Paljenje zastave i rušenje spomenika, pored toga što jeste vandalski čin, predstavlja i subverzivnu djelatnost protiv kulturnih obilježja, i napad na državu Crnu Goru. Takve, ali i slične događaje, nažalost imamo isuviše često u našoj državi, a plašim se da ćemo ih gledati i ubuduće ukoliko nadležni u Crnoj Gori ne preduzmu energične kaznene mjere da više nikom ne padne na pamet da tako nešto uradi. Sličnih antidržavnih ponašanja i radnji možemo, naročito u zadnje vrijeme, gledati i slušati u crnogorskom parlamentu. Takođe i od visokog sveštenstva SPC. Takvo ponašanje daje povod ovim mladim i neukim ljudima za ovu vrstu nečasnog posla, kaže u razgovoru za Dnevne novine politički analitičar i publicista Ranko Đonović.
Đonović, na pitanje da prokomentariše posljednja dešavanja, odgovara da je crnogorska zastava simbol hiljadugodišnjeg trajanja slobodne države Crne Gore, a mermerna ploča kao spomenik na Ravnom lazu u Piperima simbol crnogorskog antifašizma, najizraženijeg na tlu Evrope.
“Ta dva simbola predstavljaju veliki kapital koji državu Crnu Goru čine, u slobodarskom, državnom i nacionalnom smislu, ako ne najvećom evropskom državom, a ono sigurno jednom od najvećih”, poručuje Đonović.
Mogu li se posljednja dešavanja koja su počela litijama, a nastavila skrnavljenjem državnih simbola, crtanjem zastava druge države, nepoštovanjem mjera NKT, podrškom sveštenicima SPC, napadima na policiju… posmatrati samo kao vandalizam ili kao dobro organizovana akcija u cilju destabilizacije Crne Gore?
ĐONOVIĆ: Sva ova dešavanja koja nabrojaste i koja traju već više mjeseci pa i godina jesu rezultat dobro organizovanog načina podstrekavanja sa ciljem ponižavanja Crne Gore kako bi se stvorila što lošija slika o njoj kao državi i usporili procesi evropskih integracija, ali isto tako kako bi došlo do zastoja i prekida stranih investicija. Radi se tako nešto i iz Crne Gore od poslanika DF i velikosrpske opozicije, ali i od nekih NVO, “profesionalnih medija” pa i nekih suverenističkih – građanskih partija koje su osvajanje vlasti pretpostavili čak i državi Crnoj Gori.
Ako se svemu ovome, uz slabosti u vladajućoj koaliciji, dodaju i centri sa strane naročito iz Srbije i Rusije, onda protivnik nije za potcjenjivanje. Međutim, moraju i oni znati da država Crna Gora danas pogotovu nije za potcjenjivanje. Možda nikad nije očiglednija ona Njegoševa misao: „Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi je, al zube polomi”. Ne bi bilo dobro za Crnu Goru da se takvo nešto isprobava, ako se ikako može izbjeći.
Ukoliko se radi o organizovanim aktivnostima organizovanih grupa, šta onda sve možemo da očekujemo?
ĐONOVIĆ: Da se radi o organizovanim aktivnostima organizovanih grupa ne treba posebno dokazivati jer, kao što sam već rekao, to je vrlo očigledno. Ukoliko država svojim neprijateljima unutar države ne pokaže adekvatan odgovor, oni će svakako nastaviti da bivaju sve agresivniji. Onda kada se unutra Crne Gore, u okviru ustavnih i zakonskih odredbi dovedu stvari u red, oni van države i oni u državi ostaće bez posla za koji su od nekog angažovani, pa će prifaliti i nadoknade koje su dobijali sa strane.
Ponovo se najavljuju litije čim država proglasi kraj epidemije…
ĐONOVIĆ: Litije koje su u dominantnoj režiji SPC su čisto politički skupovi sa političkim ciljem nestankom Crne Gore. Zadnjih 30 godina SPC se bavi isključivo političkim pitanjima dok im vjera i mantija služi da što bolje prevare naivni narod. Sve ove nipodovštine rušenje spomenika, skidanje ili paljenje crnogorske zastave, iscrtavanje zastava drugih država, desile su se, nije teško pretpostaviti, od onih koji učestvuju na litijama. Sada im problem predstavljaju zatvorene granice prema Srbiji i BiH, jer ako bi se učesnicima litija isključila maloljetna djeca, to bi predstavljao pad šetača i do 50%.
Šta će se dešavati?
ĐONOVIĆ: Isto što i sa protestima političkog pokreta “Odupri se”. Biće ih sve manje i manje po brojnosti jer oni ne nude ništa, a Crnoj Gori oduzimaju ono po čemu je ona prepoznatljiva u svijetu. Da bi i dalje ostala takva država Crna Gora mora, gdje god su ugroženi njeni vitalni interesi, pokazati ono zbog čega je država DRŽAVA.
