Optička varka građana da su kroz projekat Evropa sad dobili veće plate, pokazala se kao netačna. Jer veličina primanja nije u cifri, već u kupovnoj moći građana. Podaci pokazuju da se 2020. godine za platu od 250 eura moglo kupiti osam metara drva ili 278 litara ulja, a 2022. godine za platu od 450 eura šest metara drva ili 180 litara ulja.
U prevodu – primate onoliko koliko za tu platu možete da kupite. Evropa sad nije glavni krivac za inflaciju u Crnoj Gori ali jeste za stopu rasta. Crna Gora je od aprila 2022. godine ušla u zonu dvocifrene ili galopirajuće inflacije, a zabrinjavajuća je i činjenica da se inflacija u Crnog Gori veća nego u Eurozoni što do sada najčešće nije bio slučaj. To navodi na zaključak da je inflacija kod nas nije samo ”uvezena” kako se to najčešće objašnjava, odnosno nije samo proizvod pandemije i rata u Ukrajini, već jedan njen dio jeste internog karaktera, izazvanog u najvećem dijelu programom Evropa sad.
Ono što je Evropa sad kao eksperimentalni projekat dvojice mladih populista, Milojka Spajića i Jakova Milatovića donijela nijesu veće zarade iako je cifra na platnom spisku promijenjena. Spajić i Mlatović su se jednostavno dosjetili da doprinose za zdravstveno osiguranje poslodavac više ne uplaćuje Fondu zdravlja, već zaposlenima. Ova “epohalna” zamisao je već, u provj godini sprovođenja, dovela do ozbiljnih problema u zdravstvu. Zdravstveni sistem je u slobodnom padu, a neadekvantnu medicinsku zaštitu građani već uveliko osjećaju. Mikropreduzeća su desetkovana, a na snazi je redistributivna politika i kultura, a ne kultura stvaranja. U prevodu – trošimo više nego što zaradimo.
Ali prosječno zdravog građanina to mnogo ne zanima, kao što ne interesuje ni one koje nemaju djecu u školama zašto nema grijanja. Prepucavanja bivše i sadašnje vlasti o tome ko je kriv što se najmlađi građani ove države u 21. vijeku smrzavaju po učionicama, nijesu olakšanje roditeljima čija djeca u škole moraju da idu pod punom zimskom opremom.
Građani ne vide ni nezadovoljstvo zbog neusklađenih zarada i penizija. Minimalna zarada se približila zaradi fakultetski obrazovanih ljudi, što izaziva nezadovoljstvo i zahtjeve za povećanjem koeficijenata složenosti posla, jer visoko obrazovani tvrde da je riječ o dikriminaciji. Zato je svako povećanje plata i penzija moralo biti pažljivo odmjereno kako na kraju ne bi postali faktura zasnovana na diskriminaciji koju plaćaju građani. Jer, kada poremetite odnos zarada u jednom sistemu, izazivate destimulaciju ili bitku za pozicijama.
Sada se najavljuje povećanje zarada i u prosvjeti dok neke druge profesije nemaju predstavnike u parlamentu, tako da je ta vrsta nepravednog odnosa dovodi do disbalansa sa drugim kategorijama. Nezadovoljni su u Sindikatu uprave i pravosuđa, ali i Univerziteta Crne Gore…
Evropa sad je otvorila Pandorinu kutiju kojoj se ne nazire kraj, jer se zarada povećala ne na osnovu veće produktivnosti rada, već prostim odlukama Spajića i Milatovića da se selektivno umiješaju u poreski sistem i zarade. Tako je država došla u situaciju da joj svakim danom nedostaje sve više sredstava koje će morati da nadomjesti iz kredita. Nova Vlada nije imala hrabrosti da se uhvati u koštac sa problemima i preduzme mjere koje bi obuzdale javnu potrošnju, sprovele reforme penzionog i zdravstvenog sistema i obezbijedile stabilno fukncionisanje države. Samo je nastavljena trka u populizmu u iščekivanju novih izbora.
L.P.Đ.