U udžbeniku gramatike za učenike osmoga razreda osnovnih škola u Srbiji navodi se da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski i crnogorski. Takav je stav u potpunosti usklađen s vijek i po starom tezom o svim štokavcima kao Srbima „tri vjerozakona“ koji govore srpskim jezikom. Iako je tu tezu odavno odbacila i nauka i vrijeme, (veliko)srpske političke elite ne odustaju od nje, pa je promovišu i kroz zvanični sistem školstva u Srbiji, saopštio je Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
“U nauci o jeziku poznato je da je štokavski sistem jedan (ne i jedinstven), da se prostire na teritorijama Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije te da tome jezičkome sistemu pripadaju četiri standardna jezika: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski. Neodustajanje od svojatanja štokavskoga sistema kao isključivo srpskoga skopčano je s neodustajanjem od Velike Srbije kao zamišljenoga državnoga i kulturnoga prostora koji bi se manje-više prostirao na istoj teritoriji. Uostalom, na toj teritoriji i djeluje Crkva Srbije kao glavni instrument za sprovođenje politike Srpskoga sveta”, navode iz Fakulteta.
Kako su istakli, forsiranjem naučno i životno odbačenih nacionalističkih i velikodržavnih teza zvanična Srbija nanosi zlo prije svega svojim građanima koje kroz sistem redovnoga primarnog obrazovanja truje dezinformacijama štetnim za suživot u regionu.
Što se pak tiče svojatanja crnogorskoga jezika, književnosti i kulture kao srpskih u prosvjetnome sistemu Srbije, u tome , kažu, nema ničega novog niti iznenađujućeg.
“Počev od Miroslavljeva jevanđelja, usmene književnosti, preko Njegoša do savremenih pisaca – sve to Srbija tretira kao dio svoga kulturnog korpusa. Što na takve postupke ćuti aktuelna crnogorska vlast, nema nikakva čuda kad se zna da ona dijeli iste stavove – počev od premijera Krivokapića koji kleči na spomenicima poginulih u borbi za Veliku Srbiju do aktuelne ministrice prosvjete, nauke i kulture koja zorno ističe da je žensko a četnik. No uprkos podaničkoj politici aktuelne vlasti u Crnoj Gori i asimilatorskoj politici suśedne Srbije, montenegristika je probila put do slavističkoga svijeta”, zaključuju iz Fakulteta.