Četvrtak, 8 Decembra, 2022
Rubrika:

Crnogorci i Crnogorke, vi kako gođ ‘oćete – ma se ja sa Mahmudovcima i Grobolupežinama nikad pomiriti neću (III)

Da je bilo sreće, tj. da nas je Bog pogleda' (ka' što nije), bez patološkoga, primitivnoga, agresivnoga i bahatoga srbstva u Crnoj Gori, sve bi, u odnosu na našu - naglašavam: sadanju i dosadanju zbilju(!), bilo taman ka' i na ovojzi fotografiji ozgor.

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Motiv na naslovnoj fotografiji lentra’ sam jedne prilike jutrom ploveći virskijem konavlom na starinskom čunu, tipičnomu za Skadarsko jezero.

Nađenuo sam joj nazivalo: ”Mir i spokoj”

Priđe no se vrnem fotografiji ozgor, o nečemu ću sasma drugom.

Ako već nemadosmo nimalo mozga u Drugom balkanskom ratu (mnim na Bregalnicu, 1913.), niti u Prvom svjetskom ratu od 1914. do 1916. (mnim na sve tadijer – i na Mojkovac, 1916.), a ono smo barem 1988/1989 morali imati malo mozga i razabrati i sačuvati se od pozadine i suštine ”događanja (srbaljskoga) naroda”, i imati dosta više pameti 1991-1995., da se zanavijek ne (o)brukamo.

Miodrag Bajković

I – da za druge ne pogibamo.

Očito, malo nam je u istom stoljeću bila jedna (tuđa) Bregalnica, za koju nam (i ne samo za nju) pet godinah potlje – od te bande stiže krvlju crnogorskom natopljena ”zafalnica”.

Nije mi ničesovi marifet ustvrditi: da nije bilo ove naše frešk(ij)e maloumnosti, odnosno – da nas nije zakučila srbaljska ekspanzionistička pomama o koncu 20. stoljeća, Crna Gora i svi njezini postojbnici – šćasmo mirno ploviti ka prijelomu dva milenijuma, i neđe na začetku III milenijuma spokojno uploviti u luku Evropske unuje, što će reći – podalje od ove uskrsle ”kulturološke” raško-moravsko-vizantijske pomrake.

No, bi što bi.

Izio vuk magarca.

U čemu je glavni problem Crne Gore?

Glavni problem Crne Gore je podmetnuto i nametnuto joj tamo nečije, nekoje i nekakvo srbstvo-srbadijstvo-srbaljstvo.

Ono nas svakoji put i u svemu:

s vrh ”visoke litice” bača u ”polja od prašine”, i od ”sokola tice” srozava na ”žabu iz lužine”!

Srbstvo je za Crnu Goru pogubno, i to do te mjere da u gradaciji pogibeljnoga – ono usamljeno stoji na vrhu (pod br. 1.), a ispod slijede 33 prazna mjesta.

Srbstvo je Crnoj Gori najveće prokletstvo!!!

Ovi iskaz nikomu normalnomu nije potrebito dokazivati, liše Srbaljima, a to mi ne nampada niti imam skoposti.

Uostalom, bila bi mi zaludnja muka – krge su im tvrde, tri prsta debele i u njihove izdebzijale (ili izdezvijale) krge niđe ništa suvislo ne ulazi.

Da je bilo sreće, tj. da nas je Bog pogleda’ (ka’ što nije), bez patološkoga, primitivnoga, agresivnoga i bahatoga srbstva u Crnoj Gori, sve bi, u odnosu na našu – naglašavam: sadanju i dosadanju zbilju(!), bilo taman ka’ i na ovojzi fotografiji ozgor.

A to znači:

svakoji motiv pred nama bio bi jasan, plan čist, put širok, orijentiri na tom putu uzdignuti i čvrsti (poput ova dva plovidbena stuba), cilj siguran, napredak/nastavak izvjestan, sadašnjica bezbjedna (bez valova), budućnost na horizontu oku dosegljiva, a suživot ka’ skladna kompozicija skladan.

Ukoliko mislite da prećerujem, neka vama nezarobljena uma nampanu samo: 1914., 1991., 2021. i 2022.

SLIJEDI NASTAVAK II DIJELA ŠTIVA

Da ve podśetim – ovi put slijedi odgovor na pitanje koje glasi:

Što bismo to Crnogorci, u cilju i tankuljavoga pomirenja ili vajnoga međusobnoga primicanja – trebali učinjeti da se sa ”našijema” Srbaljima dogovorno nađemo približno neđe na po(lovici) puta?

