Razgovarao: Božidar Proročić, književnik i publicista
Akademski slikar Mirko Dragović je rođen 1980.godine. Srednju likovnu školu na Cetinju završio je 1999.godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju diplomirao je 2004. godine, smjer slikarstvo u klasi profesora Marka Musovića. Član je Udruženja Likovnih umjetnika Crne Gore, takodje je član Umjetničko, likovno-književne unije ”Vlaho Bukovac” iz Splita. Kolektivno je izlagao više puta u zemlji i inostranstvu. Samostalno je imao brojne izložbe u Crnoj Gori. Stilski, Dragović kombinuje tehničku preciznost sa snažnim emotivnim izrazom. Njegove slike često prožima paleta toplih boja, stvarajući atmosferu koja pulsira životom. Tematski, umjetnik istražuje širok spektar emocija, od radosti do tuge, od ljubavi do melanholije. Svaka slika postaje emocionalna eksplozija, a gledalac se poziva da uđe u intimni svijet umjetnikove duše. Jedna od karakteristika Dragovićevog rada jeste i konstantna evolucija. Njegovo stvaralaštvo nije ograničeno određenim stilom ili temom; umjesto toga, on istražuje nove tehnike, forme i ideje. Ova sposobnost prilagođavanja i eksperimenata čini ga umjetnikom koji ne stagnira, već neprestano raste i razvija se. Mirko Dragović nije samo slikar; on je vizionar koji svojim djelima komunicira sa svijetom, pozivajući nas da zaronimo duboko u vlastite emotivne prostore. Kroz svoju umjetnost, on nas podsjeća da je slika više od vizuelnog doživljaja – ona je most između umjetnika i posmatrača, jezik koji prevazilazi riječi i doseže do suštine ljudske egzistencije.
- Svaki umjetnik u neprekidnoj igri sa kičicom i životom, ima svoj pogled na svijet koji ga okružuje. Svoj doživljenu vizuelnost, impresije, razmišljanja pretoči na platno. Da li je i kod vas tako?
Dragović: U tom procesu stvaranja, platno postaje polje na kojem se odvija ples boja i oblika, đe svaki potez kista nosi sa sobom priču i dubinu osjećaja. Kroz svoja umjetnička djela, nastojim stvoriti most između unutrašnjeg svijeta moga bića i spoljnog krajolika koji me okružuje. Moje impresije postaju rukopis emocija, prepletenih u slikovnom jeziku koji poziva na promišljanje i saosećanje. Važnost tuđih procjena postaje značajan aspekt mog stvaralaštva. Inspiraciju crpim iz dijaloga s onima koji dijele strast prema umjetnosti, čime se otvaram za različite perspektive i bogatstvo različitih iskustava. Svaka povratna informacija, svaki utisak, predstavlja priliku za rast i razvoj, proširujući horizonte mog umjetničkog puta. Sloboda koju dopuštam sebi u likovnom radu nije samo čin kreativne hrabrosti, već i izraz dubokog poštovanja prema vlastitoj imaginaciji. Otvorenost prema nepredvidivosti procesa stvaranja čini moje djelo živim, dinamičnim, osjetljivim na trenutne vibracije života. Kroz svaki potez, osjećaji se oslobađaju i transformišu u vizuelni doživljaj. U svojoj umjetnosti pronalazim prostor slobode đe se mogu izraziti bez ograničenja, đe boje i oblici postaju riječi nijemog monologa. To je intimna razmjena između umjetnika i posmatrača, đe se osjećaji prepliću i stvaraju mostove između ljudskih duša. Sloboda, strast i duboka povezanost sa sopstvenim unutrašnjim svijetom čine srž mog umjetničkog putovanja, pozivajući one koji posmatraju da zajedno sa mnom istraže širinu i dubinu ljudskih emocija kroz moje likovno stvaralaštvo. Meni je cilj da svoje emocije, koje vezujem za svoje impresije kako unutrašnje tako i one o svijetu koji me okružuje prenesem na platno. Koliko uspijevam u tome dopuštam da procjene osobe koje su inspirisane umjetnošću. Dopuštam sebi slobodu u svom likovnom radu onoliko koliko doseže moja imaginacija i osjećaj.
