Burdžović: Bolje psiholog u svakoj kući nego policajac u svim školama

Specijalistkinja psihijatrije dr Maida Burdžović poručila je da ćemo sigurno pogriješiti ako slučajeve nasilja koji su se desili posljednjih dana generalizujemo.

– Svaki od njih je poseban i treba da bude posebno analiziran iz svih uglova kojih se ta problemtika tiče. Ono što je sasvim sigurno jeste da je potrebna određena društvena atmosfera da bi se takvi ekstremni oblici ponašanja ispoljili. Potrebno je vrijeme za analizu i objašnjenje zbog čega su se desili” – kazala je ona u Drugačijoj radio vezi povodom masovnih ubistava koja su se prošle sedmice desila u Srbiji, ali i eskalacije vršnjačkog i nasilja uopšte koje se dešava i kod nas.

Zakazali smo kao društvo

– Mi moramo priznati sebi da smo kao društvo zakazali”, naglašava Burdžović i objašnjava da se kao društvo ne bavimo uzrocima koji dovode do ispoljavanja takve vrste psihopatologije na tako agresivan način. Ističe da problem imamo već na nivou “pasivne agresije”, odnosno nečinjenja da se spriječi agresija što nas čini saučesnicima u nasilju.

Dr Burdžović ne vjeruje da su ministri Adžić i Kovač imali lošu namjeru kad su kritikovali medije zbog, po njihovoj ocjeni, previše pisanja o vršnjačkom nasilju, već da nijesu dovoljno precizno i jasno poslali poruku da mediji treba da se uzdrže od objavljivanja onoga što bi moglo da podstakne i nekoga drugoga na agresiju. Dodaje, međutim, da “politički egzibicionizam” koji se ispoljava prilikom hapšenja ljudi mora da prestane.

– Svaku takvu situaciju političari koriste da vide neku vajdu, da dobiju politički poen”.

Nijesu krive zapadne vrijednosti

Na molbu da komentariše ocjene kako su dva masovna ubistva u Srbiji posljedica uticaja “zapadnih vrijednosti” gošća DRV odgovara:

– Svaka vrsta pokušaja izolacije, stvaranja ‘koncentracionih logora’ uslovno rečeno, koje bi diktirale neke ideologije zatvaranja, isključivanja spoznaje kako se živi u nekom drugom dijelu svijeta, ne zaslužuju komentar”.

Dr Maida Burdžović ukazuje i na odbijanje da se suoči sa prošlošću i zločinima koji su činjeni tokom 90-ih na prostoru SFRJ i dodaje da i dalje dominira ponašanje po modelu svrstavanja i navijanja za svoje, kao na sportskim terenima.

– Zaista ne znam kako bih se nosila sa tim da je neko iz moje porodice učestvovao u nečem ružnom što se bilo kojem pojedincu, a ne narodu dešavalo. Učinila bih sve da nađem način da to razumijem i tražim oprost. To se kod nas ne dešava – kazala je ona.

Dr Maida Burdžović je komentarisala i najavu “sistemskog” odgovora na nasilje kroz pojačavanje sankcija, uključujući i moguće uvođenje smrtne kazne, raspoređivanje policajaca u škole… Ne smatra da su oštrije sankcije način rješenja problema vršnjačkog nasilja.

Agresija na agresiju ne rješava se problem

– Agresija je znak straha. Ako na agresiju reagujemo agresijom, nećemo učiniti ništa dobro. Problem u ovoj priči je uzrok! Treba shvatiti zašto su se u našem društvu stvorili uslovi da se nasilje desi. Ako bi Aleksandar Vučić mene pitao, rekla bih da je svakoj porodici na Balkanu potreban jedan psiholog ili psihijatar da dobro posloži sve te stvari koje su dovele do života u nezdravim okolnostima, do patologije koja je rezultirala i ovako katastrofalnim događajima. Takvom vrstom represije, tipa: policajac u svakoj školi, nećemo dobiti nešto što je zdravo i normalno, nego neku vrstu vojne discipline i pritiska pod kojim će ljudi opet da ‘puknu’ – navodi ona.

Gošća Antene M ističe da smo kqao društvo izgubili kulturu pristojnosti i saosjećanja, da caruje bahatost i sebičnost, mladi se od najranijeg djetinjstva suočavaju sa privilegovanim članovima zajednice i otud se umjesto čuvstva zajedništva i pripadnosti razvija osjećaj konkurencije, koji je plodno tlo za agresiju. Zato poručuje da bi promjena uzora bila ljekovita za mlade ljude, a društveno koristan rad jedna od blagotvornih kazni.

– Vjerujem da je puno roditelja u ovom trenutku osjetilo strah. Roditeljstvo je vrlo težak i odgovoran zadatak, koji roditelji treba da dijele sa babama, đedovima, strinama, tetkama… sa svima koji djetetu mogu biti sigurna luka, sa kojima može izgraditi odnos povjerenja. Zato je fundamentalno važno shvatiti da je ovo dijete (K.K.) počinilo zločin kao rezultat nečega unutrašnjeg u njemu. Kako i kojim tempom je to u njemu nastalo, šta je bilo i šta se desilo, meni je kao ljekaru iz ove pozicije teško da sudim, ali me zabole te kvalifikacije ‘monstrum’ i sl. jer sam sigurna da je zbog toga nečega morao da pati prije nego je uradio to što je uradio”- konstatuje dr Burdžović.