Za književnika i kolumnistu Andreja Nikolaidisa nije pitanje da li će Crna Gora ući u ‘srpski svet’.
On smatra da je već unutar političkog projekta koji Srbiji osigurava dominaciju u regiji Zapadnog Balkana, što je pokazalo i ustoličenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve u crnogorskoj istorijskoj prijestonici, uprkos masovnim protestima Crnogoraca.
“Pravo pitanje je – ima li Crna Gora snage sada izaći iz tog projekta?“, rekao je Nikolaidis za Al Džaziru.
On smatr da “srpski svet” nije nikakav fantom, nego projekat koji je već formiran i živi.
“Političke posljedice ovoga što se desilo na Cetinju su hoće li [prosrpski] Demokratski front u potpunosti preuzeti Vladu [Crne Gore]. Da li će Front, a preko Fronta Aleksandar Vučić uspostaviti apsolutnu kontrolu nad vladom Crne Gore. On u ovom trenutku ima kontrolu, ali ona nije potpuna“, kaže Nikolaidis.
O uticaju Srbije i SCP-a na političke procese u Crnoj Gori za njega govori i činjenica da je helikopter Vojske Crne Gore, koja je članica NATO-a, na ustoličenje na Cetinje dovezao mitropolita Joanikija i patrijarha Porifrija, koji su protivnici NATO saveza.
Tokom demonstracija u nedjelju povrijeđeno je više policajca i građana. Više lica je privedeno, uključujući Veselina Veljovića, savjetnika crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Nikoladis, koji je na dan ustoličenja također bio na Cetinju, kaže da je policija građane zasipala suzavcem. Kaže da to nije bilo prekoračenje policijskih ovlasti, već apsolutna zloupotreba sile. Rekao je da je policija gađala njega, bivšeg predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića i Ivana Vujovića (Socijaldemokratska partija – SDP) dok su razgovarali s rukama u džepovima.
Za demonstracije na Cetinju Vučić je optužio Đukanovića i njegovu opozicionu Demokratsku partiju socijalista (DPS). Đukanovića je, takođe, optužio premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić.
“Da govorimo o nekom drugom gradu, možda. Ali, Cetinje nije prostor Mila Đukanovića. Ovo što se zbivalo na Cetinju najmanje ima veze s Đukanovićem. Protest je pitanje duha jednog grada, a ne politička volja Đukanovića. Mnogi koji su učestvovali u protestima su bili vrlo nezadovoljni zbog toga što su se ljudi iz DPS-a, uključujući Đukanovića, uopšte pojavili na protestima“, kaže Nikolaidis.
“Cetinje je devedesetih godina bio grad koji je bio najveći neprijatelj, ili, ako hoćete, jedini koji se suprotstavljao Đukanoviću i DPS-u. Cetinje je grad sa antiratnom i antifašističkom tradicijom, to je jedini grad sa većinskim pravoslavnim stanovništvom gdje se plakalo za Srebrenicom i pjevalo – ‘Oprosti nam, Dubrovniče’, u trenutku kada je Đukanović vodio suprotno politiku”, zaključio je Nikolaidis.