- Vaši su motivi neobični, jedinstveni i unikatni na slikama šta zapravo oni predstavljaju?
Dragović: U trenucima duboke inspiracije, kao umjetnik, utapam se u vlastita razmišljanja poput ronioca koji istražuje nepregledne dubine svoga uma. Tu, u unutrašnjem svijetu mašte, oblikuju se prve naznake buduće manifestacije, kao sjene koje ocrtavaju konture ideja i emocija koje pulsiraju u mojoj unutrašnjosti. Svaka misao postaje poput krhotina velike slike koja tek čeka da se složi. U tom stanju kreativnog zanosa, koristim suštinu svoje umjetničke vizije kako bih pretočio svoje unutrašnje svjetove na platno. Svaki potez kičice je poput jezika kojim izražavam svoje osjećaje i ideje. Boje postaju živopisan rukopis emocija koje lebde između svjetlosti i tame, stvarajući dinamičnu ravnotežu između suprotnosti. Dopuštam svojoj kreativnosti da lebdi između emocija i stanja duše, stvarajući prostor đe se unutrašnji doživljaj susrijeće sa spoljnim svijetom. Otvaram vrata svoje duše i dozvoljavam da misli i osjećaji slobodno kruže. To je proces gdje svaki pigment boje, svaka nijansa, postaju izrazi moje suštine. U svojoj umjetnosti ne tražim samo estetsku ljepotu, već i duboku povezanost sa vlastitim bićem. Konačna forma slike predstavlja manifestaciju mojih razmišljanja i osjećaja. Platno postaje prostor đe se apstraktne ideje pretvaraju u konkretnu stvarnost, đe emocije dobivaju materijalni oblik. Kroz ovaj proces, umjetnost postaje most između unutrašnjeg i spoljnog svijeta, a svako djelo nosi sa sobom priču koja poziva publiku na introspekciju i emotivnu rezonancu.
- Koliko vam je važno da vaše slike ostvare kontakt sa posmatračima, sredinom i javnošću? Kako vas doživljava publika a kako likovni kritičari)
Dragović: U trenucima inspiracije, doživljavam duboko prodiranje u sopstvene misli, đe se ideje i emocije stapaju u jedinstvenu česticu kreativnog potencijala. Unutar tog unutrašnjeg svijeta, rađa se suptilna kontura buduće manifestacije, poput sjene u kojoj se krije snaga ideje koja traži izraz. Tada, kao umjetnik, preuzimam ulogu medijatora između apstraktnog i konkretnog, pretačući te unutrašnje pejzaže na platno. Suština mog izraza leži u čarobnom spoju uma i kista, đe svaki potez postaje jezik emocija. Kroz proces stvaranja, dozvoljavam svojoj kreativnosti da lebdi između talasa osjećaja i stanja duše, đe nema ograničenja niti unaprijed postavljenih pravila. Kičica se savija prema fluidnosti unutrašnjeg toka, a boje i oblici postaju vodiči kroz lavirint vlastitog introspektivnog putovanja. Sloboda koju dozvoljavam svojoj kreativnosti nije samo akt stvaranja, već i odricanje od svakog straha i sumnje. U svakom trenutku stvaranja, osjećam se kao putnik koji istražuje nepregledna prostranstva vlastite mašte. Otvaram vrata uma, pozivajući univerzum misli da slobodno teče kroz mene, stvarajući most između nevidljivog i vidljivog. Na platnu, manifestacija mojih razmišljanja i osjećaja poprima konačnu formu obrisa, ali istovremeno ostaje otvorena za tumačenje i interpretaciju. Gledalac može osjetiti sopstvenu povezanost sa djelom, jer kreativnost koja lebdi između emocija i stanja duše ima moć rezonancije sa različitim ljudima na različite načine. Umjetnost, tako shvaćena, postaje neiscrpan izvor istraživanja sopstvene posebnosti a istovremeno i dijalog s drugima. Kroz ovu dinamičnu interakciju emocija i kreativnosti, moje djelo postaje poziv na zajedničko putovanje kroz ljepotu, složenost i dubinu ljudskog iskustva i za publiku i za likovne kritičare.
