Prof. dr Iskra Hristova-Šomova redovna je profesorica univerziteta u Sofiji (Катедрa кирилометодиевистика Факултета Славянски филологии (Софийски университет „Св. Климент Охридски“ София). Zvanje doktora filoloških nauka stekla je odbranivši disertaciju Служебният Апостол в славянската ръкописна традиция. Autorka je više knjiga te znatnoga broja studija i rasprava. Od 2003. do 2011. bila je šefica katedre. Član je Međunarodnoga slavističkog komiteta te učesnik brojnih međunarodnih slavističkih projekata.
Vi ste kao profesor univerziteta u Sofiji i uvažen stručnjak za stare bugarske (i slovenske) tekstove prije dvije godine održali predavanje na Cetinjskim filološkim danima (https://kuscholarworks.ku.edu/handle/1808/33609 ). Bio je to Vaš prvi dolazak na Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Koliko je za Vas kao slavistu značio dolazak u Crnu Goru i saradnja s cetinjskim Fakultetom?
“Da, bio je to moj prvi dolazak u Crnu Goru. Zahvalna sam na pozivu i prilici da učestvujem na Cetinjskim filološkim danima. Značajno mi je poznanstvo s kolegama s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, kao i njihovi istraživački radovi. Takođe sam viđela dio Fakultetovih izdanja i upoznala se s nekim od istraživačkih projekata. Uvjerila sam se da je na Fakultetu na Cetinju veoma razvijena dijalektologija, ali i proučavanje savremene crnogorske književnosti. Kod nas je u Bugarskoj velika pažnja usmjerena ka dijalektološkim istraživanjima, pa se već nekoliko decenija priprema Ideografski dijalekatski rječnik bugarskoga jezika. Do sad su objavljena dva toma, a dostupni su i na internetu: https://kinnpor.uni-sofia.bg/resources/item/96-ebook-ideo-rechnik“.
Po povratku u Sofiju za univerzitetski časopis pisali ste iscrpno o Cetinjskim filološkim danima. Koliko Vam je konferencija pomogla da se upoznate s literaturom iz jezikoslovne i književne montenegristike (crnogorske filologije)?
“Tokom boravka u Crnoj Gori saznala sam mnogo o proučavanju crnogorskog jezika i crnogorske književnosti − kako iz referata koje smo na simpozijumu čuli, tako i iz razgovora s kolegama. Uvjerila sam se da je crnogorska filologija postavljena na vrlo čvrste naučne temelje, da se koriste različite metode i razvijaju različite naučne platforme koje su dragocjene ne samo po rezultatima već i po metodologiji koju usavršavaju”.
Kako Vi s te distance razumijete političke pritiske na naučnike koji se bave crnogorskim jezikom ili uopšte na pokušaje da se nekome negira pravo na jezik kakvi se u našem društvu i danas dešavaju?
“Upoznala sam se s tim da su u XX vijeku crnogorski jezik i crnogorska književnost bili potiskivani zajedno s negiranjem ukupnog crnogorskog nacionalnog identiteta. Mogu vam svjedočiti da kad sam kao student slušala Istoriju slovenskih književnosti, uopšte se nije govorilo o crnogorskoj književnosti, a Petra Petrovića Negoša obrađivali smo kao srpskoga pisca. Štoviše, srednjovjekovna bugarska istorija usko je povezana s istorijom dukljanske kneževine, jer je dukljanski knez Vladimir bio zet bugarskoga kralja Samuila, muž njegove kćerke Kosare. I mi ga slavimo kao sveca, baš kao i Crnogorci. Sad, međutim, crnogorski jezik i crnogorska književnost zauzimaju svoje zasluženo mjesto među ostalim slovenskim jezicima i književnostima. Držim da je neprihvatljivo voditi politiku asimilacije i oduzimati pravo jednom narodu da ima svoj jezik i književnost. Srećom, politika u Evropskoj uniji usmjerena je na afirmaciju vlastitih jezika i kulturnog identiteta svih naroda i zajednica. Svakako je potrebno imati aktivniju strategiju promocije crnogorskog jezika i crnogorske književnosti. Simpozijum Cetinjski filološki dani dobra su primjer u tom pravcu, ali tu strategiju treba i dalje širiti”.
Da li kolege u Bugarskoj imaju uvid u savremene jezičke tokove na ovome dijelu južnoslovenskog područja, koliko je naša literatura kod vas vidljiva i koliko se zapravo kod vas objavljuje radova o bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku?
“O crnogorskoj se književnosti, nažalost, ne zna mnogo u Bugarskoj. Nijesu mi poznati bugarski prijevodi savremenih crnogorskih književnika. Poznato nam je samo djelo Petra Petrovića Negoša. U Bugarskoj postoje vrhunski stručnjaci za srpski i hrvatski, kao i za istorije tih jezika, ali nemam uvid u to koliko se bugarski istraživači bave crnogorskim i bosanskim. Možda postoje takve studije, ali ih sigurno nije mnogo. Neophodni su nam zajednički istraživački projekti koji će bugarske stručnjake zainteresovati za crnogorski jezik i crnogorsku književnost, kao i obrnuto − crnogorske kolege za studije bugarskog jezika i književnosti. Razvitak ovih južnoslovenskih jezika i književnosti zasigurno krije mnoge zajedničke karakteristike”.
Budući da uveliko teku pripreme naredne konferencije koja će se održati u septembru 2023. te da se Vi pripremate za dolazak na taj skup − što biste od aktuelnih slavističkih pitanja predložili kao vrijednu temu za raspravu?
“Još nemam konkretan odgovor na ovo pitanje, treba mi vremena da razmislim. Ipak ću kao stručnjak za srednjovjekovne slovenske spomenike nastaviti da se bavim temama o južnoslovenskim rukopisnim zbirkama i njihovom sadržaju. U Crnoj Gori, na Cetinju i u Pljevljima, čuvaju se izuzetno vrijedni rukopisi iz XV−XVII stoljeća, a pisani su u raznim crnogorskim manastirima”.