Piše: Vukašin Perović
“Vidiš li prijatelju ona tri čobana? Sve dok oni mogu da nadglasaju mene i Sokrata…, ja u demokratiju ne verujem!”- Platon “Država” (4. vek p.n.e.). A mi naivno mislimo da demokratija vodi napretku i boljem životu, da bira najpametnije, najvrednije, najpoštenije i najbolje. Ali ne, ona bira one koji najljepše pričaju i one koji najviše obećavaju. Zato skoro svaka država u svijetu, čak i one najmoćnije, imaju svoga Trampa ili Milojka.
Da bi se ispunilo ono što političari obećaju, narod mora biti spreman na rad, red i disciplinu. Da bez ramišljanja ponudi krv, znoj i suze, koje je tražio Čerčil. Ali neće to narod. Neće muku i odricanje. Oće lagodan život i leb bez motike. Zato i bira one koji obećavaju, a ne one koji ispunjavaju. Važno je da se sa obećanjima ne prestaje. Čim se obeća nešto novo, zaboravi se zašto nema para za sve, da se troši nezarađeno, da se presipa iz šupljeg u prazno… Da se traže novi povjerioci i uzimaju novi krediti. E da bi se varao narod, mora se imati demokratija.
Zato i imamo ove koji nam ”paf paf” u isto vrijeme povećaju i plate i cijene. Pa dok nam oni pričaju o boljem životu, mi jasno vidimo inflaciju. Dok gledamo glad, bolesti i ratove, shvatamo da nestaje kultura, nestaju ljudske vrijednosti, nestaje empatija, nestaju biljke i životinje, nestaje priroda… Dok mi śedimo i razmišljamo, ili samo śedimo, demokratija ubija civilizaciju.
Ima li izlaza? Teško, baš teško, jer sve je više čobana, a sve manje Platona i Sokrata. Možda da se na svakom glasačkom listiću postavi 30 pitanja iz opšte kulture. Pa koliko tačnih odgovora, toliko listić nosi bodova. Sigurno bi se pametnije biralo. A možda bi narod počeo da se sprema za sledeće izbore, pa bi pametnije i mudrije izabrao. Teško da su promjene moguće, jer o tome odlučuju oni koji se uzdaju u glasove sporomislećih. Teško je promijeniti demokratiju. Ona sama sebe održava.
Ili ćemo se śetiti mudrog Edi Kantora koji je rekao: “Potrebno je 20 godina za uspeh preko noći”, i vratiti se Čerčilu spremni da damo krv, znoj i suze, ili ćemo nestati.
Tekst je pun pogodak!
Demokratija je po dizajnu sistem koji favoruzuje da na vlast dodju lazovi, ljudi bez znanja i sociopate (psihopate). Posten i znaven covjek nema sanse sa ovakvim pravilima igre.
Svaka cast Gospodine. Respekt.
Pojednostavljena, sužena istina, suština dešavanja!. Nit je Čerčil bio pravi, nit je narod sve krivi. Istina je samo da su svi političari koii odlučuju do srži pokvareni, neki svjesno, a neki polusvjesno, nijedan nesvjesno! Ah da, gospodin Vukašin Perović, zaboravio je još jednu uticajni esnaf na svijest naroda. To je novinarski esnaf. Pun je taj esnaf, zadužen za oblikovanje svijesti naroda, pokvarenih do srži! Ali ne daj bože, da se to prizna!