Piše: Aleksandar Radoman
Kome nije poznato što označava stilska figura oksimoron neka potraži na Javnom smetlištu RTCG emisiju Stav u kojoj gostuje predśednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Dragan Vukčević. Ako, pak, nekom dosad nije bilo jasno zašto se u Crnoj Gori poslije dvije i po godine Dritanove vladavine odvija remake devedesetih, neka pažljivo posluša što o svemu ima reći čelna glava čelne intelektualne ustanove u Crnoj Gori. I kašće mu se samo.
U logoreičnome slalomu u kojem je spreman satima preslagati fraze iz ničega u ništa, Vukčević je ipak objasnio neke stvari. Tako, recimo, veli da se protiv nacionalizma najučinkovitije valja boriti „vrijednim i profesionalnim radom“. To bi, dakle, u prijevodu značilo ovo – ako je nacionalizam mrki međed, najbolje je leći i ispružiti se na livadi, zatvoriti dobro oči pa se vrijedno i profesionalno praviti mrtav. Međed će – a u stvari nacionalizam – uhvatiti dva-tri kruga oko vas, malo njušnuti i proći dalje. Tako nam tolkuje najmudrija glava. Ali nije ni to sve.
Levitirajući visoko iznad dnevnosti, najviđenija glava ispriča i jednu parabolu, koju, ruku na srce, priča kad god mu ko poturi mikrofon. Ispriča ovaj autor dvije zbirčice eseja i prononsirani rusofil pričicu kako je „prosvjećeni vladar Crne Gore iz dinastije Crnojevića presom kupljenom na Zapadu štampao riječ koja mu je dolazila s Istoka“. Da vam ja to lijepo prevedem na savremene prilike – ravnoteža vam je, dakle, kad Bemaxove mašine sa Zapada daruju državi školu u kojoj će se u dane kad se obilježava godišnjica ruske agresije na Ukrajinu slaviti ruski vjerski praznik Maslenica. E to vam je ta geopolitička ravnoteža o kojoj propovijeda čelna glava crnogorske inteligencije. A je li protivzakonito proslavljati vjerske praznike u javnim školama? Jašta. A je li protivustavno bilo tzv. Temeljnim ugovorom Beogradskoj patrijaršiji dati ono što nije dato drugim vjerskim ustanovama? Jašta. Ali, utoliko gore po Ustav i zakone.
I tu ostavljamo Dragana u plitkoumnim kontemplacijama i prelazimo na drugoga protagonistu ove naše opskurne pričice. Riječ je, dakako, o aktuelnom dugoodlazećem premijeru koji je ovih dana u javni prostor izlio toliko gadluka da je po neki od njih prošao i sasvim nezapaženo. Što je zapravo ključni problem s onima koji su Dritana izabrali za premijera? Vodeći se okvirima realpolitike, pošli su od pretpostavke da Dritan neće baš tako olako pogaziti program svoje partije i da mu je kao njezinu predśedniku stalo do njena rejtinga. Ali avaj – nije. Niti je Dritanu bitno što su Urino programsko opredjeljenje evropske integracije, koje je on zakočio, niti mu je uopšte stalo hoće li to što je ostalo od Ure ikada više prijeći cenzus. A nije mu stalo jer je riječ o čovjeku zadatka. U zabludi je svako ko misli da takvi nijesu i ostali novostasali lideri Vučićeve rezervne falange – Spajić, Milatović, Bečić…
Mrzi me da po ko zna koji put podśećam kako je Vučićev jurodivi telal Aleksandar Raković sve lijepo nacrtao ljeta Gospodnjeg 2020. Je li blentavi Aca lijepo rekao da do Velike Srbije vodi nekoliko stepenica. Jeste. Je li rekao da je prva stepenica rušenje Đukanovića. Ono jeste. Je li potom dodao da je ključni sljedeći potez popis. I to. Pa je li na kraju s onim šizoidnim osmijkom šereta objasnio da poslije toga slijedi i formalno priključenje Crne Gore Srbiji. Ama jeste.
A što je tu radio u međuvremenu Dritan, onaj zlatni mladić kojega srpska omladina – po riječima Bećkovića – treba na rukama da nosi po Terazijama!? Pa eto, prvo je sklopio pakt s četnicima da smijeni Đukanovića, pa je sklopio pakt s Đukanovićem da ga pri toj smjeni izloži još i javnom poniženju, pa je lijepo potpisao tzv. Temeljni ugovor i time ozvaničio da je Crna Gora metoh Beogradske patrijaršije, da bi potom tu ne više ni državu nego teritoriju uveo u institucionalni haos i ekonomski, zdravstveni i bezbjednosni slom.
Na kraju je zakazao i popis. Ostalo je još da obavi dva poslića – da potpiše pristupanje Crne Gore Otvorenom Balkanu i da izmijeni zakon o državljanstvu, odnosno birački spisak Crne Gore nakrca državljanima Srbije, Rusije i manjeg entiteta BiH! Ako se pitate otkud sad ova paranoja, dužan sam objašnjenje – nije paranoja, sve je to Dritan lijepo najavio. Kao kad je ono onda kazao da će tzv. Temeljni ugovor riješiti za 5 minuta.
Pa da vas podśetim – prije samo nekoliko dana Dritan je izjavio kako se pitanje dvojnog državljanstva i sticanja državljanstva u Crnoj Gori politizuju. Tih dana je primijetio kako se politizuje i to što je granični policajac fizički nasrnuo na albanskoga građanina. U spin mašineriji Dritana Abazovića ništa nije previše ni neumjesno. Onda je Dritan uočio da je crnogorski zakon o državljanstvu restriktivan i javno se zapitao da li je to smisleno ili ne. Potom je galiotski dometnuo da države čiji broj stanovnika opada ne mogu računati na značajniji razvoj i zaključio da to pitanje treba rješavati nakon aprila ili malo kasnije.
Pa što nam je to zapravo Dritan poručio? Jasno i glasno – aktuelni Zakon o državljanstvu treba promijeniti, a broj stanovnika Crne Gore uvećati ako ne mislimo da zabasamo u propast, u koju nas sigurno vodi već evo dvije i po godine. I nemoj poslije da je ko rekao da nije znao kako Dritan hoće da iz temelja preoblikuje Crnu Goru. Uz asistenciju Božene i ostalih konatara osim što je to glasno najavio, dao nam je primjer kako to izgleda u Budvi, Nikšiću… Drugo je što će nakon što obavi svoje prljave poslove, Dritan imati đe da se skloni, a Božena i ostali konatari ostaju da žive pakao koji su stvorili u sve crnjoj i sve goroj.
Radni narode Crne Gore, pred vama je izbor – pred međedom Rusko-srpskog sveta kojeg na vas mami klinički sociopata Dritan Abazović možete pokušati da iskoristite taktiku koju ljubazno sugeriše četništvo, pardon čelništvo CANU. Možete se pružiti po livadi i žmureći čekati da međed prođe. Onako kako to otprilike praktikuje crnogorska opozicija evo dvije i po godine. Ali ne morate. Ako je u vama ostala i zera samopoštovanja i ljubavi za ovu zemlju – ustajte prezreni na svijetu…
Svaka cast Gospodine! Respekt!