Piše: Vukašin Perović
Tumaraju naši rođaci, kumovi i komšije kroz život ne znajući đe su se zaputili i odakle su krenuli. A počelo je tako naivno i bezazleno. Kao “povuci jedan dim”, odslušaj priču mantijaša, pogledaj emisiju, upali Pink, Happy, pročitaj Vijesti… Navučeni lagano izmišljenim pričama o kosovskim junacima, Marku Kraljeviću, Sv. Savi, Čiča Draži…
Preko litija su prešli na teške droge koje razaraju tijelo, mozak i dušu. Kod zavisnosti od svetosavlja kao i kod drugih opasnih supstanci, doza se mora vremenom mijenjati. Davati se češće i jače. Sada su spremni da zarate sa svima za samo još jedan, novi fiks. A crkva je uvijek tu, da im ga ponudi u vidu “Grbljanovića”, “Baltazara Bogišića”, posrbljenih Hrvata, podgoričkih korijena…
Mogu li se vratiti u normalu i potpuno izliječiti? Skidanje sa bolesti nastale trovanjem opojnim drogama je spor i bolan proces. Pogotovo je njima teško jer njihovo trovanje nije nastalo znanjem nego vjerovanjem. Pa odbijaju terapiju u vidu knjiga i istorije. Ima li lijeka?
Ima, ali prvo moraju viđet da su ih spodobe u crnom iz Crkve Srbije dovele do ivice. Da shvate da oni odavno ne mrze političare, nego mrze Crnu Goru, sve nesrbe i sve nesvetosavce. Sve one koji su drugačiji, i da sve svoje dadoše onima koji su ih i doveli u stanje zavisnosti.
Moraju da se trgnu, da shvate ko su i što su. Da od majke nema bližeg i milijeg. A onda, kao i kod svakog skidanja sa najtežih droga, moraju biti jaki i uporni. A majka Crna Gora ih strpljivo čeka. Da ih zagrli i da im oprosti.
Tekst je preuzet sa Facebooka
Zloupotreba male djece..roditelji su krivi..Nevidjeno…izivljavanje nad djecom..
“Svježe meso” na pokretnoj popovskoj traci! Fuuuuuuuuuj!