Bjeković: Ne plašim se suda javnosti

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore proslijedila je odgovor na tekst Analiza: Institucija Zaštitnika ljudskih prava ostala bez reakcije na silne zloupotrebe državnih organa na štetu građanki i građana Crne Gore, brojne sporne odluke i izmjene zakona: Zbog straha od gubitka funkcije Bjeković zaboravio na zakonska ovlašćenja:

Reagovanje prenosimo u cjelosti

Principijelno, Institucija Zaštitnika ne polemiše sa ovakvim vidom izražvanja mišljenja. Međutim, kada se tim pokušava, na izvjesno manipulativan način, stvoriti pogrešna slika u javnosti, uz brojne netačne teze, to zahtijeva odgovor i pojašnjenja:

Uz dobro utemeljeno znanje u vezi sa istorijatom institucije Ombudsmana, nedostaje i ukazivanje na definiciju ljudskih prava, a što se može naći u udžbeniku Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore (da ne pominjemo autora da i on ne bi došao pod udar kritike). Ovo je veoma važan detalj za pravilno razumijevanje najmanje polovine izrečenih stavova o postupanju, tačnije očekivanju da postupa institucija Zaštitnika, pa i on lično (kako se u teksu insistira).

Za razumijevanje mandata i rada Zaštitnika, važno je ukazati i na odredbe Zakona o Zaštitniku, u kojima je jasno propisano kada neće postupati, a kada mora obustaviti postupak. Takođe, ukoliko je nedostajalo informacija u vezi sa nekim od tretiranih pitanja, očekivano je bilo i da nam se obratite pitanjima da bi riješili dileme.

Ovako,  objavljen je niz netačnih tvrdnji i stavova, koje se ogledaju upravo u nepoznavanju sistema ljudskih prava i njihove definicije:

• Prvo, u vezi sa poštovanjem prava manjinskih naroda i nacionalnih zajednica, kako na sjeveru, tako i u drugim oblastima Crne Gore, u periodu nakon promjene vlasti 2020. godine, kao i prije toga, imali smo desetine predmeta u kojima smo ispitivali nejednako postupanje i navode o diskriminaciji. U slučajevima u kojima je diskriminacija utvrđena, donijeta su mišljenja sa preporukama, koja se nalaze na sajtu institucije i mediji o njima blagovremeno izvještavaju.

Turbulentni period o kom govorite kao i brojne incidentne i tenzične situacije u vezi sa aktuelnim društveno-političkim procesima u zemlji, bile su predmet naših reakcija, osuda, poziva za smirivanje situacije i ukazivanje na pogubnost oštrih konfrontacija, nedostatka dijaloga i tolerancije u društvu, a zaštitnik je vjerovatno jedan od najčešće pozivanih i prisutnih sagovornika na ovu temu, kako na javnim skupovima, tako i od strane medija.

