Catara kapetana Dritana

Piše: Dubravka Jovanović

U Boki Kotorskoj trajekt se u narodu zove catara. Služi za prevoz auta i putnika s jedne na drugu obalu, od Kamenara sa novske, do Lepetana sa kotorasko – tivatske bande.
Osim što skraćuje put lavirintom zaliva, sa catare, praćen galebovim letom, jedinstven je pogled na okolna, ljupka naselja. Uz čipkast trag valova i brujanje motora sa catare se čuje i zujanje foto aparata, kamera i telefona brojnih furešta koji ostaju bez daha uživajući u čarobnoj i nestvarnoj ljepoti Boke, koja u jedno oko staje, drugim se iznova rađa.

I oni koji  imaju vremena i koji su na odmoru u Boki Kotorskoj, skraćuju priobalni  put koji vodi do Kotora, Tivta, Novoga, jer je prosto veći gušt catarom preko mora.

Da ne govorim ovdje o zaposlenom svijetu čija se svakodnevica upravo vezuje za jedino i isključivo ovaj prevoz.

Danas smo ostali bez trajekata, ako izuzmemo staro klepetalo, po sistemu guraj-guraj, nesigurni i destregani jedan jedini trajekt „Vasilije“ koji ne može prevesti ni 20 auta bicikleta i mortorina zajedno, sa i bez ljudstva.

Alo, što je ovo? Kakav je ovo konfužion i ko se pametni ovoga sjetio, zbore ijetki Bokelji, koji URAma zajedno sa gostima i ostalim putnicima – namjernicima stoje i graju, gunđaju i na kraju još i guraju ovu krntiju da upali.

Dritan et companuy, odgovaram. Onaj kome ste vjerovali, dragi moji sugrađani. U jednom trenutku zaklinjali se u njega, njegovu mladost, pravičnost i čistotu.

Mlad, perspektivan, čistih ruku, odlučan. On će nas prevesti na drugu obalu, đe se ne krade, ne laže, ne korumpira, ne zapošljava po babu, stričevima i ostaloj apostolskoj braći.

Na obalu, na kojoj nema više devastacije i betona u najljepšem zalivu na svijetu. Taj, prijatelji, nam je pokazao obalu i kao pravi skeledžija preveo nas žedne preko vode.

Ne znam da li se spustio ovih dana do Boke i vidio svoga uma djelo. Potpuni kolaps saobraćajni usred februara.

Đe se god okrenete uskim putevima od Stoliva preko Prčanja, Mula do Kotora ili sa druge bande preko Risna, Perasta itd, kolone kao usred  jula. A što ćemo tada? Jedino helikopterom sa tivatskog aerodroma,  onim od ustoličenja pa do prve livade.

U Boki najprije sviće i već u ariji proljeće miriše. Još malo se otvaraju antike tarace, ugostiteljski objekti i hoteli. Privatnici spremaju kamare za afitavanje, đardini se uređuju, obrezuju masline, smokve, loza, pitaspori. Ljetu i sezoni u susret.

I sa dosadašnjim trajektima, koji su redovno saobraćali dan – noć, ljeti su sve veće gužve godinama, a ovoga ljeta bez morskog prevoza, ne računajući na sadašnju cataru zvanu sprdnja, najbolje je i najzdravije biciklom. Po sistemu nikad u dom zaposleni bokeljski svijete.

Tegleći ovaj život i dane moramo se zapitati i ovo: Koliko nam goriva treba za putešestvije?

Koliko vremena u koloni na plus 40, kad mozak prokuva a nervoza poraste do plus 100?

U tunelu Vrmac kolona. Na magistralnom putu prema tivatskom aerodromu u koloni gledaj URU da ne zakasniš na let.

Radanovićima prema Kotoru i Tivru zastoj. Mic po mic do Lakovića i nazad, đe uglavnom trgujemo i zaklinjemo se ljeti da će nas ova butiga ponovo viđet tek u oktobru. A radili su trajekti bez zastoja.

Đe su stari barkarioli da nas voze i prevoze ovoga ljeta?

Za kapetana Dritana nema mjesta panici, ni ljutnji građana i gostiju.

Kome se „Vasilije“ ne sviđa, može okolo, poručuje im brat Abaz.

A i turistička je atrakcija osmotriti i doživjeti Boku Kotorsku okolo, uzduž i poprijeko, pa na mala vrata na kojima piše: za dešpek bivšima. Za inat onima koji su mislili da će nas potopiti.

A narod kao narod. Zaboravit će još ako mu se poveća penzija 2 ipo posto a trajekt zvani sprdnja ne treba plaćati, iako će se načekati dok se sˊ njim prevezu.

Možda nam i iznajmi gliser kojim se ladio na Bojani prošlog ljeta. Možda?

Svaka mala pripomaže, pa uz „Vasilija“ i Dritanov gliser za sˊ jedne na drugu bandu.

Bokelji vazda za  pjesmu  i feštu,  u zadnje će zapjevati: Ta tvoja barka mala, što pušta na sve strane. A i karneval se sprema ovih dana. Evo hit pjesme za maškarane fešte bokeške: Ja sam je brodom zvao a jedva u nju stanem, sa svim lažima, obećanjima, pravdom i zakonima.

Ma sve po zakonu, i đavolu i đakonu, kapetane bez posade i bez cenzusa.