Hercegnovski antifašisti podsjećaju na velikane Sima Miloševića i Ivana Goran Kovačića koji svoje živote dadoše kako bi nove generacije u miru živjele. Predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Herceg Novog, Svetozar Baković približio je ministarski prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesni Bratić biografije tragično nastradalih velikana.
“U selu Vrbnica nadomak Foče, 13. jula 1943. godine strijeljani su od strane četnika dr Simo Milošević i pjesnik Ivan Goran Kovačić, saopštio je predsjednik UBNOR-a i antifašista Herceg Novi Svetozar Baković“, započeo je Baković.
Kako je dalje naveo, Simo Milošević jedan je od najboljih naučnika iz oblasti medicine tog vremena, revilucionar i pisac mnogih naučnih studija i djela, rođen je u Herceg Novom, u Kamenarima i po njemu nosi ime najveća medicinska ustanova u tom gradu.
“Ivan Goran Kovačić rođen u Gorskom Kotaru u Hrvatskoj je bio mladi pjesnik, koji je na najbolji način opisao masovna stradanja u Drugom svjetskom ratu, a njegovo ime i danas nosi najveća obrazovna ustanova, srednja mješovita škola”, dodaje Baković.
Hercegnovskim antifašistima se nameće pitanje, “promače li ovaj “detalj” ministarki prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesni Batić, ili jednostavno nije u sferi njenog interesovanja, a “smatramo da bi trebalo biti, prvenstveno kao resornoj ministarki, a onda i kao profesoru književnosti”.
“Željeli bismo da vas podsjetimo “gospođo ministarko” da je tridesetogodišnji pjesnik, Ivan Goran Kovačić bio dijete mješovitog braka, od oca hrvata i majke jevrejke, a odvažio se da opiše stradanje Srba u logoru Jasenovac u Drugom svjetskom ratu”, dodaje u saopštenju.
Kako je istakao, Kovačić u svojoj poemi “Jama” na najbolji način svijetu je predstavio stradanje nedužnog naroda od svojih sunarodnika samo zato što su druge vjere i druge nacije.
“Postoji li nešto časnije i uzvišenije nego priznati zvjerstva svoga naroda i time se osloboditi kolektivne odgovornosti? Vjerovatno Vam baka nije pričala o ovome, zbog načina njegovog stradanja tu negdje u blizini rodne vam Bileće. U periodu teških borbi, ranjenog Sima Miloševića na Sutjesci i oboljelog od tuberkuloze Ivana Gorana Kovačića partizani ostavljaju u kuću u blizini Foče, uz njegu medicinarike Vide, kako bi se uz njenu pomoć oporavili, a kasnije i priključili svojoj jedinici”, naglašava Baković.
Kako obično biva, pojašnjava Baković, neko prokaza četnicima gdje su smješteni, pa ih zarobiše i povedoše sa sobom.
“Dok su ih vezane sprovodili pored sela Vrbica, nadletjeli su njemački avioni koji su tražili partizanske položaje. Četnici su se sakrili u jednom šumarku, što je gore pomenuta medicinarka Vida vješto iskoristila i pošto nije bila vezana uspjela je pobjeći, dok su vezani doktor i pjesnik ostali bespomoćni”, poručuje Baković.
Kako je naveo, komandant leteće četničke jedinice Blagojević je tada naredio, a kako kaže, možda i sam strijeljao vezane partizane i to iz neposredne blizine u glave i tako su ih ostavili sa razbacanim knjigama i rukopisima Goranovih pjesama, dok ih kasnije nijesu pronašli seljani, te ih sahranili i tako sačuvali njihova tijela od nasrtaja zvjeri.
“Vjerovatno zbog gore navedenog, gospođo ministarko Vam Vaša baka nije pričala o pjesniku koji je na najbolji mogući način opisao zvjerstva Ustaša nad Srbima, da bi mu kasnije srpski četnici život uzeli. Zaključili bismo da možda ova priča o nezahvalnosti ima sličnosti sa vašim odnosom prema onima koji vas svesrdo primiše i pružiše vam sve blagodeti a kojima se zahvaliste na vama svojstven način”, zaključuje Baković.
[…] Aktuelno […]