• Nepoštovanje državnih simbola isključiva je nadležnost organa gonjenja i s tim u vezi je neko ko drugačije percipira stvari mogao dati doprinos u raspravi prilikom donošenja zakona koji se tiču te oblasti. Trebalo je dakle, tražiti i ustanoviti nadležnost Ombudsmana da goni i kažnjava počinioce ovih delikata. Umjesto toga, sada se spočitava Ombudsmanu da to nije radio, iako nema nadležnost?
• O otpuštanim ljudima koji su držali zastave na radnim stolovima nijesmo imali saznanje, a da jesmo – pristup bi bio isti kao i za sve koji nam se obrate u vezi sa diskriminacijom. Čak i kad bi Ombudsman previdio takvo nešto, zbog hijerarhijske organizacije, onaj kome je predmet dat u rad sigurno ne bi.
• Što se tiče postupaka zbog gubitka posla usljed političke ili druge pripadnosti, gdje god je za to bilo mjesta, postupci su vođeni, uz jednu napomenu: ljudi su upućivani da pokrenu sudske postupke da ne bi izgubili mogućnost sudske zaštite, pošto mišljenje Ombudsmana nije izvršna isprava. To konkretno znači da su građani upućivani na način ostvarivanja efikasne pravne zaštite, sa objašnjenjem kako i zbog čega to činiti. I to ne samo za slučajeve za koje ste iskazali interesovanje, nego za sve one koji nijesu bili vama u fokusu, a jesu bili u riziku…
• Na prozivku za „neustavnost i nezakonitost“ izmjena i dopuna opštih akata, uz jasno naglašavanje da su prekršene odredbe čl.91 Ustava Crne Gore, odgovor je vrlo jasan – jer je svima poznato da nadležnost za ova pitanja ima Ustavni sud Crne Gore, tim prije što je u tekstu preskočen čitav katalog ljudskih prava i sloboda, prije toga ne navodeći koje je pravo povrijeđeno. Smatramo da bi svrsishodno bilo pokušati da se dobije informacija od nadležnog organa koliko je predmeta s tim u vezi pokrenuto. Tome dodajte i činjenicu kad Ombudsman ne može postupati i eto odgovora na tvrdnje u vezi sa našom odgovornošću u konkretnoj pravnoj stvari.
• Isto se ondosi na ilegalan i neustavan izbor poslanice kojoj je verifikovan mandat.
• O otkazima direktorima škola (uz opasku da ste izostavili i neke druge: npr.zdravstvo), više je prethodno navedeno, uz još jednom opasku da su oni pravilno adresirali svoj zahtjev sudu i neki već dobili sporove. Pošto ste jedno ime već pomenuli, a u instituciji se vodi postupak zbog (navodne diskriminacije), indikativno je da se nijeste upuštali u slične predmete u kojima se od Ulcinja, Bara, Pljevalja postupalo na isti način.
• Što se tiče napada ne medije i novinare, a ovdje bismo pomenuli i druge javne ličnosti, kao i klimu netolerancije, nedopustivih uvreda i zloupotreba slobode govora, posebno na društvenim mrežama, zaista je velika neistina da se Zaštitnik ovim povodima ne oglašava, jer su to možda i naše najčešće reakcije. Na tu temu možete pogledati saopštenja Institucije, od kojih je jedno od posljednjih upravo posvećeno premijeru u tehničkom mandatu, kako ni on, ni niko drugi ko to čini ne bi bio pošteđen.
• Isto važi i za izjave javnih ličnosti, jer su toliko puta prozvani svi oni koji se na bilo koji način bave javnim poslom (uključujući eksplicitno navedene visoke vjerske poglavare). O obilježavanju pomena ratnim zločincima, uvredljivom govoru, govoru mržnje, antifašizmu, te posebno vjerskoj indoktrinaciji maloljetnika, naš glas i prisustvo u javnosti bili su vidljivi za sve, koji su za to bili zainteresovani. Kao što su recimo mogle biti vidljive i kritike Ombudsmanu, koje su dolazile iz vjerskih zajednica.
• Što se tiče prisustva događajima na Cetinju, o tome je već toliko puta govoreno i odgovoreno i upravo u ovom dijelu se vidi i količina i namjera manipulisanja javnošću. Poznato je i kako smo spriječeni da prisustvujemo događaju i lokacije na kojima smo bili i informacije koje smo dobijali iz više izvora, mahom od učesnika skupa i Uprave policije, po službenoj dužnosti. Važno je pomenuti, a o tome smo nedavno informisali javnost, da predmet koji se tiče upotrebe hemijskih sredstava nije ni završen, upravo zbog kompromitacije stručnog mišljenja (koje nije uradio Institut za javno zdravlje, nego angažovano stručno lice).
• I u vezi sa nedavnim događajima u Nikšiću, brutalna je neistina da nijesmo reagovali, odnosno postupali, jer je predmet otvoren odmah po medijskim objavama, a tim Zaštitnika boravio u Nikšiću.
• Oko Temeljnog ugovora ste sve rekli, osim dvije činjenice: da je to nadležnost Ustavnog suda (pročitati autorski tekst prof. dr Ilije Vukčevića), da imamo i dva predmeta od jedne vjerske zajednice i jedne pojedinke u vezi sa tim, kao i vrlo temeljite analize podnositeljke u ovom predmetu, pravnih stručnjaka i institucija. Sa druge strane, optužujete Ombudsmana zato što je država već više decenija opredijelila status vjerskih objekata, dala crkvi i drugim zajednicama odgovarajuća prava za koja su se mnogi naknadno sjetili da predstavljaju kršenja Ustava. Možete pogledati i Ustav i praksu Evropskog suda za ljudska prava, pa će biti jasnije da je sadašnji Ombudsman još 2010. godine upozoravao do čega može doći, koliko i kako su pokrenuti i pravnosnažno okončani sudski postupci i šta je dalje činiti.
• Posljednja teza o cetinjskom zločinu je tek krajnje sporna i netačna, jer ste očigledno propustili da pročitate i informaciju da je postupak ODMAH POKRENUT, kao i da ćemo se uključiti „u mjeri onoga što su naše nadležnosti. Molimo građane za strpljenje i vrijeme koje je potrebno da se u najkraćem roku utvrde sve činjenice i da na taj način pomognemo rasvjetljavanju svih okolnosti…Osim policije, kontaktiraćemo i sve druge subjekte i građane koji bi mogli da nam pruže relevantne podatke”.

U vezi sa dijelom gdje navodite da je ombudsman svojim djelovanjem trebalo da doprinese rasvjetljivanju pojedinosti strašnog zločina, „i što je još važnije, da pomogne da se utvrde propusti i odgovorni, kako se nikad više ne bi događale slične stvari u Crnoj Gori“, podsjećamo da je kada se radi o prevenciji, upravo sadašnji ombudsman pokrenuo inicijativu za zabranu nošenja oružja na javnom mjestu – daleke 2003. godine i drugo, isti taj Ombudsman je insistirao i učestvovao u brojnim kampanjama za smanjenje i kontrolu lakog naoružanja u Crnoj Gori (uz brojne opstrukcije ovog procesa), koji je trebao obuhvatiti i reviziju već datih dozvola, kao i pooštrene uslove za izdavanje dozvola za posjedovanje i upotrebu oružja.

• Konačno, ne plaši se Ombudsman suda javnosti, jer je na funkciju stupio nevjerovatnim konsenzusom (formalnim i neformalnim) praktično svih tada aktuelnih političkih subjekata u Crnoj Gori. To je valjda odgovor na zahtjev da treba imati Ombudsmana po volji svih. O njegovom radu imalo se podosta reći i reklo se i kroz međunarodne izvještaje. Nego, izgleda da je ipak suština analize „pomesti“ Zaštitnika i onda dokompletirati vd status institucija u državi, pa će nam onda neka nova „analiza“ reći koja su rješenja prihvatljiva. Pozdravljamo svakako preispitivanje rada i odgovornosti svih nosilaca javnih funkcija, kao i efikasnost rada institucija, počev od institucije Zaštitnika, ali da se to čini činjenično i nepristrasno. Tome ćemo se uvijek odazvati i biti na raspolaganju, kako medijima tako i ostalim zainteresovanim stranama.

Kada se to tiče ove analize, našim odgovorom završavamo svaku dalju polemiku, ostavljajući javnosti da procjenjuje ponuđenu argumentaciju.