Crnogorci bismo, strpljivo i bez ijedne zere protivurječenja Mahmudovcima i Grobolupežinama trebali:

  • popuštati njihovijema znamenitim lažavinama, koje predstavljaju samo jedan segment iz ukupnoga opusa (kolektivne) identifikacije sa, u ovom slučaju – glavnom karakteristikom ”pobratima” im iz Srbije;
  • slušati i dalje tamo-njihovo palamuđenje iz srbaljske povjesnice, tj. bolesne mitove;
  • razumjeti njihovo patološki snishodljivo i (u psihološkomu smislu) teško objašnjivo sluganstvo Srbiji (koje, jasno – ide isključivo na polzu Srbije);
  • prihvatiti im izdajničke naume čija realizacija ponižava Crnu Goru i srozava do ozgor spomenutijeh Njegoševih ”polja od prašine” i ”žabe iz lužine”;
  • etc.,

a oni isti (barem njih 95%), sve od svoje zaluđenosti i pečobraštine – jednomašice:

  • nipodaštavaju sramnu i sramotnu okupaciju Crne Gore pomeđu dva svjetska rata – od strane Srbije i Karađorđevića;
  • opravdavaju zločine, krvava i krvnička djela, koja počinješe preci ”pobratima” im iz Srbije, i bojovnici sramotnoga bijeloga terora – a sve to pod parolom da se radilo o obračunu na nivou ”koškanja” pristaša dvije dinastije, i to: dovoljno puta dokazano duboko nesojskih Karađorđevića, i dosta puta pokazano visoko gospodskih Petrovića (inače, nesoj će vazda na prijevarni način obrlatiti gospodina – posebice kad se taj gospodin zove Nikola I (čitajte: Crnogorac-Posrbalj), i kad je poprilično (da Bog sabrani) naivan i đekad, pa i počesto (kad je CRNOGORSTVU nepoćudno srbstvo u pitanju) nije baš vaskoličak svoj pod kalpak (udren u tintaru, smeten));
  • baštine tadanju bjelašku politiku i veličaju bjelaške vođe, držeći ih za svoje uzore – ne glede na njihova strahovita zlodjela;
  • bagatelišu iz istoga razdoblja (1918-1941), ogromni broj smrtno stradalih crnogorskih rodoljuba i članova njihovih familija (od bespomoćnoga đeteta do bespomoćnoga starca i starice);
  • vrijeđaju te i mrtve crnogorske mučenike – sotoniziranom srbaljskom rukom likvidirane – tako što nas, njihove nasljednike, današnje crnogorske rodoljube, posprdno nazivaju: ”komitima i patriotima”; ta pogan ovako nazivlje nas koji iskazujemo iskreni pijetet komitskim mučeničkim žrtvama, i ośećamo silan ponos zaradi njih takvijeh bastadura – oni su naša snaga, a njihovi grobovi vječna luča do vječne luče;
  • negiraju nekanonsko ukidanje naše svete, čiste i zanago prečiste Crnogorske pravoslavne autokefalne crkve, i – u okolnostima krvave i krvničke okupacije, i uz prijetnje smrti staromu crnogorskomu mitropolitu Mitrofanu Banu – njezino nasilno pripajanje sekti Sava Prokletoga;
  • nasljeđuju četničku, mračnu, nacionalfašističku ideologiju i ponose se njihovijem Dražom M., čuvenijem ”bastadurom” (čitajte: pizdunom tokom suđenja mu), i Dražinim pljanim četnicima-koljačima (đekoji od njih je Savova onozemaljska družina, tj. drugar po ”svetačkomu” osnovu);
  • izrodiše ”savremenu” varijantu srednjevjekovnoga, primitivnoga, agresivnoga, i u ”Evropi sad” – neviđenoga klerofašizma, odnosno – zastiđa mimo zastiđa;
  • etc.

Daklen, bi li to naše tobošnje pomirenje značilo da trebamo ćutati o: 1918., 1919., 1920., 1921., 1922. itd.?!

Bi li to naše bajagi zbližavanje podrazumijevalo da se potavimo i ne plekamo kad neočetnicima nampane da po Crnoj Gori podižu spomenik/e ”drugu” Draži?!

Znači li to da se onako bracki zdogovorimo s ciljom međusobnoga pridvoravanja, tako što bi (recimo): današnji neočetnici približno za 1/5 smanjili svoj četničkofašistički doživljaj – a da mi iz partizanskijeh famelja koje su bile na pravoj strani povjesnice, i oni postojbnici Crne Gore čije su familije pripadale nekoj drugoj ideologiji, ali smo danas skupa u antifašističkim redovima – pristanemo da jedno 20% fašisti postanemo?!

Mi, koji ponosno baštinimo antifašizam, mučat ga zanago nećemo!