- Svaki slikar teži ka svojoj indivudualnosti i univerzalnosti. Da li je teško naći svoj sopstveni pravac koji će biti toliko autentičan a opet i jedinstven?
Dragović: Neprestano proširujući krug onih koji susrijeću moje umjetničke radove, osjećam radost u spoznaji da moje stvaralaštvo pronalazi put do različitih dijelova društva. Svaka izložba, pozitivna kritika ili medijsko prepoznavanje svjedoče o postizanju mojeg cilja – da moje umjetničko djelo postane dostupno i razumljivo širem umjetničkom auditorijumu. Raduje me svaka pozitivna kritika, jer potvrđuje da moje slike komuniciraju s ljudima na dubljem nivou, da izazivaju emocije i podstiču razmišljanje. Istovremeno, imam razumijevanje i za one koji možda na početku doživljavaju moje slike kao enigmatične ili nejasne. Smatram da je umjetnost subjektivna i otvorena za različite interpretacije, te da svaki posmatrač donosi svoj jedinstveni pogled na djelo. Napredak koji primjećujem, poput sve češće zastupljenosti mojih slika u javnosti, pozitivnih likovnih kritika i poziva na umjetničke simpozijume, potvrđuje da moje djelo rezonira sa ljudima. Ovo me dodatno inspiriše na dalje stvaralaštvo, podstičući me da istražujem nove dimenzije izraza i da proširim svoj umjetnički jezik. Uz prisutnost u medijima, moje slike postaju ne samo likovni izraz, već i priča koja se dijeli s širom publikom. Ovo otvara dijalog s različitim perspektivama, podstiče na različita tumačenja i stvara mostove između različitih iskustava. U konačnici, želim da moje umjetničko djelo ne samo privuče pažnju, već i podstakne promišljanje i dublje razumijevanje sopstvenih emocija i ljudskog iskustva. U svojoj umjetničkoj avanturi, nastavit ću istraživati, stvarati i dijeliti svoj svijet s onima koji su spremni kročiti sa mnom u prostor imaginacije i osjećaja, pa ćemo zajedno otkriti nove horizonte umjetničkog izraza.
- Da li kroz vaš apstraktni ekspresionizam gradite svojevrsne ne samo likovne već i poetske oblike?
Dragović: Otkrivanje vlastite autentičnosti u umjetničkom izrazu predstavlja fascinantan put samoistraživanja i stalnog rasta. Smatram da istinska autentičnost proizlazi iz dubokog suočavanja sa sobom, iz iskrenog prepoznavanja sopstvenih strasti, strepnji i radosti. Ovaj unutrašnji dijalog sa sopstvenim bićem često rezultira jedinstvenim umjetničkim izrazom, nešto što je jedinstveno za svakog umjetnika. Pratim savremene trendove i tendencije u umjetnosti, ne kao strogu smjernicu, već kao inspiraciju koja mi pomaže da razumijem različite pristupe i tehniku. Kroz ovaj proces, nastojim filtrirati te uticaje kroz svoje lične filtre, očuvavajući sopstveni identitet i jedinstveni pečat u svakom radu. Biti u toku s umjetničkim kretanjima omogućuje mi da budem informisan i da kontekstualizujem svoje stvaralaštvo u širem kulturnom okruženju. Uzimam u obzir i kritike eminentnih stručnjaka i saradnju sa kolegama umjetnicima s kojima dijelim bliskost. Ovo je dragocjeno iskustvo koje mi omogućuje da sagledam svoje radove iz različitih perspektiva, stičem nove uvide i kontinuirano se razvijam. Suočavanje sa konstruktivnim kritikama i dijalog sa drugima unapređuje moje stvaralačke vještine i pomaže mi u daljem oblikovanju soptstvenog stila. Najvažnije od svega, autentičnost u umjetničkom izrazu za mene znači hrabrost da budem iskren prema sebi. To je proces samootkrivanja koji ne poznaje granice, jer umjetnost, kao i život, evoluira. Kroz svaki rad, svaki potez kičice, nastavljam istraživati dubine sopstvene kreativnosti, težim novim horizontima i gradim mostove prema autentičnom izražavanju koje odražava istinsku srž moje umjetnosti. Ova dinamika između samoodređenja, suptilnih uticaja i dijaloga s drugima čini moje umjetničko putovanje bogatim i inspirativnim iskustvom.