Svi znamo, i oni koji brane državu i oni koji je napadaju, da je ovo posljednja veća bitka za Crnu Goru, odnosno protiv velikosrpske politike prema Crnoj Gori. Kada se crkvena imovina vrati onome kome je uvijek i pripadala tada će srpski popovi konačno moći da počnu da se bave vjerom, a ne imovinom koja nikad nije ni bila njihova.
Često se javljate da komentarišete aktuelna dešavanja u Crnoj Gori, sa jasnom porukom da možemo imati različita mišljenja, ali da je država svetinja i da se mora čuvati i braniti. Mnogi u Crnoj Gori,međutim, ćute na pojave kojima se podrivaju državni temelji… Kako Vi na to gledate?
ĐONOVIĆ: Tako je, javljam se i komentarišem jer smatram da je to obaveza i najmanje što se može uraditi za svoju državu, ako je volite i smatrate svojom. Oni koji Crnu Goru ne vole i ne smatraju je svojom državom, a žive u njoj, bilo bi dobro da makar koliko-toliko ućute dok ne nađu i odu u onu državu koju vole i koja njih voli. Tek tada će shvatiti da njihova uloga u toj voljenoj državi ne prevazilazi ulogu mišića koja se u medicini zove KREMASTER. Neće biti prvi koji su to prekasno shvatili.
A što lijepo reći o onima (a ima i takvih) koji su devedesetih godina kao članovi LSCG ili nestranački pojedinci branili čast, pravo i slobodu Crne Gore, a danas su se udružili sa onima (DF i SPC) koji su bili i ostali primitivni borci protiv prava, časti i slobode Crne Gore. Ništa lijepo, rekao bih.
Možda bi se opravdanje moglo naći samo za one koji imaju medicinsku dijagnozu. Kako normalan čovjek može krenuti od Vilija Branta prema Hitleru u XXI vijeku, sem ako je prevara da je ikada bio na pozicijama Vilija Branta. Ovo pitanje dobro bi bilo postaviti takvima kako bi iz njihovog odgovora vidjeli da li je u pitanju dijagnoza ili karakter
Sve što čovjek radi u životu treba da radi da bi u svakom vremenu ostao čovjek, ni manje ni više od toga. Ko hoće više od toga nije čovjek, rekao je Šekspir.
Srpski analitičari najnovija dešavanja na relaciji Podgorica Beograd tumače predizbornom kampanjom u Srbiji. Da lije to baš tako?
ĐONOVIĆ: Da, radi se o predizbornoj kampanji, ali ta kampanja traje gotovo dva vijeka. Načertanije Ilije Grašanina iz 1844. nikad nije prestajalo da djeluje, već ga izvode u novim vremenima i novim uslovima. Možda je prije dva vijeka i imalo nekih šansi, danas nema nikakvih. Dominantne snage u Srbiji bilo kakav problem u Crnoj Gori vide kao njihovu šansu i počinju pokazivati hegemonizam prema nama, ali i prema drugima u okruženju. Zar konačno ne bi trebalio velikosrpski kartografi da razmisle kako to da Srbija permanentno gotovo sa svim komšijama (izuzev Republike Srpske kojom, na štetu RS, upravlja iz Beograda) ima loše ili izuzetno loše odnose. Nema baš najbolje odnose ni sa ostatkom naprednog svijeta. Tom velikonacionalističkom i velikodržavnom politikom prave sebi najveću štetu. Ako to konačno ne mogu da vide i sami sebi pomognu, teško da im može bilo ko drugi pomoći.
Kako komentarišete brutalnu kampanju srpskih medija protiv Crne Gore, naročito protiv predsjednika Đukanovića?
ĐONOVIĆ: Srpski mediji koji su pod potpunom kontrolom Aleksandra Vučića, a gotovo i svi drugi (sem par njih) vode u potpunosti sofističku kampanju protiv CG. Dakle, laž na laž. Milo Đukanović danas, svidjelo se to kome ili ne, jeste čovjek rješenja crnogorskog proevropskog puta, što naravno prepoznaje međunarodna zajednica, ali je time Milo Đukanović i čovjek koji sahranjuje velikosrpski hegemonizam za sva vremena, zato je prirodno da je Đukanović njihova meta.
Danas u XXI vijeku čovjek jedino može da zažali taj časni i napaćeni, a u velikoj mjeri zapušteni srpski narod. Sa onakvom pozicijom i onakvom dominantno flustriranom opozicijom, srpskom narodu se ne piše dobro. Ove riječi izgovarali su poslanici LSCG u posljednjoj deceniji prošlog vijeka mnogo puta. Nažalost, u Srbiji se nijesu našle većinski one političke snage koje su zaustavile nazadnu politiku, a sproveli onu koja donosi dobro srpskom narodu.