Dok je Njemačka za mnoge u Crnoj Gori sinonim boljeg života, statistika bilježi da se sve veći broj Njemaca doseljava u Crnu Goru.
Kako navode za Radio Slobodna Evropa(RSE), u Crnoj Gori je život “jeftiniji, a kvalitetniji” i nije podređen isključivo poslu.
Njemci su na vrhu liste stranaca koji su u 2022. kupili nekretnine u Crnoj Gori.
Porodica Haase: Usporeniji život, sunce i more
Gerd Haase, koji se prošlog ljeta preselio iz Minhena, u Crnoj Gori je osnovao firmu za izradu namještaja.
Sa suprugom i jedanaestogodišnjim sinom živi u primorskom mjestu Dobre vode kod Bara. Želio je, kaže, da mu sin odrasta u zdravoj okolini i neotuđenom društvu.
“Familije se ovdje drže zajedno, to mi nedostaje u Njemačkoj. Ljudi se generalno tamo malo druže, samo rade, nakon posla dođu kući i gledaju vijesti”, kaže Gerd za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Smatra da su sporiji životni ritam, sunce i more dragocjene prednosti života na Crnogorskom primorju.
“Ovdje infrastruktura nije nešto posebno, ali kome to treba kad su život i država lijepi. U Njemačkoj je sve uređeno, ali nisam imao vazduha da dišem – samo rad, rad, rad”, priča Gerd.
Njegova porodica ima upola manje izdataka u odnosu na troškove u Njemačkoj, dok im je kvalitet života, kako kaže, mnogo bolji.
“Ovdje nam treba da puno manje radimo i manje zarađujemo da bi živjeli normalno, u poređenju sa Njemačkom”, navodi ovaj njemački preduzetnik, i dodaje da je u njegovoj zemlji ekonomija u padu, a nameti rastu.
“Bruto iluzija” razlog zašto ljudi hrle u Njemačku
Prosječna bruto plata u Njemačkoj je prošle godine bila nešto više od 4.000 eura, a u Crnoj Gori oko 790 eura.
Gerd kaže da puno ljudi koji iz Crne Gore odlazi za Njemačku u potrazi za boljim životom, u prvom momentu vide samo taj bruto iznos zarade.
“A onda se kasnije osvijeste, jer kad plate sve dažbine vide da u stvari od toga nema ništa, plus stres koji doživljavaju. Nema tih para koje to mogu da liječe. Onda shvate da je sve to iluzija o dobrom životu u Njemačkoj”, smatra Gerd.
Na pitanje kako kao Njemac ocjenjuje crnogorske radne navike, odgovara sa osmjehom:
“Mislim da su crnogorske radne navike ‘polako, polako’ super, jer tako ljudi ne završavaju u sanduku kao moji vršnjaci”, kaže ovaj pedesetpetogodišnji Njemac.
Julijina zaljubljenost u Crnu Goru vratila Senada
Supruga Julija, Njemica iz Hamburga, zaslužna je što je Senad Dacić posle višedecenijskog rada u Njemačkoj odlučio da se, prije tri i po godine, vrati u Crnu Goru. Izabrali su u Bar na crnogorskom primorju.
“Već prvog dana ovdje je sve na mene djelovalo kao magija”, priča Julija za RSE, prisjećajući se prvog dolaska 2018. Već sledeće godine je “nagovorila” supruga da promijene stalnu adresu.
“Ja sam mislio proći će je, ali se toliko zaljubila u Crnu Goru i ljude da više nije htjela da se vrati u Njemačku”, kaže četrdesetdevetogodišnji Senad.
Njegova porodica isprva nije mogla da shvati odluku da se vraća nakon skoro 35 godina života u Njemačkoj.
“I ja sam to nisam mogao da shvatim, jer smo otišli gore kao gastarbajteri i nismo imali oči da vidimo što smo tada napustili. Ali, kad me je ona ‘primorala’ da ovdje ostanem, počeo sam da gledam Crnu Goru bistrim očima”, priča Senad.
Njegova familija iz Rožaja je još 1969. otišla za Njemačku, i od tada su se vraćali samo na odmor.
“Kada su katastrofe devedesetih zadesile Balkan, onda se čovjek ohladio prema svojoj domovini. Ali, sad kad je ponovo upoznajem, ne želim više da živim u Njemačkoj”, objašnjava Senad.
Julija smatra da su u zabludi oni koji misle da je lakše uspjeti na zapadu:
“Crnogorci misle da ovdje nemaš šanse da zaradiš dovoljno. Svi kažu mora se ići trbuhom za kruhom. Ja mislim suprotno – ovdje je lakše nego u Njemačkoj, ili bilo gdje na zapadu, jer je tamo velika konkurencija, znači tamo je teže uspjeti”.
A upravo u onim uslugama i servisima koji nedostaju u Crnoj Gori, Julija vidi šansu za pokretanje novih biznisa.
Odrastanje je srećnije u Crnoj Gori
Senad i Julija su u crnogorsko-njemačkom udruženju “Do mora”. Kažu da je u Baru bilo svega nekoliko njemačkih državljana kada su došli prije četiri godine, no sa njihovom promocijom, rastao je broj zainteresovanih.
Udruženje je samo prošle godine pomoglo da oko 800 Njemaca zatraži privremeni boravak u Crnoj Gori.
Meliha Brkanović iz udruženja navodi za RSE da su pomogli pri upisu oko 40 djece iz Njemačke u osnovnu školu u selu Mrkojevići kod Bara. Dio njih je vremenom prešao u druge škole pa je sada u toj školi 24-oro djece iz Njemačke i dvoje iz Švajcarske.
Tu osnovnu školu pohađa i Gerdov sin.
“Za njega je veliki izazov što ne govori crnogorski, ali i pored toga rado ide u školu, sve je opušteno i nije strogo kao u Njemačkoj, i zato uživa u školi”, zadovoljan je Gerd.
I Julija vidi prednosti odgajanja djece u novoj sredini:
“Ovdje ne treba da se bojimo da djecu pustimo vani.Koliko djece ovdje ima da idu pješke u školu. Toga u Njemačkoj nema. Djeca su tamo izložena većoj prijetnji kriminala”.
Na opasku RSE da je kvalitet obrazovanja u Crnoj Gori lošiji nego u Njemačkoj, Julija odgovara da to često nije uslov za sreću:
“Iako u Njemačkoj imamo najbolji školski sistem, imamo malo srećnih ljudi. Mnogi samo rade, rade, rade, ali ne vole to što rade, i nisu srećni. Zato sam ja baš srećna što će moj sin odrasti u Crnoj Gori”, zaključuje Julija.
O zainteresovanosti Njemaca za Crnu Goru govori i to što su preuzeli vođstvo na listi stranaca koji su tu kupili nekretnine.
U Crnoj Gori boravak ima 752 državljana Njemačke. No, samo tokom januara je još skoro toliko – 737 prijavilo boravak do 90 dana.