- Koliko je iskustvo važno u kreaciji umjetničkog djela?
Dragović: Putovanje kroz lavirinte umjetničkog sazrijevanja označava dubok i intrigantan proces introspekcije i rasta, đe svaki korak igra ključnu ulogu u oblikovanju mozaika mog stvaralaštva. Svaki potez, poput pažljivo odabranih kamenčića, ima svoje mjesto i doprinosi bogatstvu i kompleksnosti finalne slike koja prikazuje moju očiglednu umjetničku evoluciju. U početku, moje stvaralačko putovanje bilo je kao otvaranje vrata sopstvene mašte, đe su se ideje i vizije slobodno razvijale. Svaki eksperiment, svaki rad, bio je korak prema dubljem razumijevanju sopstvene kreativnosti. Tokom godina, kako sam prolazio kroz različite faze života, moje stvaralaštvo postajalo je poput živog dokumenta, bilježeći emocije, iskustva i promjene koje su me oblikovale. Uklapanje kamenčića u mozaik predstavlja odabir i postavljanje svakog elementa sa pažnjom i svrhom. Iskustva koja sam stekao, kako pozitivna tako i izazovna, postala su ključni likovni materijal mog umjetničkog izraza. Svaka faza sazrijevanja doprinijela je bogatstvu paleta emocija koje sada prenosim na platno. Moja umjetnička forma nije statična; ona pulsira i diše, odražavajući dinamiku života. Svaki detalj, svaka nijansa, ima dublje značenje i povezanost sa mojim iskustvima. U mojim djelima oslikava se harmonija i sukob, svjetlost i sjena, stvarajući kompleksnu simfoniju koja odražava moj unutrašnji svijet.
- Šta je to što je okarakterisalo vaš ciklus ,,Lavirint duše”?
Dragović: U jednom periodu života, suočen sa mnoštvom pitanja koja su prožimala moje razmišljanje, doživio sam intenzivan proces samoospoznaje. Na mnoga od tih pitanja pronašao sam odgovore, ipak neka su ostala kao neistražena kutija tajni. Između te dvije krajnosti, iskrslo je svojevrsno „lutanje“, jedno poput lavirinta, đe su se putanje ispreplićale, često neočekivano vodeći me kroz unutrašnje prostore koji su bili potrebni za istraživanje. U svojoj umjetnosti, želio sam pretočiti ovo lutanje u ograničene forme, poput definisanih staza unutar lavirinta. Slike, koje su same nastajale u skladu s ovim introspektivnim putovanjem, postale su svojevrsni ključevi za razumijevanje sopstvenih misli i osjećaja. Svaki potez kičice postao je markacija na tom putu samospoznaje, svjetionik u tami vlastitih refleksija. Ciklus slika koji sam stvarao tokom ovog procesa odlučio sam nazvati „Lavirint duše“. Ova simbolična oznaka odražava kompleksnost unutrašnjeg svijeta, sa svim njegovim neistraženim uglovima, preplitanjima i neočekivanim okretima. Lavirint postaje metafora za dubine duše koje sam istraživao kroz svoje umjetničko izražavanje. Svaka slika unutar ciklusa predstavlja jedan segment tog unutrašnjeg lavirinta. Kompleksnost i slojevitost slika paralelno su se reflektovane sa bogatstvom misli i emocija koje sam pokušavao definisati. Međutim, istovremeno, želio sam da te slike budu jasne i razumljive, stvarajući tako most između unutrašnjeg lavirinta i spoljnog svijeta. Kroz ovaj umjetnički izraz, „Lavirint duše“ postao je poziv na dijalog, ne samo sa samim sobom već i sa svima koji posmatraju ova djela. Želim podijeliti ne samo konačne rezultate svojih razmišljanja već i proces istraživanja i suočavanja sa sopstvenim lavirintom. S nadom da će publika pronaći sopstve staze unutar tih slika, postoji mogućnost zajedničkog putovanja kroz lavirint ljudskog iskustva.
- Vaša paleta boja je raznovrsna. Evidentno je povezanost sa vašim stvaralaštvom. Da li su boje i odraz koji probljeskuje energijom vašeg alter ega?
