– Besmisleno je govoriti „o formiranju pravoslavne crkve u Crnoj Gori“. O tome mogu govoriti samo nekršteni i ljudi za koje je crkva isto što i partija ili nevladina organizacija – poručio je u razgovoru za Pobjedu poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, mitropolit Amfilohije, komentarišući ideju predsjednika naše zemlje Mila Đukanovića da je put za rješavanje takozvanog crkvenog pitanja kod nas objedinjavanje pravoslavnih vjernika u jednu crkvu.
Oni koji znaju šta je crkva, ističe naš sagovornik, znaju da pravoslavna Hristova crkva postoji na prostorima današnje Crne Gore još od 4. vijeka.
Autokefalna
– Sa tog razloga živog crkvenog kontinuiteta, naš vikarni episkop Metodije (Durmitorac) nosi titulu dioklijskog episkopa. Kao takva, ona je postojala kao jedinstvena crkva Istoka i Zapada sve do 11. vijeka. Poslije 1054. godine na našim prostorima postoje dvije latinske, zapadne biskupije (Kotorska i Barska), a već od 9. vijeka ogromna većina vjernika drevne Duklje-Zete i Raške opredjelila se za kirilometodijevsku tradiciju Istoka i crkvenoslovenski jezik, to jest za crkvu novoga Rima – Carigrada i Jerusalima. To klimento-naumovsko opredjeljenje nastavio je, rukopoloženjem od carigradskog patrijarha, prvi arhiepiskop srpski Sveti Sava (1219. godine), koji je prije 800 godina, poslije osnivanja samostalne (autokefalne) Žičke arhiepiskopije, osnovao i Zetsku episkopiju na Miholjskoj prevlaci (današnju pravoslavnu Mitropoliju crnogorsko-primorsku), kao i episkopije Humsku (današnju Zahumsko-hercegovačku), Budimljansku (današnju Budimljansko-nikšićku) i Dabarsku (današnju Mileševsku i Dabrobosansku). To su pravoslavne episkopije (mitropolije=crkve) koje ovdje do danas postoje kroz vijekove, organski vezane za Žičku-Pećku patrijaršiju, bez obzira na sve mijene naziva i promjene – ističe mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske SPC.
Prema njegovim riječima, „Mitropolija (=crkva) zetska je od ukidanja Pećke patrijaršije (1766. godine), kao čuvara njene autokefalnosti (zajedno sa Karlovačkom mitropolijom) postojala samostalno“.
– Zajedno sa ostalim pomjesnim crkvama, djelovima nekadašnje Pećke patrijaršije, ona je bila prva među njima koja je obnovila jedinstvenu Pećku patrijaršiju (1918-1922. godine). Njen poseban značaj je bio u tome što je ona blagodareći crnogorskim mitropolitima i gospodarima Petrovićima stvorila nezavisnu Crnu Goru. Blagodareći toj njenoj ulozi u stvaranju nezavisne Crne Gore ona je (za vrijeme knjaza Nikole) nazivana i autokefalna, iako nije ni od koga tražila ni dobila autokefalnost – naglasio je poglavar SPC u Crnoj Gori.
Poruka
Tražiti osnivanje „crkve pravoslavne“, kako je kazao, „mogu samo ljudi koji ne znaju šta je crkva“.
– Kad bi znali i kad bi išli u crkvu, oni bi znali da se u njoj ne ispovijeda u simvolu vjere ni Ruska, ni Grčka, ni Srpska, već se ispovijeda „Jedna, Sveta, Saborna (Katoličanska) i Apostolska Crkva“ Hristova. Samo oni koji osnivaju lažne, a time nepravoslavne, nehrišćanske i necrkvene zajednice, poput nekih nevladinih organizacija, mogu reći (kao Miraš Dedeić) da „pravoslavna crkva čije biće nije nacionalno ne postoji u vaseljeni“. Ne smije se izgubiti iz vida da su Jevreji poistovjećujući svoje nacionalno biće sa starozavjetnom crkvom, upravo zato što je Hristos pozivao sve ljude i narode u svoju crkvu, razapeli i ubili Hrista. Nazivi pak pravoslavnih pomjesnih crkava po nacionalnom i državnom prefiksu predstavljaju spoljašnje, geografske i po većini vjernika nazive uslovljene istorijskim i spoljašnjim promjenama, a nikako prirodom, smislom i bićem same crkve – poručio je Amfilohije.
Zato, prema njegovim riječima, „traženje, od strane gospodina Đukanovića, osnivanja pravoslavne crkve poslije 1750. godina njenog postojanja na ovim prostorima, vraća mu crkva Božija kao poziv (kao i svima nekrštenima) da se krsti u ime Oca i Sina i Duha svetoga, Boga ljubavi, da se obuče u Hrista Bogočovjeka, u svoje vječno dostojanstvo, kako bi shvatio da je crkva Hristova i Božija crkva po biću iznad svega, a ne crkva prosto bilo koje države ili nacije“.
– Kao takva ona je prizvana da sve narode učini jednim Božijim narodom, a države – Božijom vaseljenskom vječnom državom, carstvom nebeskim – kazao je mitropolit crnogorsko-primorski. Istakao je da je na osnovu svega što je saopštio jasno što on misli o poruci „gospodina Đukanovića i njemu sličnim Crnogorcima, sljedbenicima onih koji su poslije 1945. ubili pravoslavnog mitropolita Joanikija i preko 120 sveštenika, osudili njegovog nasljednika Arsenija na 11 godina zatvora, srušili Njegošev grob i crkvu Svetog Petra Prvog na Lovćenu, vaspitavali čitava pokoljenja na marksizmu i u duhu titoizma, to jest bratoubistvene revolucije koja je ubijala ne samo svoje ideološke protivnike, nego preko 55.000 svojih komunista, strpala u logor smrti – Goli otok (među kojima je najviše bilo crnogorskih komunista)“. – Brozomora je najopakija bolest od koje se teško liječi narod, naročito u Crnoj Gori – poručio je Amfilohije.
Predsjednik Đukanović u intervjuu u „Živoj istini“ (RTCG/Antena M – 12. jul), istakao je da bi formiranje pravoslavne crkve Crne Gore bez nacionalnog predznaka stavilo tačku na podijeljenost pravoslavnih vjernika. Kazao je da bi ta crkva trebalo da bude otvorena „za sve vjerujuće ljude pravoslavne vjeroispovijesti i koja će svima koji su do sada službovali u ovoj ili onoj crkvi otvoriti mogućnost da svoje usluge, iskustvo i znanje stave u funkciju da se ta crkva razvije i postane važan oslonac dalje društvene kohezije u Crnoj Gori“, pozvavši Mitropoliju crnogorsko-primorsku i ostale eparhije SPC u našoj zemlji da budu dio „rješenja, a ne da ostanu tradicionalno dio problema“.
(autor Kaćuša Krsmanović)