Đe smo mi to, u Srbiji ili Crnoj Gori, ambasadorko Popa

Piše: Sreten Vujović

Crnogorska politička zbilja je toliko šaroliko izvrnuta da je zaista teško „nadospjeti“ otpratiti, a kamo li odreagovati!

Jedan od mnogih primjera jeste sastanak председника (još uvijek) Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića sa ambasadorkom EU Kristinom Oanom Popom, kojom prilikom je  osim zastave Crne Gore i Evropske Unije bila istaknuta i zastava Republike Srbije!

Kada Crna Gora  ne bi bila toliko „ranjiva“, ništa neobično! Neobičnije je da je Andrija Mandić,  kao državljanin Republike Srbije, uopšte izabran za predśednika crnogorskog parlamenta, a kada je već voljom većine posađen na to mjesto, potpuno je logično da on ističe zastavu svoje matične države!

Izvjesno je da ambasadorka EU nema nikakve krivice u tome, kao gost, što je jasno iz izjave delegacije EU, u kojoj se navodi da  je „kabinet domaćina u cjelosti odgovoran za protokol“! Istina! Međutim, nemoguće je vjerovati da amasadorka EU ne poznaje protokol baš do te mjere, pa ne zna  (pod pretpostavkom da je srpskoj zastavi tu zaista mjesto, što nije slučaj) da  crnogorskoj zastavi pripada počasno mjesto, gledejući iz pozicije zastava, sa desne strane, što predstavlja međunarodno  protokolarno pravilo! Kako to ovđe nije slučaj, a crnogorska zastava, zastava domaćina se našla sa lijeve strane, kao da je istaknuta u tuđoj državi, Kristina Oana Popa je bila dužna da reaguje, makar pitanjem: „Jesmo li mi u Srbiji ili Crnoj Gori?“ Ovo samo sa razloga da  bi imala osnov, razgovara li se o Srbiji, kojoj Crna Gora za ovaj sastanak pruža gostoprimstvo, preko svog proksija Mandića ili je u pitanju ozbiljna provokacija upućena EU, koja  presuđuje o kvalitetu država za prijem a pri tom sama „ne raspoznaje“ u kojoj državi se nalazi, Srbiji ili Crnoj Gori!

Da  ovo ne može biti slučajno i da se radi o „mjerenju“ pulsa patriotski orijentisanih građana Crne Gore, do koje mjere su „oguglali“ na tihu aneksiju svoje jedine domovine, svjedoče iste provokacije sa zastavom na sportskim  susretima, kao i intoniranje srpske umjesto  crnogorske, kada su naši sportisti sami otpjevali svoju himnu, što nas je sve ispunjalo ponosom!

Crna Gora je zaista zemlja čuda!