usklađivanje s kursom EU i NATO – za slučajnog su predśednika neprihvatljivo strano miješanje i prekrajanje „volje naaaaaroda“, dok su direktne Vučićeve uvrede i prijetnje – tek ponekad neka benigna pojava, a znatno češće – „unapređenje dobrosuśedskih odnosa“.

Kao da je isuviše bukvalno razumio riječi svojeg političkog uzora, Momira Bulatovića, izrečene u Skupštini Crne Gore prije ravno 32 godine: „Ako je kriterijum dobre vlasti u Crnoj Gori i od naroda prihvaćene vlasti poslušnost i apsolutna identičnost s onim što dolazi iz Beograda, onda ovom narodu ne treba vlast.“

I doista, Crna Gora danas nema svoju vlast. I aktuelni – na sramotu crnogorskih građana izabrani – predśednik, i budući predśednik Skupštine i odlazeći i dolazeći premijer, s više ili manje servilnosti, svi sreda sramni su poslušnici autokrate Aleksandra Vučića.

Zato, ma koliko vam takvi prijetili lažnom kaznom budete li bojkotovali Vučićev popis – sveden na unos već pripremljenih podataka s ciljem etnofeudalizacije Crne Gore – građanska je a ako hoćete i patriotska dužnost svih kojima je stalo do ove, još uvijek makar na papiru građanske, sekularne i multikulturne Crne Gore na zahtjev za učešće u nelegalnom i nelegitimnom popisu odgovoriti – nijesam doma!