24. jul 2013. godine za crnogorski LGBTI pokret ima istorijski značaj, jer se na ovaj dan dogodila prva povorka ponosa u Crnoj Gori – SeaSide Pride u Budvi u organizaciji LGBT Forum Progresa. Danas, punih 10 godina nakon ovog događaja, koji je nepovratno promijenio društvenu vidljivost i sveukupan položaj LGBTI zajednice u Crnoj Gori, važno je da se prisjetimo njegovog značaja, kazao je John M. Barac, izvršni direktor LGBT Forum Progres.
“Crna Gora je početkom te 2013. godine bila znatno drugačije mjesto za život LGBTI osoba, sa mnogo više otvorenog nasilja i zajednicom koja je bila praktično nevidljiva. U tom trenutku, jedino je Zdravko Cimbaljević bio autovan na nivou cijele države i zbog toga je bio izložen neprekidnim prijetnjama. A sistem u cjelini nije bio spreman da odgovori svim izazovima sa kojima su se LGBTI osobe suočavale, niti je bilo spremnosti da zajednica postane vidljiva”, kazao je John M. Barac.
Međutim, ističe, upravo su SeaSide Pride i svi oni koji su neumorno radili da se ova povorka dogodi napravili taj presjek i ispisali novu stranicu ne samo ovog LGBTI pokreta, već i savremene crnogorske istorije.
“Nakon ove šetnje više nije bilo povratka nazad, život „u ormaru“ više nije bio opcija, a zajednica je konačno vidjela da nije sama u svojoj zemlji. Ljudi poput mene, koji su tada živjeli u strahu i skrivajući svoje identitete, su mogli da vide hrabre aktivistkinje i aktiviste, saveznice i saveznike kako šetaju Budvom i kako ponosno govore da su i oni dio ovog društva, upravo takvi kakvi jesu”, navodi Barac.
Prema njegovim riječima, sve ključne društvene promjene koje su se desile od tada do danas počivaju upravo na ramenima prve povorke ponosa u Budvi.
“Bez ovog događaja, ne bi bilo ni onih koji su se kasnije autovali (uključujući i mene), reformi zakonodavnog okvira koje garantuju veći stepen ravnopravnosti LGBTI osoba, kasnijih povorki, Zakona o životnom partnerstvu, ni svega drugog za šta smo se od tada izborili, zajedno kao pokret i zajednica. Svi oni koji su toga dana bili u Budvi, kako sa strane učesnica i učesnika, tako i sa strane onih koji su nasilno i sa puno mržnje napali samu povorku, su svjedoci jednog vremena i procesa društvenih promjena kroz koji prolazimo i koji živimo. Ne smijemo da zaboravimo predanost i požrtvovanost ljudi koji su toga dana šetali u Budvi, rizikujući svoju bezbjednost i živote, kako bi otvorili jednu novu stranicu crnogorske istorije. Njima dugujemo posebnu zahvalnost”, ističe Barac.
Kako dodaje, od tada pa do danas, mnogo se toga promijenilo u Crnoj Gori, a opet je mnogo toga i ostalo isto.
“Mržnja prema LGBTI osobama je i dalje veoma prisutna, samo što ona više nije na ulicama već u online komentarima na društvenim mrežama. Nasilje je takođe prisutno i hronično pogađa LGBTI osobe. Zakonodavni okvir, koliko god da je unaprijeđen, u praksi ne doživljava suštinsku primjenu. Sistemski odgovor na brojne probleme je i dalje neadekvatan. Ovakvih primjera je još mnogo, a društvena distanca prema LGBTI osobama je još uvijek izražena”, kazao je Barac.
Važno je, ističe on, da ne zaboravimo prve korake koje su napravili, jer deset godina je ujedno i dug i kratak period.
“Crna Gora je mogla mnogo više da ostvari i da napreduje, ali nije bilo volje i spremnosti da se LGBTI zajednica prihvati kao ravnopravan dio crnogorskog društva upravo od strane onih koji se najviše pozivaju na ljudska prava LGBTI osoba, odnosno naših donosilaca odluka i političkih lidera. Ali, sve dok nastavimo da se borimo za one vrijednosti i ideale koji su postavljeni u julu 2013. godine u Budvi, suštinske promjene će se sigurno desiti i napredak će biti sve više vidljiv”, zaključuje se u saopštenju.