Niti ćemo povlađivati svakojakoj sorti našljednika onijeh kokardastih gubitnika sa bojišta iz Drugoga svjetskoga rata, i ideoloških gubitnika – i to ne samo na prostoru Crne Gore i bivše SFRJ, no na evropskom nivou i po svim kriterijumima savremene civilizacije u potonjijeh 77 godinah.

Nećemo popuštati ni popuštiti spomenutijema našljednicima, koji su danas očito i – moralni gubitnici – a to iz dana u dan redovito pokazuju i sramotno dokazuju.

To su oni koje čojstvo mlogo ne smeta, koji čojstvo izgubiše – ako ga ikad imadoše.

Takve ”ljuckovine” i te moralne slamarice imentovah: Grobolupežine!

P.S.

Ipak slijedi još jedan (IV) dio štiva.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

9 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Anthropos
07.10.2022-11:23 11:23

Poštovani gospodine Bajkoviću, Prije svega hvala na ovom našem divnom crnogorskom jeziku kojim pišete. Zavidim vam. Kad se sjetim kako ga se gade neki ka Božena, Balša, isl. ne znam da li da se smijem il’ da plačem nad tim bestiđem i glupošću? Kada bi svi pisali ka’ vi – ne bi morali da dokazujemo da crnogorski jezik postoji. Zašto se ovaj jezik ne predaje u školama? No, čini mi se da se da ne bi trebali da se ogriješimo prema “Srbaljima”? Sa njima ne treba ni da se mirimo – niti da se svađamo! I oni su ljudi ka’… Pročitaj više »

RIR
07.10.2022-12:47 12:47
Reply to  Anthropos

…pošto mi pise “nemožete glasati za ovaj komentar”—-potpuno ispravno Anthropos ! naši ne daleki preci govorili su ovako ,dok nije “onaj sa drvenom nogom “/našeg porijekla/napravio reformu i mi je lagano prihvatili a potom stizali bukvari iz iste SRB /što reče R.Rotkovic -dok smo mi ratovali oni nam smišljali i poturali nam iz BG bukvare…/ “mudra “Budvanka ,ako je završila srpskohrvatsku književnost ,sada čoče po njoj nista van toga i ništa nije postojalo bez kako pise u “pravopis” treba ,saglasan sam sa vama ,malo po malo kao što nam piše gosp.Bajkovic da vraćemo SVOJE nikome od toga neće biti šteta… Pročitaj više »

Doclea
07.10.2022-14:17 14:17

To Bajkoviću viste pravi docleata!

Mirko Černomirdin
07.10.2022-15:04 15:04

Milina te je čitati ali se ne razlikuješ mnogo od ovih ostalih kojima je po vazdan neko drugi kriv i glorifijkuje izuzetnost Cetinjana ili bilo koje druge grupe koja sebe drži boljom od drugih samo zato što je sa Cetinja ili bilo koje druge “kolektivne osobine”. Individualne vrednosti, to su postignuća koje izdvajaju ljude od mora drugih, čojstvo i junaštvo

Ama_dokle
07.10.2022-15:13 15:13

Hvala gospodine Bajkoviću. Rado čitam Vaše tekstove. Posebno me veseli kada vidim ( po onim crvenim ”dislajkovima”) koliko Vas čitaju i oni koji su protiv Vas.

Zoran Vulević
07.10.2022-16:32 16:32

Bajkovića ljudino! Crnogorče bez mane i straha! Tvoji tekstovi nadilaze sve što se piše na ovu temu. Nijesam zavidna osoba, ali osjetim da me zapahne to jadno stanje duha zato što ne znam govoriti tim našim divnim, pitomim originalnim i jezgrovitim jezikom kojim nas čašćavaš. Nema se što dodati u prilog istorijskoj istini nakon tvojih tekstova. Sve si jezgrovito saopštio, lucidno, muški i crnogorski. A Crne Gore će uvijek biti, ma koliko velikosrpski jurišnici nastojali da je uruše.
Fala dragi Bajkoviću, sokole crnogorski!
Da je vječna naša jedina domovina Crna Gora!

Miodrag D. Bajković
07.10.2022-18:01 18:01

Poštovana gospodo,

Hvala vam na ovako lijepim i očito iskrenim riječima u vašim komentarima!

Svakoje dobro vam želim!

Miodrag D. Bajković
07.10.2022-18:01 18:01

Poštovana gospodo,

Hvala vam na ovako lijepim i očito iskrenim riječima u vašim komentarima!

Svakoje dobro vam želim!

Tijana
07.10.2022-19:33 19:33

Izvrsna kolumna,a kad mozemo ocekivat od autora da napise u ovom maniru tekst na temu srbaljskoga naciste nikolaja cetnika velimirovica a nastavak izbeglice uteklice koje ne postuju drzavu koja ih je primila i udomila ka rodjene