Dragović: Jung je izuzetno naglasio važnost arhetipova kao sastavnih dijelova ljudske psihe, duboko ukorijenjenih u kolektivno nesvjesno. Arhetipovi djeluju kao univerzalni simboli i predstavljaju temeljne obrasce mišljenja i ponašanja. U mom umjetničkom izrazu, dopuštam ovim arhetipovima i svom alter-egu da prožive sopstveni izraz kroz različitost boja, kroz bogatstvo disperzije boja, igru svjetlosti i sjenke. Kao što su emocije i nagoni neodvojivi dio alter-ega, tako su i boje u mojim djelima odraz tih unutrašnjih sila. Svaka nijansa, svaki kontrast boja nosi sa sobom svoju priču, svoj dublji značaj, poput jezika kojim moje slike komuniciraju sa publikom. Kroz igru boja, stvaram most između unutrašnjeg svijeta arhetipova i spoljnog svijeta, stvarajući prostor đe se simbolički jezik susrijeće s materijalnim oblikom. Raznovrsnost u mojim djelima postaje čitava unutrašnja priča, koja je istovremeno igra mojih osjećaja, imaginacije i odnosa sa realnim svijetom koji me okružuje. Boje postaju sredstvo kroz koje se izražavaju kompleksnosti mog unutrašnjeg svijeta, a svaka slika postaje paleta emocija i simbola. Ova različitost boja ne samo da stvara vizuelnu atraktivnost već i poziva na dublje razmišljanje. Ona je poziv za posmatrača da istraži sopstveni unutrašnji lavirint, da otkrije i prepozna vlastite arhetipove i nijanse boja koje rezoniraju sa njegovim sopstvenim iskustvima. Tako, kroz svoje umjetničko stvaralaštvo, nastojim stvoriti prostor đe se univerzalno i individualno susrijeću, đe se emocije manifestuju u paleti boja, stvarajući jedinstveni jezik koji poziva na dublje razumijevanje ljudske duše.
- Moramo priznati da ste imali izuzetnu uspješnu i plodnu godinu. Kakvi su planovi za budućnost i da li je u pripremi neki novi ciklus?
Dragović: Neprestano koračajući naprijed u mom procesu stvaranja, svaki dan donosi novo otkriće, svaki trenutak predstavlja priliku za dalje usavršavanje i istraživanje umjetničkog izraza. Radost otkrivanja i istraživanja novih horizonta umjetnosti nadahnjuje me da ne samo dalje razvijam svoj izraz, već i da razmišljam o novim ciklusima koje želim podijeliti sa ljubiteljima umjetnosti. Već sada, u umu mi se formira slika novog ciklusa, kao obećavajuće poglavlje u mom umjetničkom putovanju. Ova vizija nije samo rezultat trenutnog stvaralačkog trenutka, već i plod stalnog sazrijevanja i evolucije mog izraza. Nove ideje i inspiracije pulsiraju u mom unutrašnjem svijetu, čekajući da budu pretočene u vizuelni jezik koji će komunicirati s publikom. Ovo novo poglavlje u mom stvaralaštvu nije samo nastavak priče, već i prilika za istraživanje novih tema, tehnika i koncepta. Namjeravam da ovo bude prostor đe će se susresti različite dimenzije mog umjetničkog identiteta, đe će prošlost, sadašnjost i budućnost plesati zajedno u kreativnom dijalogu. Radujem se tome da ću ljubitelje umjetnosti blagovremeno upoznati s ovim novim ciklusom, dijeleći sa njima proces stvaranja, razmišljanja i emocije koje su utkane u svako djelo. Važno mi je stvarati umjetnost koja nije samo estetski zadovoljavajuća, već i duboko povezana s ljudskim iskustvom, pozivajući publiku na introspekciju i dijalog. Ova neprekidna evolucija u mom stvaralačkom procesu svjedoči ne samo o mom ličnom rastu kao umjetnika, već i o posvećenosti istraživanju različitosti izraza. Kroz ovaj kontinuirani napor prema naprijed, nadam se da će moje umjetničko djelo i dalje inspirirati, podsticati maštu i otvarati nove prozore za razumijevanje i doživljaj umjetnosti.