Ako uzmemo današnje visoke nivoe duga, rizike na strani ponude, i ultra labavu monetarnu i fiskalnu politiku, scenario za budućnost ekonomije koji favorizuju finansijska tržišta bi mogao da se pokaže samo kao san. Srednjoročno gledano, različiti uporni negativni šokovi ponude bi mogli današnju stagflaciju da pretvore u težak slučaj, piše ekonomista Nurijel Rubini, svijetu poznat i kao Dr Propast, u svojoj kolumni za sajt Project Syndicate.
Oporavak u prvoj polovini 2021. godine, utro je put značajno manjem privrednom rastu i skoku inflacije na nivoe značajno više od zacrtanih dva odsto centralnih banaka. Za to možemo da se zahvalimo posljedicama širenja delta varijante, “čepovima” u lancima snabdijevanja robom, kao i “čepovima” na tržištu rada, nedostacima materijala, finalnih proizvoda i rada.
Prinosi na obveznice su opali u posljednjih nekoliko mjeseci, a nedavna korekcija na tržištu akcija do sada je bila skromna, što odražava nadu da će se blaga stagflacija pokazati kao privremena.
Ova četiri scenarija zavise od toga da li će rast da ubrzava ili usporava, i da li će inflacija da ostane na višim nivoima ili će da uspori.
Prvi scenario “Zlatokosa”
Analitičari sa Vol Strita i većina političara predviđaju scenario poznat kao “Zlatokosa” u kom se predviđa snažan rast uz 2 odsto inflacije. U ovom scenariju nedavna stagflacija je posljedica delta varijante korona virusa. Kada delta varijanta virusa nestane, sa njim će nestati i “čepovi” u snabdijevanju, te će se rast ubrzati dok inflacija pada.
Drugi scenario
Drugi scenario uključuje pregrijavanje. Ovdje bi rast ubrzavao i snabdijevanje bi bilo očišćeno od “čepova”, ali bi inflacija ostala na izuzetno visokim nivoima i ispostavilo bi se da je trajna. Sa nepotrošenim ušteđevinama i visokom potražnjom, labava monetarna i fiskalna politika ne bi uspjela da dodatno poveća agregatnu potražnju. To bi rezultiralo sa rastom koji prati konstantna inflacija i time bi se vjerovanje centralnih banaka da je rast cijena privremen bilo opovrgnuto.
Treći scenario
Treći scenario je tekuća stagflacija, sa visokom inflacijom i mnogo manjim i sporijim rastom na srednji rok. U ovom slučaju inflaciju bi nastavile da hrane labave monetarne, kreditne i fiskalne politike. Centralne banke, uhvaćene u klopku duga, bi se mučile da normalizuju inflaciju a da ne proizvedu krah finansijskog tržišta.
Čak štaviše, srednjeročni šokovi u snabdijevanju bi dodatno usporili rast i podigli cijene proizvodnje, te na taj način povisile inflatorni pritisak. Takve šokove može da proizvede deglobalizacija, rast protekcionizma, balkanizacija globalnih lanaca snabdijevanja, sve veća prosječna starost u razvijenim zemljama, Sino-američki razdor, efekti klimatskih promjena, pandemija, sajber ratovi i reakcije na rastuću nejednakost.
Četvrti scenario
Četvrti scenario pretpostavlja usporavanje rasta. Slabija agregatna potražnja bi se ispostavilo da nije prolazna stvar, već sumorna nova normala, pogotovo ako bi se paketi pomoći povukli prerano. U tom slučaju bi manja potražnja i sporiji rast rezultirali bi manjom inflacijom, vrijednost akcija bi preslikavala manje šanse za rast, i prinosi od obveznica bi još dublje pali.
Koji od ovih je najizvjesniji?
Dok analitičari i vlade “guraju” scenario “Zlatokosa”, prema riječima Dr. Rubinija ispostaviće se da je riječ o “pregrijavanju”. Ako uzmemo u obzir trenutni kontekst, labavu monetarnu, fiskalnu i kreditnu politiku, postepeno nestajanje delta varijante virusa, i “čepovi” u lancima snabdijevanja bi pregrijali rast i centralne banke bi bile ostavljene u sendviču između zamke duga i trajne visoke inflacije.
Na srednji rok, kako se snabdijevanje robom bude sudaralo sa negativnim šokovima, možemo i da završimo u mnogo gorem scenariju. Radi se o punoj stagflaciji sa mnogo manjom stopom rasta i visokom stopom inflacije.